Ovih dana gotovo pa smo zatrpani svačim alternativnim.
Od alternativne medicine, preko alternativne znanosti pa sve do alternativnih činjenica i alternativnih života, ako baš hoćete u te ekstreme.
Nisam osoba od alternativnog, zapravo sam s vremenom postala konvencionalna do bola.
Nije samo stvar skepse. Prije ovog života živjela sam u tom alternativnom ekstremu.
Nisam osoba od alternativnog jer sam shvatila da nisam osoba od lakih rješenja.
Ima to svojih draži, priznajem. I dogodi se tu i tamo da nešto iz alternativnog prijeđe u konvencionalno.
Međutim, takvi slučajevi su iznimno rijetki, koliko god da se činilo suprotno.
Čisto statistički gledano.
Možda je stvar da sam s vremenom prestala vjerovati u čuda.
Čim mi neka tvrdnja zvuči fantastičnije, to ću je prije početi razlagati na jednostavne, objašnjive korake.
Ako samo jedan od njih ne "drži vodu", znam da je tu nešto sumnjivo.
Onda još razlažem... I obično pronađem još rupa.
Shvaćam privlačnost alternativnog. Naši preci su bili skloni magijskim uvjerenjima.
Lijepo je. Često elegantno. I obično lako za prihvatiti.
Djeluje na onaj dio nas koji vjeruje u čuda. A svatko od nas vjeruje, u određenoj mjeri.
Ipak, u jednom trenutku moramo odrasti. Shvatiti da svijet nije uvijek lagan.
I da se čuda događaju samo ako se mi aktivno potrudimo da se dese.
U kojem god da to obliku bilo. A i... Naučila sam jednu stvar još.
Stvarnost je okrutna. Ali je puna toliko stvari nevjerojatnijih i divnijih, izazovnijih nego bilo koja bajka bilo kog "gurua".
Otvorimo samo oči, srce i um. Budimo znatiželjni, ali oprezni. To je jedini način za spoznati svijet oko nas.
Post je objavljen 14.09.2020. u 08:32 sati.