Samo po sebi to nije nikakva vijest koja bi me posebno oduševila ili zabrinula, iako dosta često posjećujem index, najviše iz razloga što često pristupam internetu putem mobitela, pa mi je baš index.hr od svih portala najpregledniji kad im pristupam mobitelom, jer na mobitelu imam instaliran preglednik Opera mini, koji, iako dobro funkcionira, ne prikazuje sve stranice kako bi trebao... No, skrećem s teme...
Dakle, niti 24 sata od objavljivanja te vijesti, u utorak, ujutro započeli su DDoS napadi na indexove poslužitelje, koji još uvijek traju, iako je indexov ISP (Iskon Internet) tijekom vikenda pronašao način da olakša pristup indexovim stranicama, koje su većim dijelom prošlog tjedna bile teško dostupne iz Hrvatske, a potpuno nedostupne iz inozemstva.
DDoS (Distributed Denial of Service) napadi izvode se tako da se na adresu poslužitelja šalje konstantno veliki broj zahtjeva, te se tako sruši sustav, ili se onemogući pristup "normalnim" korisnicima. Takve napade vrlo je teško otkriti, jer zahtjevi dolaze sa vrlo velikog broja računala. U velikom broju slučajeva, za takve napade se koriste računala koja su prethodno "zaražena", i koja se onda, najčešće bez znanja korisnika, koriste u svrhu napada. Takve mreže, koje mogu brojati tisuće računala zovu se BOTNET, i vrlo su efikasne, a pošto se veliki broj računala ne može dovesti u vezu sa stvarnim izvođačem napada, jasno je zašto dosta ovakvih slučajeva cyber-kriminala ostaje neriješeno.
Zašto ja sve ovo pišem? Zato jer, evo napadi traju već cijeli tjedan, a niti jedan veći medij, kako tiskani, tako i oni koji postoje samo na internetu, nisu objavili ništa o tome.
Zanimljivo, čak i Zvonko Pavić, predsjednik Zbora informatičkih novinara HND-a, izjavimo da za napade na index nije niti čuo. Još je indikativnija izjava Krunoslava Borovca, kojeg su PR stručnjaci iz Hrvatske Udruge za Odnose s Javnošću proglasili komunikatorom godine, koju prenosi index.hr:
"Zovite nadležnu policijsku postaju kojoj ste to prijavili. Nemam vremena prikupljati podatke o tom slučaju. Sad je tu maloprije bio i predsjednik, dolaze delegacije povodom dana policije. Za neke načelne izjave o toj temi možemo se čuti narednih dana, a za konkretan slučaj ponovno vas upućujem na nadležnu policijsku postaju."
Jasno je svima da index nije najomiljeniji portal vrhu vlasti, ali policiji bi ovakvo kršenje medijskih sloboda ipak trebalo biti mrvicu važnije od protokola povodom dana policije.
U nekim izjavama o ovim napadima, poteže se paralela sa feralom, iako je jedina poveznica indexa i ferala to što su uvijek naginjali proturežimskom pisanju. Na indexu možemo naći i dosta žutila, članci su im često tendenciozni i previše naginju pljuvanju vlasti (čak i za moje standarde), nerijetko im se potkrade određeni broj pravopisnih ili gramatičkih pogrešaka, ali ima nešto što većina velikih portala nema, a to je fantastičnu zajednicu forumaša. Istina je da većina rasprava završi na temama o Hrvatima i Srbima, Dinamu i Hajduku, komunjarama i 'rvatinama, ali se često zasmijuljim čitajući duhovite komentare.
Znam da ovaj post nema poantu, i da se neće naći na naslovnici, ali eto, smatram da je trebao biti napisan
Statistika... Nikad je nisam previše volio, a sad kad radim i zarađujem, volim je još i manje. Naravno, razlog su podaci kojima nas svakog mjeseca zasipa Hrvatski Zavod za Statistiku, točnije, podaci o prosječnoj neto plaći, koja se zadnjih mjeseci vrti u zoni od oko 5300 kuna, što je meni kao zaštitaru prilično nemoguće ostvariti.
Pošto znamo da velika većina radnika također ne može ostvariti toliku neto plaću, dođe čovjeku da se zapita: "Za koliko nam svima zapravo popravljaju prosjek oni koji imaju plaće koje se pišu sa pet znamenki?"
Šteta samo da dotični Zavod ne objavljuje koliko ima plaća ispod 3000, a koliko iznad 20000, vjerujem da bi onda situacija bila puno jednostavnija, a bogme i jasnija...
Zato ću sada navesti nekoliko duhovitih aforizama o statistici na koje sam nabasao po bespućima svemrežja:
Statistika je kao bikini, otkriva sugestivno, a skriva vitalno.
Statistika je točan prikaz ne nužno točnih podataka.
Prije nego što povjeruješ onome što statistika kaže, pozorno pogledaj ono što ne kaže.
Na svijetu postoje tri vrste laži: laži, proklete laži, i statistika
Ljudsko biće u prosjeku ima jednu dojku i jedan testis
I meni osobno najdraži citat:
Statistiska je zajebana stvar: statistički gledano, devet od deset osoba uživa u grupnom silovanju
Sve ovo ja ne bih pisao, da nisam nedavno naletio na podatak da se prosječan Hrvat seksa dva puta tjedno. Tako ispada da sam visinom nekih desetak cm iznad prosjeka, a također i težinom i to poprilično, dok sam u dvije najbitnije kategorije debelo iznad prosjeka. Tješi me samo što nekom mladom svježe promaknutom menadžeru sa plaćom od 20 tisuća i djevojkom koju "opali" jednom dnevno, poprilično rušim prosjek...
Jutros sam na indexu proćitao naslov da je zagrepčanin uhićen ( "pao" ) u Starigradu sa dvadesetak grama droge, i nisam na to obratio posebnu pozornost, da bi se danas ispostavilo da se radi o kolegi blogeru, i odmah su se neki ovdje razgalamili. Možda sam ja nepopravljivi optimist, pa u ljudima želim vidjeti samo dobro, ali u krajnjoj liniji, zar ne bi bilo u redu da i tu na blogu, kao i u pravosuđu vrijedi ono da je osoba nevina dok joj se ne dokaže krivica. Možda su malo uzavrele strasti jer se radi o drogi, ali zar bi diler pri zdravoj pameti napisao na blog da rekreativno "iz hobija" dila heroin na Kalelargi?
Možda ispada da branim čovjeka, iako ga ne poznajem nego preko bloga, kojeg rado pročitam, ali, ne vidim zašto ga svi odmah napadaju. Napisao je na blogu da dila drogu, i odmah su svi povjerovali. Mogo je napisat i da je guzio Severinu, pa bi svi promislili da se radi o hvalisavoj budali. Ne treba vjerovati svemu što ljudi pišu po blogovima.
Druga činjenica koja me dosta zasmetala, nema veze sa blogerima, već sa komentatorima na našim portalima. Odmah se spominju crnčuge i crnačke bande(?!) i očit je rasizam kojim neki "ljudi" nastupaju, zaogrnuti velom internetske anonimnosti. Ponavljam, ne poznam čovjeka, ali se nadam da nije kriv, i da se radi o podmetanju "zlih nemaca", i da će sve biti dobro, ako radi ničeg drugog, onda radi njegove obitelji, posebno radi male vulkanke.
Kao što vam je vjerojatno već poznato, NOVA TV uskoro počinje s emitiranjem Super talenta, u biti hrvatske verzije showa Britain's got talent, a RTL najavljuje drugu sezonu u kojoj Hrvatska traži zvijezdu (i u prvoj sezoni su tražili zvijezdu, a našli Bojana Jambrošića, ali to je druga priča...)
Osim ova dva showa, u posljednjih nekoliko godina imali smo razne Story super nove, hrvatske idole, Showtime i slično. Pobjednike tih natjecanja i ne pamtimo, jedine koje su imale ikakvu korist od tih natjecanja su cure iz grupe feminnem, te odlična Natali Dizdar, kojoj je, uz onakve glasovne mogućnosti, uspjeh bio zagarantiran.
Ovaj post bi se komotno mogao zvati "Kucamo na vrata zaboravljenih asova", jer eto, probajte reći gdje su sada Saša, Tin ili Kedžo (btw, kako je njemu uopće ime), što je sa Rafom (pretpostavljam da želi postati profesionalni sudionik reality showova), a da ne spominjem Patricka Jurdića, pobjednika druge sezone Hrvatskog Idola (ne, ovo nisam znao napamet, pomogao je google :p ), ali nije to tema.
Iako Simon Cowell uspijeva organizirati dva showa godišnje u zemlji od šezdeset milijuna ljudi, postavlja se pitanje koliko se stvarnih talenata u Lijepoj Našoj još može pronaći. Naravno, naći će se tu popriličan broj klinaca kojima roditelji i bliža rodbina nisu imali srca reći da im je, eto, slušanje njihove izvedbe popularne pjesme u podsvijesti ostavila tako dubok trag, da se i dan-danas malo štrecnu kad čuju tu istu pjesmu u originalnoj verziji. Sjetimo se samo prošle sezone Hrvatska traži zvijezdu, kad se valjda pola muških kandidata odlučilo pjevati pjesme pokojnog Toše Proeskog, jer je glavni član žirija, Toni bio dobar Tošin prijatelj. Piruete koje je pritom u grobu radilo Tošino tijelo su vjerovatno zabilježene u seizmografskoj službi Makedonije.
Bit će tu i ostarjelih oriđinala koje je netko iz zajebancije nagovorio da se prijavi. Sigurno se sjećate Mile "ispod kašina" Drmića...
A žiri, žiri je posebna tema. Lani smo uživali u verbalnim eskapadama Gorana Lisice Foxa, a u Super Talentu bi ulogu Simona Cowella trebao preuzeti Dubravko Merlić, markantna i karizmatična ličnost, kojem je ovo idealna prilika da prestane biti poznat samo kao muž Željke Ogreste.
Hoćemo li vidjeti hrvatsku Susan Boyle? Hoćemo li svjedočiti uživo kako se snovi o uspjehu ruše kao kule od karata? Hoćemo li plakati kad nas nečija izvedba dirne u srce? Hoćemo li se smijati zajedljivim komentarima žirija? Da li će konačno netko od razočaranih kandidata promijeniti lični opis nekom bezobraznom članu žirija i demolirati studio? I na kraju, pitanje svih pitanja: Uz sve freakove koji su se dosad kandidirali, zašto se i predsjednički izbori ne održavaju kao potraga za talentom?
ako je 666 zlo, onda je 999 naopako, evo jedna prigodna
uz ispriku što me nema češće, izgleda da je ovo jedno od onih razdoblja kad gubim interes za blogom općenito, kako za svoj, tako i za tuđe, tu i tamo čituckam, ali slabo postam i komentiram
[Opis bloga]
Pseudointelektualna preseravanja jedne individue koja se voli pseudointelektualno preseravati, pa tko voli nek izvoli, a tko zna bolje široko mu polje...