Jazzzlo

nedjelja, 27.02.2011.

Johnny Cash me naučio

"Ring of Fire" je bila glazbena podloga u onoj staroj reklami za Levis, mislim da je to bilo početkom 90'ih. Nisam odmah znala da je to Cash, bila je to samo još jedna zgodna reklama sa dobro odabranim songom. Pjevušila sam je na putu do škole, modulirajući svoj girly glas u dijelu "and it burns, burns, burns, the ring of fire, the ring of fire". Nije mi tada country bio na pameti. Slušala sam REM i Depeche Mode, Stonse i to. Country je bio kaubojske čizme, teksas suknje i košulje s resama, square dancing i Texas. Kasnije sam čula, vidjela i pročitala još ponešto o Cashu, ali i dalje nije bio moj cup of tea. Do jedne nove reklame, ne bi čovjek vjerovao, za sportsku marku. "Hurt" je bila pjesma. I taj glas. Taj tekst i taj glas sa gitarom u podlozi. U prvom nezaboravnom kadru je trkač, dugoprugaš, dok Cash izgovara "I hurt myself today, to see if I still feel" (već sam spominjala svoju plačnost kad su dugoprugaši u pitanju). Jedan od onih životnih zamrznutih kadrova. Dan danas vidim to lice u bolnom grču kad čujem prve taktove pjesme. Uslijedila je potraga. American IV je bio album. Znači kasnim 3 albuma. Krenimo s tim četvrtim da vidimo što je to uopće. Hodali smo Cash i ja Vukovarskom u smjeru istok-zapad pa istim putem nazad mjesecima. Prepoznali smo se odmah na prvoj pjesmi "The Man Comes Around" i na obradama "Bridge Over Troubled Water" i "First Time Ever I Saw Your Face". Kozmička bol i ljubav prirodno sljubljeni, fino utkani vokal Fione Apple koji se neočekivano pojavi u refrenu nakon čega ni na što drugo ne mogu misliti. Cave koji iskoči u "I'm So Lonsome I Could Cry". Trebalo mi je više koraka dok sam uvidjela ljepotu priča u "I Hung My Head" i "Give My Love To Rose". Imam svoju osobnu priču za svaku od tih pjesama. Manje ili više emocionalno nabijenu. U godinu i pol dana slušanja tog albuma umrlo je nekoliko meni dragih ljudi. Za njih sam puštala "We'll Meet Again". Na American III je "I Won't Back Down" koja mi je infuzija zadnjih mjeseci. I "Mercy Seat". Cash pjeva Cavea. Katarza. Čini mi se da za razumijevanje Casha treba biti malo emocionalno pomaknut. Nije na odmet biti i sklona autodestrukciji i mazohizmu s vjerskim momentima. Sve je to lijepo povezano, isprepleteno, kao na kartama podzemnih željeznica.
I sad gledam u svoje vjenčano prstenje na lijevoj ruci dok u glavi moduliram svoj, više ne tako girly, glas za pjevanje "and it burns, burns, burns, the ring of fire, the ring of fire". Razumijemo se nas dvoje zadnjih godina. Možda i predobro.
Johnny Cash me naučio strpljivosti. Dok sam u glavi razmotalavala slojeve pojedinih albuma sveudilj prkoseći suncu, kiši, snijegu i vjetrovima. Naučio me poniznosti. Dok sam slušala njegove ogoljene aramžmane u kojima propovjeda svoju duboku muku i neizmjernu ljubav. Koje su uvijek povezane. Kao na kartama podzemnih željeznica.

P.S. Hvala Transporteru koji je povodom rođendavanja donio poklon u ljubičastoj kutiji: original American IV. Sreća najveća.

27.02.2011. u 12:08 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< veljača, 2011 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28            

Travanj 2014 (2)
Veljača 2014 (2)
Svibanj 2013 (2)
Studeni 2012 (1)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (7)
Prosinac 2011 (12)
Studeni 2011 (10)
Listopad 2011 (7)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (5)
Srpanj 2011 (1)
Lipanj 2011 (6)
Svibanj 2011 (11)
Travanj 2011 (23)
Ožujak 2011 (25)
Veljača 2011 (28)
Siječanj 2011 (14)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

pisanjem do mentalnog zdravlja

Linkovi

Hypem.com
The Hype Machine

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Glazba za držanje na okupu

Trenutna glazbena stvarnost

Stalna postava:

Waits - izbornik
Cash - dušebrižnik
Cave - kreator igre