Jeka tisine

srijeda, 30.09.2020.

Trag

Uhvatim se tu i tamo u mislima na ljude koji su u mom životu ostavili trag.
Bili oni tu još prisutni ili ne. Prisutni su u meni. Svjesna sam toga.
Nosim u sebi urezane zajedničke priče. Zajedničku povijest...

Neke od njih susretala sam na raskrižjima. Da mi pokažu put...
Nekima od njih sam ja bila putokaz. U zajedničkom mraku.
Na putu prema Svjetlu. Na putu prema nečem boljem.

Uhvatim se tu i tamo i osvrnem na draga lica. Lijepe riječi.
One druge i ne pamtim. Na zagrljaje prijateljstva.
Na davno prošle ljubavi. I osjećam sreću. Zahvalnost.

Pitam se nekad kakav trag sam ostavila iza sebe.
Koje riječi i koje trenutke sam urezala? Možda iza mene bude
Tek osmijeh. Od srca i iskren... Kao naš zajednički trag.

srijeda, 23.09.2020.

Uklapanje u (non)konformizmu

Više od polovice života trudila sam se biti drukčija. Čak i među Drukčijima.
Doduše, uvijek sam vješto zadovoljavala forme tek toliko da me ljudi ne gledaju sa sumnjom u očima.
Bilo mi je jasno da ne dijelim njihove stavove, uvjerenja, snove... Ali uvijek sam ih mogla razumjeti.
U redu je osjećati se sigurno u masi. Sve dok se u njoj ne počneš utapati.

Isto tako, preko polovice života nisam imala ono toplo i sigurno "Mi".
Čak ni unutar vlastite obitelji. U pitanju je bilo jednostavno previše razlika.
Uvijek sam ih bila bolno svjesna. Odrasla sam kao generalno nedruštveno dijete.

Ipak, nikad nisam imala neke velike predrasude prema onima koji su se uklapali.
Možda mrvičak doze čežnje prema onome što Oni imaju.

Prihvaćanje. Sigurnost. Druženje. Dijeljenje. Toplinu.

Bojim se da sam vidjela samo pozitivne strane bivanja u masi.
S vremenom sam shvatila da je sasvim u redu biti samotan.

Sve dok se radi o vlastitom odabiru. Sve dok je to samovanje smisleno.
S odmakom od više od desetljeća vidim da su neke stvari bile ispravne.
U samoći sam brusila karakter. Stvarala vlastite stavove. Postajala jača.

I tek kad sam za to bila spremna, počela sam stvarati vlastito sigurno "Mi".
Imam neobičnu sposobnost da privlačim sve one sličnog životnog puta.
Mrvicu pomaknute. Mrvicu svinute. Ali neslomljene. Sad stvaram i svoju drukčiju obitelj.
Ono što mislim učiti vlastitu djecu je da je u redu ne uklapati se. I da je u redu činiti to isto.

ponedjeljak, 21.09.2020.

Znanstvena (ne)pismenost

Ovih dana se ne javljam baš, no ne znači to da vas ne pratim. Samo se ne ostavljam trag iza sebe.
Mislila sam da nemam ništa za reći pametnog. Ipak, ima jedna stvar koju sam uočila. Daleko je raširenija na različitim portalima s vijestima i u svakodnevici.
Mi smo jednostavno stručnjaci za sve. Istog trena kad se neka tema otvori, nama je sve jasno... Kao.

U određena područja po običaju ne ulazim jer znam da o njima znam premalo. Ili kad već moram, istražim temu.
Pokušavam shvatiti problem s više strana. Moje mišljenje nema veću težinu od hladnih činjenica.

Jedna stvar koju učim obično svoje učenike je to da ne moraju biti znanstvenici da usvoje znanstvenu perspektivu.
Dosta rano ih učim skepsi. Kako provjeriti činjenice. Obožavam kad sumnjaju u neprovjereno, pa makar to neprovjereno došlo od mene.
Dobijete tako tinejdžere spremne za suvislu raspravu. Čak i u razredima u kojima ostali tvrde da ta djeca ne znaju misliti svojom glavom.

Sad sam nekoliko mjeseci doma... I što vidim kad čitam vijesti (i posebno komentare ispod vijesti)?
Odrasle, zrele ljude koji nisu u stanju ni osnove neke pojave pojmiti, ali glavno da o njoj "znaju sve".
Korona virus posebno popularna tema. Nije jedina koja mi digne ionako nizak tlak. (Hvala im na tome.)

Načuli svašta, pa pišu i rade svašta što se ne može opisati kao odgovorno ophođenje/djelovanje.
Ne, ne morate znati čitati znanstvene radove. Ne može odmoći, ali doista ne morate.
Samo razmislite je li informacija do koje ste došli prolazi osnovni logički filter.

Znam da je to nekad teško. Posebno s ovakvom pojavom koja je nova i o kojoj i stručni ljudi znaju malo.
Dobivamo svakakve kontradiktorne informacije svakog dana. Ali to nije nešto neočekivano.

Sagledajte informacije koje ste dobili iz više kuteva. Razmislite jesu li korisne ili zlonamjerne.
Pogledajte kako ih komentiraju ljudi koji od vas u tom polju znaju više.
Pokušajte sagledati podatke iza svega. Obično oni odaju puno. Sumnjajte. Istražujte.

Ne morate biti znanstvenici da biste bili znanstveno pismeni.

nedjelja, 20.09.2020.

20.9.2020.

Shvatila sam da se opet zatvaram. Interakcije s ljudima me sve više umaraju.
Valjda i to treba nekad. Znam, obećala sam da ću zvati. Ali nekako mi nije do razgovora.

Možda očekujem previše. Ili premalo. Nikako da pogodim pravu mjeru.

Otvaram oči. Još sam tu. Nakon noći neobičnih snova iz kojih se ne mogu probuditi.
Palim cigaretu. Uvijek palim cigaretu nakon buđenja.

Osjećam se neobično. Ni na nebu, ni na zemlji. A ni između. Daleko, van svega.

Pokušavam se donekle izbalansirati zbog tog malog života koji uskoro dolazi na svijet.
Nekad više, nekad manje uspješno. Iako, prilično vješto to radim.

I sve nekako bude u redu. Mirno. Osim umora koji me obavija.

ponedjeljak, 14.09.2020.

Alternativno

Ovih dana gotovo pa smo zatrpani svačim alternativnim.
Od alternativne medicine, preko alternativne znanosti pa sve do alternativnih činjenica i alternativnih života, ako baš hoćete u te ekstreme.
Nisam osoba od alternativnog, zapravo sam s vremenom postala konvencionalna do bola.
Nije samo stvar skepse. Prije ovog života živjela sam u tom alternativnom ekstremu.

Nisam osoba od alternativnog jer sam shvatila da nisam osoba od lakih rješenja.
Ima to svojih draži, priznajem. I dogodi se tu i tamo da nešto iz alternativnog prijeđe u konvencionalno.
Međutim, takvi slučajevi su iznimno rijetki, koliko god da se činilo suprotno.
Čisto statistički gledano.

Možda je stvar da sam s vremenom prestala vjerovati u čuda.
Čim mi neka tvrdnja zvuči fantastičnije, to ću je prije početi razlagati na jednostavne, objašnjive korake.
Ako samo jedan od njih ne "drži vodu", znam da je tu nešto sumnjivo.
Onda još razlažem... I obično pronađem još rupa.

Shvaćam privlačnost alternativnog. Naši preci su bili skloni magijskim uvjerenjima.
Lijepo je. Često elegantno. I obično lako za prihvatiti.
Djeluje na onaj dio nas koji vjeruje u čuda. A svatko od nas vjeruje, u određenoj mjeri.
Ipak, u jednom trenutku moramo odrasti. Shvatiti da svijet nije uvijek lagan.

I da se čuda događaju samo ako se mi aktivno potrudimo da se dese.
U kojem god da to obliku bilo. A i... Naučila sam jednu stvar još.
Stvarnost je okrutna. Ali je puna toliko stvari nevjerojatnijih i divnijih, izazovnijih nego bilo koja bajka bilo kog "gurua".
Otvorimo samo oči, srce i um. Budimo znatiželjni, ali oprezni. To je jedini način za spoznati svijet oko nas.

petak, 11.09.2020.

Biram (Slobodna volja)

Znam da me nema baš puno na blogu... Zadnji tjedni trudnoće mi lagano crpe energiju.
Zato se ispričavam na rijetkim javljanjima i kratkim komentarima kad vas posjetim :)

Razmišljam nešto ovih dana o konceptu slobodne volje. Odnosno, koliko možemo napraviti u okviru onog što nam je zadano.
A već po rođenju zadano nam je puno parametara. Čak, puno prije toga...
Sama vrsta u kojoj smo rođeni... Nosimo dosta evolucijskog tereta. Zapisanog u našem genetskom kodu.
Još nismo razriješili neka ključna pitanja sami sa sobom, kao ljudima.
Zatim, individualne biološke razlike. Svatko od nas je rođen s jedinstvenim setom blagoslova i prokletstava.
Okolina u kojoj smo rođeni diktirat će kako će se te razlike iskazati u našem životu.
Kultura, obitelj, rasa i vjera, obrazovanje, socioekonomski status...
Jednadžba s previše varijabli da se uopće opiše jednostavnim matematičkim izrazom.

Gdje smo tu mi? Gdje je slobodna volja?
Ipak, ne vjerujem da smo sasvim sputani. Vjerujem da ipak biramo.
Zašto?

Zato što možemo iz istih varijabli napraviti i najbolje i najgore.
U prilog nečega i nečemu unatoč.
Možemo odabrati biti bolji. Pa makar u sitnicama.
A ako možemo napraviti barem taj jedan mali korak, možemo i idući...
I idući... I idući... Dok ne shvatimo da smo sami gospodari svoje sudbine.

Ponekad karte koje su nam podijeljene u startu nisu naklonjene nama.
Što ne znači da moramo odmah predati igru.
Čak, možemo izvući najbolje iz nje.
I najbolje iz sebe.

Stvar je samo u tome da ne jadikujemo nad sobom i svojim životom.
Predajemo se toku koji nas vodi u propast samo zato jer je to lakši put.
Jer tako zahtijeva inercija.
Trebamo se samo osvjestiti da ključnu ulogu u vlastitom životu imamo mi sami.
Ne naša genetika. Ne naše okruženje. Mi sami.

Velika je to odgovornost. Priznati da si sam kriv/a.
Ali jesi. Ti biraš. Ja biram. Svi biramo.
Idemo danas izabrati biti mrvicu bolji.

utorak, 01.09.2020.

Ovo. Sad. (Druge šanse)

Budim se iz neobičnog sna. Nekako drukčije funkcioniram otkad čekamo dijete.
Smirenija sam. Imam i dalje svakakvih fluktuacija u raspoloženjima, ali kao da ih uspješnije kontroliram.
Znam da više ne odgovaram samo za sebe. Tako da je privremeno ugašen onaj autodestruktivni dio...

Nekako sam više u trenutku. Ne mučim samu sebe s tim što je moglo biti, a nije.
Ili što je bilo, a nije mi donijelo apsolutno ništa dobrog. Prelazim preko toga.
Žaljenje polako postaje pojam koji mi je suvišan.

Svjesna sam da imam samo Ovo. I Sad. I sretna sam s tim.
Ne pomirena. Jer neke stvari su doista ispale bolje od očekivanog.
Imam jedan život unutar kojeg sam živjela nekoliko života.

Nekoliko inkarnacija sebe. Svaka je imala svoje prednosti i slabosti.
I svoje brige, snove i ljubavi. Imala sam puno drugih šansi.
Sad kad bolje pogledam, svaku sam iskoristila do maksimuma.

Upravo da dođem u stanje Ovog i Sad. Da jednostavno jesam.
Da jednostavno volim. Lišena većine tereta iz prošlosti.
Dio ću zauvijek nositi u sebi i na sebi. Nema veze.

Čini mi se nezahvalno tražiti više. Tražiti Apsolutno. Savršeno.
Čini mi se nezahvalno tražiti drugu šansu, iza ovog Života.
Moja je odgovornost napraviti najbolje. U Ovom. I u Sad.

<	rujan, 2020					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30

----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.

2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.

2019.

----------------------------------

----------------------------------

Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.

Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.

Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.

Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.

Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.

Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.

Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.

I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.

2020.

----------------------------------

Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.

Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.

Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.

Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.

Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.

I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.

2020.

----------------------------------

Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.

Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.

Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.

Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.

Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.

2021.