Jeka tisine

četvrtak, 02.02.2023.

Update

Vec neko vrijeme se spremam napisati update.
Jer, stvarno ima toga...

Idemo kronoloski.

Konferencija u listopadu se razvila u full-blown projekt. Koji je krenuo u metalnim piksama, mlatila uzorke utegom (nemam tarionik i tucak), radila na magnetskoj mjesalici godine proizvodnje... Skoro ko ja. Industrijska otapala za euro po litri.

Masovnom improvizacijom nakon dva mjeseca imala sam ozbiljne rezultate. A onda je dosao inspektor iz Njemacke, vidio sto to radim i pozvao me da predstavim to online. I... Sad sam clan uze radne skupine najvecih igraca u industriji. I idem u Njemacku s projektom.
Jedina Balkanka. Jedina zena. I jedina ispod 40.

Paralelno s tim, rjesavam si zdravstvene probleme. Malo sam hodocastila po bolnicama, nista pametnog nije zakljuceno. Osim da previse pusim, cudno se hranim, cudno spavam, udisem previse otapala i da su mi razine anksioznosti abnormalne.

Na Tri kralja je baka imala mozdani udar. Nije pozivjela puno nakon toga. Pokopali smo je jednog snijeznog dana, na groblju na obroncima brda. A ja sam na pogrebu i misi shvatila da stvarno vise ne vjerujem. Jedino sto ostaje zapravo su sjecanja... I trag koji smo ostavili za zivota. Trudim se da sjecanja na nju budu samo ona lijepa.

Raskrstila sam s nekim ljudima. Moji nekadasnji prijatelji vise i ne zovu, a sad... Prestala sam i ja. Pokusala tipkati s nekim drugim ljudima, valjda da suzbijem taj osjecaj... Usamljenosti? Stajaznam. I dosla do zakljucka da je najbolje za sve da postanem jebena utvrda. Pa sazidala nove zidove, visoke i jake. Jer... Ne mogu s ljudima, ne stvarno i ne zelim si to vise raditi.

Onda bila inventura na poslu. Imali tesko sranje sto je rezultiralo time da sam se u tri tjedna naucila voditi skladiste, osmislila sistem kako da ga pratim, sve tablice, obrasce... I s 1.2. sistem radi.

Tiho preuzimam svoj sektor. Zapravo me sefovi pitaju za sve sad. Obzirom da sam sluzbeno jos pripravnik i na odredjeno i to samouuka, smatrat cu to malom pobjedom.

Malecka raste. Mala materijalizacija ljubavi. Sve je veca i ljepsa i pametnija. Metar u visini, cca 20 kila, broji, prica u recenicama. Fizicki i mentalno na razini djeteta od 4 godine. A ja je sad gledam kako spava i mislim kako nista nisam voljela vise.

Njezin tata i ja smo proslavili 7 godisnjicu. Imamo svojih uspona i padova, ali nakon svega sto se nagledao jos nije odustao od mene. Ponekad gledam njih dvoje i... Da. To je dom.

Toliko stignem pisati jer malecka otvara oci... Budite mi dobro! M.

utorak, 31.01.2023.

U obranu ludila

Javlja se i najpoznatija ludjakinja na blogu.

Necemo danas raditi updateove. Imala bih vas o cemu izvijestiti, ali danas nije taj dan.

Danas cemo braniti ludilo.

Jer... U ovom trenutku brojim 12 godina od prve i 10 godina od druge dijagnoze. Vec ozbiljan staz.

Tako da dizem glas u ime svih onih koji ne mogu.
Jer su u boli. Jer se skrivaju. Jer zive na marginama.

Vecina nas nema sklonosti nasilju.
Vecina nas ce tokom svog zivota pretrpjeti nasilje.
Vecina nas nece traziti pomoc.
Vecina nas ce sutjeti u tami.

I da... Ima nas opasnih. Ima nas ozbiljno nestabilnih.
Ali ima i vas normalnih sa istim karakteristikama.

A nas se osudjuje sve. Gura na margine sve.
Tjera nas da se sramimo.
Da sutimo kad trebamo pomoc.

Jer... Imati F i broj kraj njega je gore nego imati kaznenu presudu. Bivsi osudjenici setaju slobodno.
Mi... Zavrsimo iza resetaka bez zlocina.
I to... Ostavljeni na milost i nemilost sustava.
A sustav je takav da izlaska zapravo nema.

Jednom ludjak, uvijek ludjak.

I da. Jednom. Uvijek.

U ime onih koji su unatoc svemu postigli normalan zivot... Trazite pomoc. Trazite u subotu. Nedjelju. Usred jebene noci. Jer znam i sama koliko je tesko napraviti taj korak. Ne birajte trenutak.
Nemojte da vam itko ikad sugerira da ste zbog toga manje vrijedni.
Nemojte se sramiti. Budite ponosni.
Borite se s necim sto je potopilo brojne prije vas.
I jos ste tu.

Ne morate sami. Ne morate patiti.
Podijelite barem dio tog tereta.
I... Jednom kad cete moci reci da je to iza vas.
Budite svjetlo onima koji se jos bore.

Ovo zapravo nije obrana ludila.
Ovo je obrana ljudskosti.
Ljudski je patiti. Ljudski je boriti se.
I ljudski je reci... Molim te, pomozi mi.

nedjelja, 23.10.2022.

Kutije i ladice

Pokusavam nadici svoju opsesiju da sve imam kategorizirano i oznaceno, razvrstano u ladicama uma.
Imam i kutije i ladice s oznakom "Ne diraj!".
Znam da ce otvoriti neke stare rane.
Ipak ih s vremena na vrijeme otvorim.

Nakon svake nove verzije sebe, arhiviram staro, ono sto nije unisteno u procesu preobrazbe.

U procesu sam stvaranja nove verzije i... Po prvi puta u zivotu ne krecem iz nule. Ne rusim nista ovaj put.
Bavim se intenzivnom integracijom.
I u jednom trenutku cu morati otvoriti svaku od tih kutija i suociti se s njenim sadrzajem.

Nekad me strah sto bih u njima mogla naci.

Ali jaca sam i motiviranija nego ikad prije. Stvari polako dobivaju smisao. Sve ono sto sam ikad bila dovelo me bas ovdje. Ucinilo me... Potpunom.
I... Dosta mi je bjezanja. Ako se sad ne suocim, nikad necu.

petak, 21.10.2022.

Trag

Kakav to trag ostavljam za sobom?

Nestajala sam usred noci iz nekih drugih zivota.
Neka druga mjesta, neko drugo vrijeme...
Neka druga ja.

Kakav li sam to ostavila trag?

Znam da sam nekad ostavljala tragove abrazije.
Znam da... Nekad za mene nije bilo lijepih rijeci.
Znam da... Nisam bila najbolja.

Kakav trag zelim ostaviti za sobom?

Osmijeh zbog lijepog sto je bilo.
Tracak svjetla u tmurnome danu...
I jedino sto zelim ostaviti za sobom...

Jest Ljubav.

srijeda, 19.10.2022.

Hiperprodukcija

Kako moram cekati svoj red za kontrolu, odlucila sam iskljuciti sve ono sto me destabilizira i ubaciti se u radni mod. Opsesivno radim.

I... To daje prve rezultate. Prosli tjedan sam bila na jednom kongresu. Doznala za problem koji ima jedna radna skupina. I u manje od 48 sati rada razvila jednostavnu i jeftinu metodu koja je potencijalno rjesenje problema.

Doduse, ako mi to prodje, provest cu mjesece u optimiziranju metode. Ali to me veseli. Sistematicnost. Dosljednost. Barem u laboratoriju, stvari imaju smisla.

I... Pokusavam biti tu za svoje Voljene. Pogotovo Malecku. Raste. Gledam je i mislim kako je najljepse bice na svijetu. Materijalizacija Ljubavi.

Borim se s konstantnim umorom i mucninama od tableta. Imam tremor opet, pogotovo izrazen u jutarnjim satima. Padaju mi stvari iz ruku. Proglasim se nespretnom.

Ali mogu... Znam da mogu. Ako se unatoc depresiji i terapiji mogu ostvarivati i poslovno i privatno... Mozda ima nade. Mozda izborim i ovu bitku. I skupim snage prije iduce.

ponedjeljak, 17.10.2022.

Lice depresije

Zadnjih dana postala sam svjesna da... Trebam pomoc.
Da, pogazit cu vlastiti ponos i ono "mogu sama".
Jer ocito ne mogu. Kamuflaza mi se raspada u komadice i... Odrzivost sustava mi je upitna.

Sutra zovem doktoricu. Nakon turbulentnog ljeta, prakticki prehodane postporodjajne i cinjenice da terapija koju uzimam ne djeluje vec duze vrijeme.

Ali prehodat cu i ovo. Odlucila sam se na varijantu gdje cu zivjeti svoj zivot dalje tocno u verziji kakav je. Nosit cu se sa svime sto moram. Necu se skrivati i necu si olaksavati bjezanjem i samozavaravanjem.

I dalje cu biti mama. Zena. Kcer. Sestra. Prijateljica.
I dalje cu uciti, raditi. Napredovati i rasti.
Ne mislim stati. Borim se i dalje.

Bolest zna biti okrutna. Ali predobro znam sva njena lica da bi me bilo strah. Znam sto mogu ocekivati. Idem dalje.

petak, 07.10.2022.

Behave

Ima knjiga koju drzim na nocnom ormaricu.
Povremeno je listam, iako sam je procitala nekoliko puta. Od korica do korica.
Pomogla mi je da bolje razumijem sebe.
Robert Sapolsky: Behave.

Prije sam bila uvjerena ili da je moje stanje doslo cisto biologijom... Ili cisto okolnostima u kojima sam bila...
Zavisno o fazi. Vjecni nature vs nurture.
Citajuci je, shvatila sam koliko je zapravo stvar kompleksna. Da se radi o kompliciranom mehanizmu u kojem se biologija i zivotne okolnosti ispreplicu i zajednicki daju konacno stanje.

U jednoj zivotnoj fazi pouzdala sam se iskljucivo u terapiju. Nije bilo rjesenje.
U jednoj zivotnoj fazi pouzdala sam se u intenzivan rad na sebi. Uz najveci trud, ni to nije bilo rjesenje.

Tek kombinacijom jednog i drugog sam dobila neku stabilnost (iako se radi vise o dinamickoj, nego o apsolutnoj ravnotezi).

Iako je sam Sapolsky determinist, i sam pise o stanjima ljudi koji su nadisli svoje limite. U najboljem i najgorem smislu.

Moram vjerovati u to da cu biti jedna od onih koja ce to uciniti na onaj najbolji nacin.
Jer... Ja nisam determinist.
Ne zelim biti definirana svojom biologijom (koja nije bas najsretnija) ni svojim zivotnim putem (koji je na dijelove bio nelijep).
Zelim vjerovati da mogu dati vise.
Zelim vjerovati da... Jednog dana... Mozda...
Nadvladam sebe.

četvrtak, 06.10.2022.

Bojni plan

Imam moment sad koji treba iskoristiti.
Pa slazem bojni plan. Sto i kako dalje.

Profesionalno... Dobro mi je gdje jesam.
Ljudi su me poceli shvacati ozbiljno.
Uvidjati da sam sposobna. Da mogu.

Vidim prostor da se i tu jos razvijem.
Jedno doskolovanje u vidu.
I ucim opet njemacki... Mrski jezik.
Velike rijeci. Hladan. Ali ide mi...

Privatno... Prije svega sam mama.
Najljepsem bicu na svijetu.
I zena njezinom tati. I pazit cu ih.
Cuvati. Voljeti jos vise... Voljeti prije svega.

Vise cu cijeniti trenutke koje imam s Voljenima.
Ne uzimati ih zdravo za gotovo.
Ne zaboravljati da ih volim....
Da su Oni to sto svemu daje Smisao.

srijeda, 05.10.2022.

U redu je.

Ionako nikad nisam bila pravo ljudsko bice.
Uvijek je nedostajalo malo... Ili previse.
Ali sad nije vrijeme za zaljenje.

Ubacujem se u borbeni mod.

Oni me trebaju. Dva moja najdraza bica.
Jedan Veliki i nasa Malecka.

I bit cu najjaca. Bit cu neslomljiva.

U jednom trenutku sam spustila gard.
Sto me podsjetilo da ja gard tu s razlogom.
Ljudi ne mogu voljeti ono sto ne razumiju.

I to je u redu. To je razumljivo. To je ljudski.

Ali ja ionako nikad nisam bila ljudsko bice.
Uvijek korak do, a nikad uistinu...
Naucila sam. Tu sam. Jaca. Prisutnija.

utorak, 04.10.2022.

Tu

Sve je tocno tako kako je trebalo biti.
Imate nekad taj osjecaj?

Nije to samo pomirenost s postojecim stanjem, nego i izvjesna svrhovitost. Svi koraci koje sam dosad napravila vodili su me Tu. Tocno tamo gdje trebam biti. U trenutku kad to trebam biti.

I ovi zadnji nemiri... Morali su biti. Morala sam iz njih uciti. Graditi. Razvijati se.

Shvatiti da sam vise od toga.

Jesam li zato trebala platiti izvjesnu cijenu?
Platila sam je u suzama.
I vise nemam dugovanja.

Trebam biti Tu. Uz svoje Voljene.
Je li na kraju i bitno sto sam za to trebala zrtvovati?
Zrtvovala bih i vise.

Otgnula i taj zadnji komadic sebe.
Za Njih.

Sad kad sam toga svjesna, otvaram srce.
Mislim da sam sad ponovno spremna uciti voljeti.

<	veljača, 2023
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

----------------------------------

S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.

Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.

Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.

Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...

Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.

Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.

2018.

----------------------------------

----------------------------------

Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.

Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.

Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.

Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.

Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).

I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.

Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.

Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.

Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.

Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.

Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.

2019.

----------------------------------

----------------------------------

Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.

Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.

Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.

Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.

Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.

Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.

Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.

I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.

2020.

----------------------------------

Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.

Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.

Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.

Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.

Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.

I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.

2020.

----------------------------------

Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.

Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.

Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.

Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.

Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.

2021.