Jeka tisine
četvrtak, 02.02.2023.
Update
Vec neko vrijeme se spremam napisati update.
Jer, stvarno ima toga...
Idemo kronoloski.
Konferencija u listopadu se razvila u full-blown projekt. Koji je krenuo u metalnim piksama, mlatila uzorke utegom (nemam tarionik i tucak), radila na magnetskoj mjesalici godine proizvodnje... Skoro ko ja. Industrijska otapala za euro po litri.
Masovnom improvizacijom nakon dva mjeseca imala sam ozbiljne rezultate. A onda je dosao inspektor iz Njemacke, vidio sto to radim i pozvao me da predstavim to online. I... Sad sam clan uze radne skupine najvecih igraca u industriji. I idem u Njemacku s projektom.
Jedina Balkanka. Jedina zena. I jedina ispod 40.
Paralelno s tim, rjesavam si zdravstvene probleme. Malo sam hodocastila po bolnicama, nista pametnog nije zakljuceno. Osim da previse pusim, cudno se hranim, cudno spavam, udisem previse otapala i da su mi razine anksioznosti abnormalne.
Na Tri kralja je baka imala mozdani udar. Nije pozivjela puno nakon toga. Pokopali smo je jednog snijeznog dana, na groblju na obroncima brda. A ja sam na pogrebu i misi shvatila da stvarno vise ne vjerujem. Jedino sto ostaje zapravo su sjecanja... I trag koji smo ostavili za zivota. Trudim se da sjecanja na nju budu samo ona lijepa.
Raskrstila sam s nekim ljudima. Moji nekadasnji prijatelji vise i ne zovu, a sad... Prestala sam i ja. Pokusala tipkati s nekim drugim ljudima, valjda da suzbijem taj osjecaj... Usamljenosti? Stajaznam. I dosla do zakljucka da je najbolje za sve da postanem jebena utvrda. Pa sazidala nove zidove, visoke i jake. Jer... Ne mogu s ljudima, ne stvarno i ne zelim si to vise raditi.
Onda bila inventura na poslu. Imali tesko sranje sto je rezultiralo time da sam se u tri tjedna naucila voditi skladiste, osmislila sistem kako da ga pratim, sve tablice, obrasce... I s 1.2. sistem radi.
Tiho preuzimam svoj sektor. Zapravo me sefovi pitaju za sve sad. Obzirom da sam sluzbeno jos pripravnik i na odredjeno i to samouuka, smatrat cu to malom pobjedom.
Malecka raste. Mala materijalizacija ljubavi. Sve je veca i ljepsa i pametnija. Metar u visini, cca 20 kila, broji, prica u recenicama. Fizicki i mentalno na razini djeteta od 4 godine. A ja je sad gledam kako spava i mislim kako nista nisam voljela vise.
Njezin tata i ja smo proslavili 7 godisnjicu. Imamo svojih uspona i padova, ali nakon svega sto se nagledao jos nije odustao od mene. Ponekad gledam njih dvoje i... Da. To je dom.
Toliko stignem pisati jer malecka otvara oci... Budite mi dobro! M.
| < | veljača, 2023 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | |||||
Jednoj Ljubavi...
Jednoj Nadi...
Svim Nemirima...
Svakoj borbi s vjetrenjačama...
I svim Izgubljenim Dušama...
O autorici i blogu:
Jeka tisine postoji dugo, pod različitim imenima.
Uz povremene pauze u kojima se odvijao život.
Tekstovi su osobne prirode, promišljanja i samoanalize.
Ovdje vježbam usmjeravanje misli i komunikaciju.
Tu ostavljam svoje osjećaje,
Svoje misli, svoje snove.
Da me manje more
Kad živim svoj normalan život.
----------------------------------
S vremena na vrijeme se uhvatim kako se vraćam ovdje.
Puno mojih priča započelo je baš na ovom mjestu.
Puno ih je i završilo... Baš na ovom mjestu.
Tkale su se nade. Lovili trenutci sreće.
Slavile tuge.
Uglavnom, ovdje sam bilježila svoje tihe vječnosti.
Nekoliko života je prošlo od onda.
Bila sam klinka od šesnaest.
Imala sam snove o savršenoj ljubavi.
I željela sam vidjeti, željela sam znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Ne znajući što je zapravo to što tražim.
Dvanaestak godina kasnije...
I dalje želim vidjeti i znati.
Otkriti i obuhvatiti.
Koliko se uporno uvjeravala da se stvari mijenjaju...
Vidjela sam kako lako ljubav nastane i naizgled nestane.
Povremeno sam bježala od nje...
Nešto što nemaš ne možeš ni izgubiti.
Vidjela sam je kako se preobražava.
I shvatila da nikad ne umire.
Ovo nije novi početak.
Ovo je nastavak priče.
Sve dok ne saznam.
Otkrijem i obuhvatim.
Sve ono što su dosad bili samo snovi.
2018.
----------------------------------
----------------------------------
Nisam oduvijek bila to sto sam danas.
Dosta vjerojatno necu biti ni to u buducnosti.
Sad mogu izbrojati 4 razlicite verzije sebe.
Smedjooko dijete koje je sanjalo o zvijezdama i veralo se po drvecu da im bude blize.
Tinejdzericu koja se prvi puta susrece s vlastitom verzijom prokletstva i u koju se tiho uvlaci mrak.
Mladu zenu koja napusta sve zbog ljubavi. I odlazi nekoliko godina kasnije, vraca se svojim korijenima (isto iz ljubavi).
I sebe. Pomalo cinicnu, ali jos uvijek idealisticnu. Lovca na trenutke. Osobu koja uci i poucava.
Ovo je jos uvijek radna verzija. Kad pozbrajam pluseve i minuse, sve u svemu, nije lose.
Napredovala sam. Rusila i gradila.
Dolazila neocekivano i isto tako odlazila.
Cesto pod okriljem noci.
Ovaj blog sadrzi zapise tri od cetiri verzije mene.
Isto sam neocekivano ostavljala zapise i napustala ih.
Puno je prica ostalo neispisano.
Neke od njih nikada necu moci dovrsiti.
Ali doci ce nove price, nova svjetla i nove tame.
I ja cu opet promijeniti oblicje.
2019.
----------------------------------
----------------------------------
Sve price koje sam ikad ispricala bile su price o ljubavi.
Pisem vec 14 godina ovdje. I ovdje postoje zapisi o svim mojim ljubavima.
Zadnjih godina sve manje dijelim detalje.
Cuvam ih za nas kao nesto dragocjeno.
Ali ova ljubav je sveprisutna.
U mojoj srzi. U svakoj mojoj pori.
Zaogrcem se njom svakog jutra kao stitom.
Kad sam bila mladja, vjerovala sam u savrseno.
Shvacam sad da nesto takvo ne postoji.
Postoji niz trenutaka koji dijelimo.
Nizemo poput bisera.
Neki od njih su sjajni, neki mutni i tamni.
Ali su nasi i samo nasi.
Postoji vise vrsta ljubavi.
Dugo me mucila ona romanticna ljubav.
Dok nisam shvatila da ima ljubavi koje je nadilaze.
Preobrazavaju je u nesto drugo.
Univerzalna Ljubav.
Ljubav Stvaranja.
Ona se nikad ne moze prevesti u rijeci, ali je rijeci, a jos vise djela, isijavaju.
Zrace.
Ona cini sve druge vrste ljubavi potpunijima.
Daje im snagu i sjaj.
Nekad je mogu vidjeti. Osjetiti.
Jos je ne mogu pojmiti.
Ali mogu rijecima docaravati njezinu snagu.
I zato nikad necu prestati pisati price o ljubavi.
2020.
----------------------------------
Godinama vec pricam price o znanosti...
O misterijama Svemira. O nastanku elemenata.
O tome od cega se sastoji sve sto poznajemo.
Pricam price o zakonima fizike i kemije.
O velikim ljudima koji su ih otkrili.
O malim ljudima koji su dali doprinos spoznaji.
Godinama vec pricam price o Ljubavi.
O ljubavi izmedju voljenih. Izmedju prijatelja.
U obitelji. I onoj Ljubavi koja sve prozima.
Pricam price djeci. Odraslima. Koji su
U srcu sacuvali cudjenje i ostali djeca.
I sad... Pricat cu price Njoj. Malenoj.
Pricat cu kako je ona dijete zvijezda.
Kako je cudesan ples prirode dao zivot.
Kako u sebi nosi zapis generacija prije nas.
I pricat cu joj price o Ljubavi. Koja sve prozima.
Pricat cu joj kako sam voljela... I da je Ona
I ostat ce... Utjelovljenje sve moje Ljubavi.
2020.
----------------------------------
Ovih dana, koliko god bila u nestabilnom stanju, osjecam Ljubav oko sebe, u cistom i nedirnutom obliku.
Drzi na okupu svaki moj atom.
Dok imam osjecaj da se rusim, bude moj najjaci potporanj.
Prepoznajem je... U davno znanim i novim licima.
U poljupcu. Zagrljaju. Lijepoj rijeci.
U osmijehu mog djeteta.
Ljubav privlaci Ljubav, sve dok ne shvate da su one jedno. Oduvijek bile, Jedno i Nerazdvojno.
Pustam je da me obuhvati. Da osjetim svu njenu snagu i silinu. Djeluje u svakoj mojoj stanici, grlim u sebi sve one daleke svjetove. Obuhvacam i ja nju. Srcem.
Osjecam je. Koncentriram. I potom destiliram u Rijeci.
2021.