ok, voljela sam ga,jako,ali to je sada prošlo. Ta ljubav nikad nije bila uzvraćena, samo se pošteno zabavio i jako me povrijedio, ta ljubsv nikada nije bila ostvarena, havala Bogu. Ipak me moj unutarnji glas sačuvao od ševe bez osjećaja (ona druga strana ih nije imala).
I sad, odjednom, on se javlja, želi mi biti prijatelj, želi razmijenjivati slatke porukice amnom, lijepe misli, povjeravat mi se !??
Pitam se koliko netko doista može biti pokvaren, koliko netko doista može zla učiniti onom drugome, i zašto??! iz puke dosade, iz zabave.
Dođe mi da ga rezuckam i gledam kako ga boli...da, znam da zvuči bolesno, ali naravno, ne mislim to doslovno :)
Javlja se sada kad sam ja pronašla osobu s kojom želim i planiram ostati cijeli život.
Kakvo srce je njemu u grudima uopće...
Ponekad,samo ponekad
Kada magla još jače zgusne boli
Poželim da sam sama, bez igdje ikoga
I da me nitko nikada ne voli
Da udahnem jutro i da ga pustim
Kao da ono pripada meni
Pa da podihnem oči dok suton ne zasjeni
I potkrade se tiho,dopuže po stijeni
Pustim da pada u beskraj,bez sjaja
I pridigne me samo trenutak očaja
Tad' shvatim da sam samotno biće
Da budim se u znoju, plaćem kada sviće
Gnjevna što patim,što me boli
Nemirna u svojoj mori
Pa silno poželim da me netko zagrli
Post je objavljen 13.07.2005. u 08:13 sati.