Sve je tocno tako kako je trebalo biti.
Imate nekad taj osjecaj?
Nije to samo pomirenost s postojecim stanjem, nego i izvjesna svrhovitost. Svi koraci koje sam dosad napravila vodili su me Tu. Tocno tamo gdje trebam biti. U trenutku kad to trebam biti.
I ovi zadnji nemiri... Morali su biti. Morala sam iz njih uciti. Graditi. Razvijati se.
Shvatiti da sam vise od toga.
Jesam li zato trebala platiti izvjesnu cijenu?
Platila sam je u suzama.
I vise nemam dugovanja.
Trebam biti Tu. Uz svoje Voljene.
Je li na kraju i bitno sto sam za to trebala zrtvovati?
Zrtvovala bih i vise.
Otgnula i taj zadnji komadic sebe.
Za Njih.
Sad kad sam toga svjesna, otvaram srce.
Mislim da sam sad ponovno spremna uciti voljeti.
Post je objavljen 04.10.2022. u 14:43 sati.