Danas je počeo drugi krug pretvorbe Hajduka u sportsko dioničko društvo. U ovom krugu sudjeluju članovi kluba, koji mogu kupiti maksimalno 10 dionica po 500 kuna. U idućim krugovima moći će ih kupiti i ostali privatni i poslovni subjekti.
Pitanje je koliko ovakav Hajduk može potaknuti interes svojih navijača da postanu dioničari.
Splitski "bili" su nakon predsezonskih najava da će ove godine konačno biti bolji od Dinama, sezonu započeli slabašno i blijedo, pa su nakon četiri kola uknjižili jednako toliko bodova, našavši se pri dnu prvenstvene ljestvice, bez nekih većih izgleda za kvalitativni pomak koji bi ih odveo na mjesto na tablici koje su najavljivali. Jedino "svijetlo na kraju tunela" je povoljan rezultat iz La Corune (doduše bez posebno dobre igre).
Nisam baš siguran da oni najvjerniji navijači imaju 5000 kuna koje im "leže okolo", a još manje vjerujem da oni koji imaju novac uopće razmišljaju o ulaganju u Hajduka, opravdano smatrajući kako im se taj ulog najvjerovatnije nikad neće vratiti.
Neki će igrati na kartu emocija, ali posao je posao, i ne bi ga trebalo miješati sa osjećajima. Nisam siguran da će Hajdukove dionice biti uvrštene u kotaciju burze, a ne vjerujem ni da će biti isplaćivana dividenda. Neki kažu da su najveće Hajdukovo blago igrači, ali sa strogo poslovnog stajališta, ti igrači ne mogu biti prikazani u financijskim izvješćima.
Da se pjesnički izrazim, uskoro ćemo vidjeti hoće li se iz čahure starog Hajduka izleći lijepi leptir, ili neka nakaza.
Iako sam i sam navijač Hajduka, dionice neću upisati jer nemam viška novca, a za tako nešto mi se ne pada na pamet zaduživati.
Ipak, od srca se nadam da će preoblikovanje uspjeti, da se dobije zdravi klub na čvrstim nogama. Tako barem Torcida nakon loših rezultata ili kadrovskih poteza više neće skandirati "Uprava odlazi!", nego "idemo ća!"
|