Jedvagenij - pseudointelektualno preseravanje
24.08.2008., nedjelja
Olimpi Jada
|
Pošto još uvijek traje sezona kiselih krastavaca, jedino o čemu više možeš pisat su gotovci i olimpijada, a na gotovce mi se neda trošit kursor. Dakle olimpijada. Prvi dio u znaku Michaela Phelpsa, a drugi u znaku Usaina Bolta (svaka čast obojici). Što se naših športaša tiče, ova olimpijada će definitivno ostaviti poprilično gorak okus u ustima, usprkos pet medalja. Idemo redom: Blanka - očekivali smo zlato, dobili srebro. Usprkos tome, ona je jedina koja nije razočarala. Tia Hellebaut je skočila skok života i bila je čvršća - sretnija - koncentriranija (nepotrebno prekrižiti) kad je trebalo, i ipak zasluženo odnijela zlato. Rukometaši - očekivali smo medalju, nadali se zlatu, međutim ni zlata ni medalje. Izubijani i bez ideje. Bez nekih pomaka nemamo se čemu nadati za pola godine na svjetskom prvenstvu Vaterpolisti - očekivali smo finale, a na kraju jedva šesti. Nažalost, sve je pokrenuo onaj poraz od SAD-a (srebrnih na kraju). Realno vrijedimo više ali ... Braća Skelin - nisam siguran da bi sa onakvim veslanjem dobro prošli i na paraolimpijskim igrama, očito nisu bili sasvim svoji Ivana Brkljačić - na olimpijske igre je došla sa dobrim rezultatima. Još jednom je pokazala da ili tempira formu pogrešno, ili stvarno nije za velika natjecanja. Plivači - Draganja razočarao, iako je plivao hrvatski rekord. Sanja Jovanović me naljutila. Ostali su bili u okviru svojih realnih dosega. Košarkaši - nakon dvanaest godina na velikoj predstavi i ušli u četvrtfinale, izgubili od bolje španjolske. Uopće na ovom turniru nismo izgubili od lošije ekipe, dakle ostvarili smo ono što smo mogli. Mogli smo se nadati čudu, ali ovo je sasvim zadovoljavajuće. Snježana Pejčić - da me je netko prije olimpijade pitao za šanse Snježane Pejčić za olimpijsku medalju pogledao bih ga sa malo žešćim zbunjitisom. I ne samo ja. Filip Ude - dobar iznad svih očekivanja. Mislili smo da neće moći protiv svih žutih .... dobar, odličan Sandra Šarić i Martina Zupčić - nismo očekivali puno, obje ove medalje su zapravo iznenađenje. Bačeno je dosta blata na medalju Martine Zupčić jer je izbornik za kvalifikacije za OI forsirao nju umjesto Ane Zaninović, ali to je druga priča. Bravo cure Stolnotenisači i stolnotenisačice - u ekipnom djelu i dečki i cure odigrali onoliko koliko su ustvari i mogli. Pojedinačno imati u muškoj konkurenciji dva igrača među osam (a Ruiwu je bio ozlijeđen) je velika stvar. Kapa do poda Zoranu Primorcu kojemu su ovo šeste Igre. Stjepan Janjić - dva finala olimijskih igara za sportaša u sportu kojeg prati vrlo mali broj ljudi u Hrvatskoj ... također veliki uspjeh Jedriličari - oni koji realno spadaju u svjetski vrh su bili u plovu za odličja, mogli smo se nadati većem uspjehu, ali bilo bi previše od njih zahtijevati medalju. Ipak, za četiri godine ... |
- 19:08 - Preseravaj se (4) - Ako nestane wc papira - #
18.08.2008., ponedjeljak
Uprava odlazi!
|
Danas je počeo drugi krug pretvorbe Hajduka u sportsko dioničko društvo. U ovom krugu sudjeluju članovi kluba, koji mogu kupiti maksimalno 10 dionica po 500 kuna. U idućim krugovima moći će ih kupiti i ostali privatni i poslovni subjekti. Pitanje je koliko ovakav Hajduk može potaknuti interes svojih navijača da postanu dioničari. Splitski "bili" su nakon predsezonskih najava da će ove godine konačno biti bolji od Dinama, sezonu započeli slabašno i blijedo, pa su nakon četiri kola uknjižili jednako toliko bodova, našavši se pri dnu prvenstvene ljestvice, bez nekih većih izgleda za kvalitativni pomak koji bi ih odveo na mjesto na tablici koje su najavljivali. Jedino "svijetlo na kraju tunela" je povoljan rezultat iz La Corune (doduše bez posebno dobre igre). Nisam baš siguran da oni najvjerniji navijači imaju 5000 kuna koje im "leže okolo", a još manje vjerujem da oni koji imaju novac uopće razmišljaju o ulaganju u Hajduka, opravdano smatrajući kako im se taj ulog najvjerovatnije nikad neće vratiti. Neki će igrati na kartu emocija, ali posao je posao, i ne bi ga trebalo miješati sa osjećajima. Nisam siguran da će Hajdukove dionice biti uvrštene u kotaciju burze, a ne vjerujem ni da će biti isplaćivana dividenda. Neki kažu da su najveće Hajdukovo blago igrači, ali sa strogo poslovnog stajališta, ti igrači ne mogu biti prikazani u financijskim izvješćima. Da se pjesnički izrazim, uskoro ćemo vidjeti hoće li se iz čahure starog Hajduka izleći lijepi leptir, ili neka nakaza. Iako sam i sam navijač Hajduka, dionice neću upisati jer nemam viška novca, a za tako nešto mi se ne pada na pamet zaduživati. Ipak, od srca se nadam da će preoblikovanje uspjeti, da se dobije zdravi klub na čvrstim nogama. Tako barem Torcida nakon loših rezultata ili kadrovskih poteza više neće skandirati "Uprava odlazi!", nego "idemo ća!" |
- 22:17 - Preseravaj se (0) - Ako nestane wc papira - #
14.08.2008., četvrtak
Neka pati koga smeta
|
Ne, ne, ne, ovo nije post koji odiše euforijom zbog početnih pobjeda naših momčadi na olimpijskim igrama. Ovo nije ni post u kojima ću pisati hvalospjeve našim košarkašima, vaterpolistima i rukometašima (iako zaslužuju). Želim se pozabaviti jednom vjerojatno banalnijom temom. Naime, usprkos činjenici da su sva tri navedena sporta i na nacionalnoj i (pogotovo) na klupskoj razini daleko trofejniji od nogometa, nećete doživjeti da nakon utakmice vidite hrpu klinaca kako šeću u dresovima Prkačina, Planinića, Balića, Džombe ili u kapicama naših vaterpolista. Ni za vrijeme utakmica nećete u kafiću zateći raspomamljenu rulju kako polupijana od pive vrišti pjesmu iz naslova. Pitam se zašto je tako. Osim za košarkaše, ne može se reći da u tim momčadima nema svjetski poznatih zvijezda. Podsjetimo se; i Ivano Balić i Miho Bošković su bili najbolji europski (a samim tim i svjetski) rukometaš, odnosno vaterpolist. Nadalje, sve tri reprezentacije imaju vrhunske trenere (bez obzira na sve kritike Červaru). Očigledno je da, iako su vrhunske ekipe, nemaju dovoljan marketinški potencijal, te da rulja u kafiću ne bi popila ni približno toliko piva kao kad prati nogometne utakmice. Ne želim biti krivo shvaćen, da marginaliziram postignuća naše nogometne reprezentacije (klubovi se nažalost sasvim dobro i sami marginaliziraju), samo mi ne ide u glavu da igra u kojoj "22 budale po travi naganjaju jednu loptu" može privući toliko više pozornosti od igara u kojima "10, odnosno 14 igrača loptu druge veličine naganja po parketu odnosno bazenu" Ako usporedimo dinamiku igre, sva tri navedena sporta su sadržajnija i dinamičnija od nogometa (onaj vic kad dva Splićanina idu gledat Hajduka i nose bocu rakije, pa se dogovore da će piti svaki put kad padne gol. Međutim, utakmica završi 0:0 pa jedan kaže: Jebeš ovo ajmo mi večeras na gripe) Samo još jedna tema vezana uz košarkaše, koja je sasvim dovoljno prežvakana: naravno radi se o otkazima nekih košarkaških reprezentativaca. Nitko na ovom svijetu ne ne može uvjeriti da bi Giriček bio bolji ne Tomasa, Vujčić od Lončara, a Bagarić od Barača. Najveći kapital bilo kojeg momčadskog sporta je momčad, a ne jedna ili dvije zvijezde. Glavnina ovog posta je bila napisana već prije utakmica naših rukometaša i košarkaša, koje su obje ekipe (očekivano) izgubile. Što se tiče rukometaša, to nije ništa strašno, a za košarkaše je bolje da je ovo otrežnjenje došlo od Argentine nego od Iranaca. |
- 22:17 - Preseravaj se (0) - Ako nestane wc papira - #
13.08.2008., srijeda
Nogomet više nije što je nekad bio
|
Negdje krajem 90ih na TVu se emitirala reklama za jedan model Audija, A4 mislim. U toj reklami tri starčića sjede pod odrinom jednog kafiča i komentiraju. Jedan kaže: Nogomet nije što je nekad bio. Ostali klimaju glavama. Drugi kaže: Automobili nisu što su nekad bili. Ostali klimaju glavama. Treći kaže: Žene nisu što su nekad bile. Ostali klimaju glavama. U tom trenu u kadar ulazi auto iz kojega izlazi potpuno sređena ženska. Starci je zadivljeno prate pogledima. Tad onaj prvi starac kaže: Nogomet stvarno nije što je nekad bio. Ostali klimaju glavama. Zašto vam ovo pričam i kakve veze to ima sa kritikom modernih vremena? Iako reklama, i iako desetak godina stara, ova priča izvrsno pogađa trenutno stanje stvari. Prihvaćajući rizik da zvucim kao staro čangrizavo gunđalo (što nisam, barem ne star), moram se složiti sa tezom da iako je čovjek u modernom društvu možda dobio mnogo lijepih stvari, negdje usput je izgubio podosta onog što ga uistinu čini čovjekom. Evo nekoliko primjera: Nekad su roditelji provodili puno više vremena sa svojom djecom, a sada im kao nadomjestak roditeljske ljubavi kupuju igračke koje samo služe daljnjem otuđenju djece. Danas u virtualnoj eri, čovjek je pomoću raznoraznih servisa tipa facebook, myspace i slično dobio izvanrednu mogućnost da komunicira s prijateljima i poznanicima koji se u tom trenutku nalaze na bilo kojoj točki zemljine površine, ali sve više zanemaruju i obitelj i svoje prijatelje od kojih ih ne dijeli niti 2 km zračne linije. Mediji nam serviraju lažni sjaj i prolazne "celebrity-je", spektakle sa rokom trajanja kraćim od otvorene paštete ostavljene na + 40. Čovječanstvo čini sve da bi što više uništiln okoliš, time uništavajući i samo sebe, ne osvrćući se na probleme koje izaziva svojim djelovanjem. Veliku većinu prirodnih resursa smo potrošili, a ekološke katastrofe već odavno ne predstavljaju novost. Više od pola stanovnika Zemlje živi ispod razine siromaštva. Usprkos tome, nitko ne čini ništa da bi se to ispravilo, nego se srlja još dublje u ponor iz kojeg se ne nazire izlaz. U lijepoj našoj je ovih dana najvažnije biti dobro informiran o trenutnom statusu jednog opskurnog bračnog para, a najvažnije političko pitanje ne odnosi se ni na inflaciju, ni na općenito jadno stanje u državi, ni pozamašni inozemni dug, ni na neizvjesnost dinamike pregovora sa Europskom Unijom. Najveći problem koji zaokuplja naše političare jest pitanje da li bi jedan pjevač trebao održati svoj koncert u Areni u Puli ili ne. Bez obzira na vaše osobno mišljenje o tome, mislim da ćete se složiti sa mnom da je to uistinu jadno i žalosno. E, da, nogomet stvarno nije više ono što je nekad bio. |
- 22:05 - Preseravaj se (2) - Ako nestane wc papira - #
10.08.2008., nedjelja
I'm sorry, but I don't give a sh!t
|
Ante Gotovac vidio je Simonu. Od ljubavi mu je srce stalo. Ona ga nije htjela ni pogledati. Cipele Paciotti i igračku ostavio je njezinoj prijateljici..., tako piše Romana Vukadin na www.24sata.hr Samo na stranicama 24sata se od 10. lipnja pojavilo 30ak članaka. Na drugim portalima vjerovatno još toliko. U novinama se ne možeš obranit od te trakavice. Novine stvaraju instant zvijezde, poput Vlatkice i D(j)ikana. S tom razlikom da je Vlatka u karijeri ipak nešto (iako ne previše) i napravila. Dragi novinari, znam da je puno lakše napisati članak od 150 riječi o nekom pripadniku "hrvatske elite (evo oksimorona)" nego smisleni članak o, recimo, razlozima sukoba u Gruziji ili nečem sličnom, ali jedva čekam kad će sa prvih stranica vrištati ovakvi ili slični naslovi - Simona pustila vjetar Ante: nedostaju mi njeni ovakvi izljevi nježnosti jebeš takvo novinarstvo jeboga patak |
