Ionako nikad nisam bila pravo ljudsko bice.
Uvijek je nedostajalo malo... Ili previse.
Ali sad nije vrijeme za zaljenje.
Ubacujem se u borbeni mod.
Oni me trebaju. Dva moja najdraza bica.
Jedan Veliki i nasa Malecka.
I bit cu najjaca. Bit cu neslomljiva.
U jednom trenutku sam spustila gard.
Sto me podsjetilo da ja gard tu s razlogom.
Ljudi ne mogu voljeti ono sto ne razumiju.
I to je u redu. To je razumljivo. To je ljudski.
Ali ja ionako nikad nisam bila ljudsko bice.
Uvijek korak do, a nikad uistinu...
Naucila sam. Tu sam. Jaca. Prisutnija.
Post je objavljen 05.10.2022. u 20:29 sati.