Vec neko vrijeme se spremam napisati update.
Jer, stvarno ima toga...
Idemo kronoloski.
Konferencija u listopadu se razvila u full-blown projekt. Koji je krenuo u metalnim piksama, mlatila uzorke utegom (nemam tarionik i tucak), radila na magnetskoj mjesalici godine proizvodnje... Skoro ko ja. Industrijska otapala za euro po litri.
Masovnom improvizacijom nakon dva mjeseca imala sam ozbiljne rezultate. A onda je dosao inspektor iz Njemacke, vidio sto to radim i pozvao me da predstavim to online. I... Sad sam clan uze radne skupine najvecih igraca u industriji. I idem u Njemacku s projektom.
Jedina Balkanka. Jedina zena. I jedina ispod 40.
Paralelno s tim, rjesavam si zdravstvene probleme. Malo sam hodocastila po bolnicama, nista pametnog nije zakljuceno. Osim da previse pusim, cudno se hranim, cudno spavam, udisem previse otapala i da su mi razine anksioznosti abnormalne.
Na Tri kralja je baka imala mozdani udar. Nije pozivjela puno nakon toga. Pokopali smo je jednog snijeznog dana, na groblju na obroncima brda. A ja sam na pogrebu i misi shvatila da stvarno vise ne vjerujem. Jedino sto ostaje zapravo su sjecanja... I trag koji smo ostavili za zivota. Trudim se da sjecanja na nju budu samo ona lijepa.
Raskrstila sam s nekim ljudima. Moji nekadasnji prijatelji vise i ne zovu, a sad... Prestala sam i ja. Pokusala tipkati s nekim drugim ljudima, valjda da suzbijem taj osjecaj... Usamljenosti? Stajaznam. I dosla do zakljucka da je najbolje za sve da postanem jebena utvrda. Pa sazidala nove zidove, visoke i jake. Jer... Ne mogu s ljudima, ne stvarno i ne zelim si to vise raditi.
Onda bila inventura na poslu. Imali tesko sranje sto je rezultiralo time da sam se u tri tjedna naucila voditi skladiste, osmislila sistem kako da ga pratim, sve tablice, obrasce... I s 1.2. sistem radi.
Tiho preuzimam svoj sektor. Zapravo me sefovi pitaju za sve sad. Obzirom da sam sluzbeno jos pripravnik i na odredjeno i to samouuka, smatrat cu to malom pobjedom.
Malecka raste. Mala materijalizacija ljubavi. Sve je veca i ljepsa i pametnija. Metar u visini, cca 20 kila, broji, prica u recenicama. Fizicki i mentalno na razini djeteta od 4 godine. A ja je sad gledam kako spava i mislim kako nista nisam voljela vise.
Njezin tata i ja smo proslavili 7 godisnjicu. Imamo svojih uspona i padova, ali nakon svega sto se nagledao jos nije odustao od mene. Ponekad gledam njih dvoje i... Da. To je dom.
Toliko stignem pisati jer malecka otvara oci... Budite mi dobro! M.
Post je objavljen 02.02.2023. u 14:48 sati.