Eno čitam ovih dana po internetu, a moglo se čuti i vidjeti i na dalekovidnici, kako su jadni turisti sa 3 megacruisera (nekih 8000 turista, ako im je za vjerovati) koji su u nedjelju "posjetili" Dubrovnik bili uskraćeni za obilazak triju ponajvećih dubrovačkih kulturnih znamenitosti. Ne, ne radi se, kao što ste mogli promisliti, o muzejima ili zidinama, već o tri trgovine mješovite robe... Naime, zbog famoznog zakona o neradu nedjeljom, dotični
objekti od velikog turističkog značaja nisu bili u mogućnosti otvoriti svoje dveri hordi raspamećenih turista žednih kulture... i negazirane izvorske vode.
Ova vijest je bila samo povod da napišem par riječi o "turizmu" u Dubrovniku.
Pošto sam jedno vrijeme radio u jednoj od te tri trgovine, upoznat sam sa stvarnom koristi koju imaju trgovine od gosta sa cruisera. Kao što vam je vjerovatno poznato, gosti na kružnim putovanjima imaju sve potrebno na brodovima, i jedini trošak kojeg su obavezni platiti je lučka pristojba, i ulazak na zidine i muzeje. Na svoje oči sam vidio kako su gosti prilikom iskrcaja u staroj gradskoj luci dobivali boce vode od 0,5l, i osim eventualne razglednice i spomenutih ulaznica nisu u Gradu potrošili niti kune/eura/dolara... I ove suvenirnice koje rade nedjeljom nisu mogle pretjerano "omastiti brk" jerbo nisu prodavale autohtone dubrovačke suvenire: Jamnicu, Studenu, ili recimo Ožujsko qpack...
Sasvim je druga stvar što Dubrovnik sa ovakvom turističkom ponudom kakva trenutno jest, puno bolje goste od takvih i ne mogu privući, pa će se silni ugostitelji čudom čuditi kad dogodine gradska turistička zajednica objavi podatke o silnom broju turista i znatno skromnijem broju noćenja (BTW, mislim da će se ta praksa računanja gostiju sa cruisera pod turiste ukinuti kad prosjek noćenja po turistu ispadne 0.97). Što onda da učini prosječni dubrovački ugostitelj sa Prijekog, recimo, kojem je uz svih tih osam tisuća ljudi (turista? I don't think so) tijekom sunčanog nedjeljnog dana restaurant zjapio sablasno prazan? Naravno da će mu grad uredno naplatiti spomeničku rentu na ona 3-4 stola koja je izbacio, iako su jedini koji su se spomeničkoj arhitekturi divili bili dokoni konobar, iznervirani gazda i par golubova.
Teoretski, zakon o zabrani rada trgovina nedjeljom trebao bi ići na ruku ugostiteljima, jer bi barem nedjeljom, umjesto da ih kupuju u trgovinama, svoje vode/pive/ledene čajeve popiti u kafiću, i tako ostvariti barem malo veći turistički prinos... Naravno da nas cruiseri nerviraju i zbog nesnosne gužve koju stvaraju brojni autobusi koji te "turiste" prevoze po gradu, ali to je tema koju ćemo ostaviti za "čerečenje" neki drugi put. Jedini pozitivni efekt cruising turizma Dubrovnik bi postigao kada bi bio luka ukrcaja i iskrcaja gostiju, tj kad bi bio početna i završna točka tih putovanja, jer bi onda ti turisti ostvarili barem jedno noćenje, zračna luka bi također zaradila, a valjda bi onda i njihova turistička potrošnja bila veća.
Ne da mi se ni živjeti, a kamoli postove pisati... Svugdje samo crnilo i žutilo Kako je krenulo, uskoro će se novine zvati "crna kronika" i "žuta kronika"...
Velika je vjerovatnost da ste negdje naletili na to ime lutajući bespućima interneta. Radio je kao prodavač mobitela, i došao je u talent show da bi pjevao – zamislite samo – operu... I zamislite, ostavio je i žiri i publiku bez daha.
A znači li vam išta ime Susan Boyle?
Do nedavno, za tu 47-godišnju gospođu iz Škotske nije znalo baš mnogo ljudi. Rođena je kao najmlađe od devetoro djece, i uvijek je imala želju da postane pjevačica, ali je tu svoju želju morala ostaviti po strani da se posveti njegovanju bolesne majke, koja je umrla 2007. godine u dobi od 91 godinu, barem tako kaže wikipedija.
To se odnedavno promijenilo zahvaljujući showu “Britain's got talent” i njenom nastupu. Primjetit ćete sličnosti: oboje su obični mali ljudi, sa neobično velikim talentom. U oba slučaja i članovi žirija i publika su bili vrlo skeptični, čak u slučaju Susan Boyle se lijepo vidi kako jedna cura koluta očima kad ona reče da želi bit profesionalna pjevačica u rangu Elaine Paige... a zatim kad krenu prvi taktovi pjesme ... ma pogledajte sami ako niste
Ono što im je zajedničko, osim bogomdanog talenta, je to što su bili iskreno iznenađeni odlukom žirija da su prošli dalje ... a ja sam uvjeren da je nemoguće pogledati ova dva videa a da se ne naježite.
Evo mi je Pajo Pakšu skrenuo pozornost da sam osvanuo na "almost cool" listi... that came as a surprise, ali dobro...
Evo par klišeja:
-Još nisam ni svijestan što se zapravo događa, tek ću nakon par prospavanih noći biti svijestan što se događa
-Ova će mi nagrada biti poticaj da u budućnosti još bolje i češće pišem...
-Želio bih zahvaliti svima koji su mi pružali podršku i čitali moje bljezgarije...
A sad zaozbiljno:
Nisam primjetio da sam nešto puno čitan, jer sam od nove godine, kad sam stavio brojač posjeta na blog zabilježio nekih 1060 posjeta, a od toga je veliki dio bio posjeta mojih, jer sam sa svog bloga išao na ove linkove desno... osim Žirafice i Paja nisam primjetio da me netko redovno čita i komentira, pa me je uvrštenje na "almost cool" listu poprilično iznenadilo. Još jednom se potvrdilo da uredništvo našeg blog servisa ima čudne kriterija biranja blogova za liste. Neću se buniti, samo mislim da ima mnogo blogera koji puno bolje pišu od mene ali eto ...
Valjda će me ovo uvrštenje natjerati da malo češće pišem, ali neću ništa obećavati...
Doduše, uvijek sam više bio "almost" nego "cool", tako da je uredništvo barem napola pogodilo
[Opis bloga]
Pseudointelektualna preseravanja jedne individue koja se voli pseudointelektualno preseravati, pa tko voli nek izvoli, a tko zna bolje široko mu polje...