Spustila je torbu na pod, bacila ključ u zdjelicu koju su ponijeli za uspomenu iz Londona i potrčala do spavaće sobe. Otvorila je sva vrata na ormaru. Dotaknula svaku ladicu. Bacila je salonke s nogu u vrata. Uzela je mobitel u ruke i još jednom otvorila njegov kontakt. Blokirao ih je. Ispraznio svoje stvari iz stana. Zgrabila je vazu koju su birali prije useljena i bacila je u zid. Voda, komadići keramike i tulipani su prekrili pod. Sjela je ispred tog polomljenog oltara. Suze su joj razmrljale maskaru. Trebala je maramice, ali nije ju bilo briga. Puzala je da se ponovno dočepa mobitela. Upisala je šifru zajedničke aplikacije za mobilno bankarstvo. 0 HRK. 0 €. Ništa. Legla je na pod i zatvorila oči.
- Karte ili mi. Karte ili mi. Karte ili mi. - ponavljala je u glavi rečenicu.
- Obećavam, neću nikad više. Volim vas. - lagano je lupala dlanom po vinilu i počela pjevati "Eternal flame". Pjevala bi kad joj je bilo najgore.
Čula je korake po stepenicama. Zvono se oglasilo. Ustala je, stala ispred ogledala i dlanovima obrisala mrlje po licu. Zatvorila je vrata iza sebe i pohitala do ulaznih.
- Bok mama. Dobila sam dvije petice danas, ali sam zaboravila napisati zadaću iz glazbenog. Nikad je nemamo pa se nisam sjetila. O - o, tužna si. - djevojčica je spustila torbu, istovremeno proučavajući njene izraze lica.
- Nas dvije ćemo sve uspjeti. Nas dvije zajedno. Najgore je učiti na vlastitoj koži, ali...- pružila joj je ruku i povela je prema kauču.
- Otišao je? Nema ga više? Mama, nemoj se brinuti i biti tužna da se ne razboliš. Što bih ja bez tebe? Ne bojim se, sve dok imam tebe. - zagrlila ju je snažno oko struka.
Oznake: život, pria, ljubav, djeca, obitelj, problemi, ovisnosti