Fališ mi i volim te i nedostaješ mi i sve to zajedno...
Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću....
divna tvoja oka dva
divna usta medena
divna si mi ti
eh da mi te je poljubiti i zagrliti ....
Na tvoj prodoran pogled i na tvoj zanosan i poseban osmijeh miriši i ovaj zadnji dan u ovoj ludoj godini....Neopisivo te volim,tebe takvu u cijelosti,toliko da je to davno prešlo sve granice normale... Bože daj mi snage i pomozi nam...
Oprosti! Priznat ću ti nešto.....
Neću te voljeti vječno.....
Ne ljuti se, ni život nije vječan.....
Voljet ću te jedan mali
dio vječnosti,
onaj mali koliko traje moj život...
F a L i Š.... Pusu ti šaljem...
nedostaješ do bolaaaaaaaaaa
sve ovo vrijeme koje sam proveo sa tobom... sve ono što smo imali i što je bilo i dobro i loše ne bih mijenjao za ništa na ovom svijetu... Da mi nude sve što mogu zamisliti,pa čak i ono nezamislivo,ja bi ipak samo tebe tražio...
Ove oči samo tebe vide i traže,ove ruke te i u snu traže...Volim te jer mi se svaki put zaljubljeno smiješiš i što me maziš pogledom i činiš da se osjećam posebno... Volim te jer još uvijek neznam gdje nestane ovo tlo pod nogama kada me poljubiš i što je svaki put moja požuda za tobom sve veća i jača...
Volim te Čudo moje... Najviše..... i više
što te više znam i duže poznajem
sve mi se više čini
kako smo nekada davno
još davno prije i čak prije nego smo se rodili
ti i ja
bili jedno tijelo jedna osoba
rastavljena na dva dijela
koja se trebaju pronaći na ovom svijetu
jer prevelika je slučajnost
prepoznati toliko sebe u nekom drugom
Dvije riječi...Jedan ja....Jednu tebe...
da...beskonačno mnogo
Kako je samo moguće ovoliko voljeti jedno biće i upijati svaki njen pokret,dodir i pogled kao da mi cijeli život ovisi od toga... Kako je moguće biti navučen na miris jedne kože i osjećaj njene kose i tijela pod prstima...Kako je uopće moguće živjeti za taj smijeh i osjećati trnce svaki puta kada mi prilazi... Ne znam,stvarno ne znam kako je moguće ali znam da je dobro...Prokleto dobro....
Volim te Čudo moje...
Ljube... ugodan dan ti želim....
i tako ja mislim i razmišljam kako bi bilo lijepo zagrliti te i neispuštati te iz zagrljaja...
Čudo moje fališ do boli... Slatke snove ti želim...
Volim te! Uvijek sam i uvijek ću....
Ifka draga... Neopisivo mi nedostaješ... Kada bi se barem vrijeme dalo vratiti... Sve bi bilo drugačije....
Molim te razmisli... Volim te... fališ...
Ništa tako ugodno nije kao kad se smije moja Ifka
i ništa ljepšeg oku nema od bljeska njenih bisera....
Ljubavi sretan ti imendan
Čudo moje.... nedostaješ mi neopisivo....
ponoć je
u mojoj maloj sobi noćas hladno je
ponoć je
u mojoj duši ova bol ne prestaje
Božić je
i cijeli svijet se noćas Kristu raduje
Božić je
Božić bez tebe
Božić je
i svatko svoje noćas daruje
Božić je Božić bez tebe
o Bože moj kako mi nedostaje
ponoć je i već se čuju negdje zvona daleka
ponoć je i samo topla suza meni nazdravlja
Božić je Božić bez tebe
Ifka draga,neka ti je sretan Božić
TIHA JE NOĆ, SVI SE RADUJU SAD
I SNIJEG KAO NEKAD JE PREKRIO GRAD
A JA SAMO ŽELIM RUKE TVOJE
DA ME GRLE KAO DA JE ZADNJI PUT.
TUŽNA JE NOĆ I OSTAJE SAN,
SUZE SJEĆANJA PADAJU NA MOJ DLAN
DA TI KAŽU ONE RIJEČI DV'JE:
SRETAN BOŽIĆ, LJUBAVI, VOLIM TE!
....nedostaješ mi....
svijetla,ukrašen grad...božićna drvca i hrpa ljudi...
svi su oko mene,a sam sam više nego ikad...
...nedostaješ mi... neopisivo...
Božić i ove godine dolazi u grad...
Božić kojemu se svi toliko vesele...
blagdan pun ljubavi i topline...
ne želim da dođe...
pahuljama ni traga,da se poput kristala lagano spuštaju na ukrašene ulice...
a tebe nema......nedostaješ mi...
ne želim dočekati ovaj Božić....
ne želim sam izaći ni iz godine u koju sam ušao s tobom...
moje suze ove godine ne pašu uz božićne ukrase...
želim te kraj sebe,kraj bora...
...nedostajes mi....
nevjerojatno je koliko je i dalje snažno ono što osjećam za tebe...
nevjerojatno da još u sebi vidim tebe..tvoj osmjeh...tvoje pokrete lica...
kako???
a mislio sam da mogu....
uspomene tako prokleto bole...
želim ih zgužvati poput papira i baciti daleko od sebe...da se nikada ne vrate....
a opet...
bojim se ostati bez njih,jer one su jedino što mi je od tebe ostalo
one su jedine bile svuda uz nas...
one jedine svjedoče da smo doista postojali...
...nedostaješ mi...
mogu druge ljubiti ali je kao da ljubim kamen...
ili sam ja taj kamen?
nikada više neću moći ljubiti nekoga kao tebe...grliti nekoga s ikakvim osječajima...
pogledati nekoga pogledom koji pripada samo tebi...
Vjeruj mi ne ide i ne mogu... Dolazi Božić..na taj dan...samo tebe želim kraj sebe...
nikakve lažne ljubavi ne želim...
želim te istinski voljeti i poljubiti nakon taaako dugo vremena...
žao mi je što se to neće dogoditi...
žao mi je što nisam razmišljao i što je sve tako ispalo....
što se nisam borio najprije za sebe,a onda i za tebe....
žao mi je što sada nečeš biti kraj mene za Božić...
tako mi prokleto nedostaješ...
I osjećat ću najveću prazninu ikad....kao da mi je duša tog dana... potpuno prazna.
Jer ovaj put, koliko god ću se praviti i glumiti da je sve u redu, da se "volimo",
poštujemo i da smo obitelj u punom smislu te riječi, što za mene i jest bit Božića...
neću uspjeti zavarati samog sebe...
Volim te! Uvijek sam i uvijek ću....
Da li mi nedostaješ? Nedostaješ jako, neopisivo.... Ja ne znam ni gdje si, ne znam šta planiraš napraviti od svog života, ne znam da li misliš na mene onoliko koliko ja na tebe. Ne znam kriviš li me, onoliko koliko sam sebe krivim. I imam sve, sve što poželim, stvoreno mi je. Imam sve, osim eto, tog jednog jedinog zagrljaja o kojem sanjam. Zatvorio sam srce. Ne brini, to ne znači da te namjeravam prestati voljeti, znam da bi to bio samo jedan u nizu bezuspješnih pokušaja. Samo, tamo si na sigurnom,u mom srcu...Neznam možda češ ovo jednog dana i pročitati, a i ako ne pročitaš, ja ću uvijek pisati o našoj ljubavi, o svemu što smo imali i što smo mogli imati. A znaš šta? Ja te volim, onako kako se voli jednom u tisuću života. To nikakvo vrijeme, nikakve druge osobe neće promijeniti. Uvijek češ ostati jedino za šta živim i za šta se molim. Vjeruj mi ovaj osječaj nije prolazan. Ma koliko se ja trudio ne mogu te izbrisati,ali ni ne želim....
Čudo moje.... Volim te! F a L i Š....
Kao što kiša nekad poljubi cvijet
rumene usne ljubim tvoje
i čekam da te vidim opet
za pravu ljubav malo trebalo je
A srest čemo se ko da ne znamo se
pogledom ispratim te samo
i čuvam miris tvoje kose
mi dobro znamo da se znamo
Tajna si , tajna si od sviju tajni veća
jedina , jedina si mome srcu sreća
tajna si , osmijeh koji na mom licu sija
moja najmilija
Spremna si bila sa mnom pobječi
sad vidim , bila si u pravu
da su mi danas tvoje riječi
prava se ljubav ne da zaboravu
Ko školjka koja blago krije od svih
i ti si biser srca moga
sunce si mojih dana sivih
volim te , ne znam protiv toga
Tajna si , tajna si od sviju tajni veća
jedina , jedina si mome srcu sreća
tajna si , osmijeh koji na mom licu sija
moja najmilija
Volim te Čudo moje....
Znaš, fališ mi više nego ikad.... I kada pomislim da neznam kada će doći dan kada ću te vidjeti nakon toliko vremena, u mom tijelu se tuga i bol sudaraju... Dugo te kilometri skrivaju i dijele od mene.... Vjeruj da živim za trenutak kada ću ponovo ugledati tvoje predivne oči, čuti onaj tvoj, meni najdraži glas, vidjeti onaj zarazni osmijeh. A samo kada bi znala koliko se molim za tebe,za nas i koliko iščekujem taj trenutak kada ću osjetiti tvoj zagrljaj,tvoje mile prstiće.... Znaj, da se nikome nisam predao, niko nije mogao vidjeti onu istinsku sreću koju možeš vidjeti samo ti. Ni jednom srce nije zalupalo onako kako zalupa zbog tebe. Ni jednom osmijeh nije zablistao na licu kao kada zablista zbog tebe. Bez tebe je sve tako uzaludno. Svaki dan bez tebe je promašaj.... Iako možda uskoro više ništa neće biti kao prije, zauvijek u duši ostajem tvoj... I čekam te.... A ljubav je najvrijednija onda kada zna da čeka....
Volim Te!
Ljube.... F a L i Š....
Čudo moje, u meni si zauvijek gdje te skrivam vješto,tako da nitko i ne nasluti,koliko si voljena i željena,da si u snovima mojim....
Sretan što te imam,cijelu sam te u divni vijenac ljubavi ispleo,u meni postojiš,kao jedina ljubav, u mojoj duši odzvanjaš....
Treptajima svoje nježne duše dodiruješ moje misli i vodiš me u ljubav nježnu i strasnu,poklanjaš mi s ljubavlju riječi
s kojima me uznosiš....Jedino u tebi se snalazim,ništa mi u životu nije važno,osim tebe i tvoje iskrene ljubavi, želim te jako,
neopisivo mi nedostaješ...
Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću
Dobro jutro Ifka draga!
otišo još jedan vikend , a tebi ni traga ni glasa
bio sam i u tvom "selu veselom" ali eto kao i svaki
put... ništa... stvarno bi te volio vidjet.... držat u zagrljaju
i još svašta bi ja ali eto...
Volim te...
Dobro jutro...
Noć je bila prekrasna... Kada sam te zagrlio nisam te puštao cijelu noć.... Nadam se da će se to i ove večeri ponoviti...
Volim te.... F a L i Š....
zaspao bi sada ja na tvojim rukama
budio se nebi nikada....
V O L I M T E
želim te zagrliti i ne ispuštati iz ruku.... Volim te Čudo moje...
Čudo moje,želim ti reći da mi fališ i da mislim na tebe...
Sve što sam u životu sanjao,tražio,želio pronašao sam u tvom biću....
Sve što su druge potisnule u meni,svaku srušenu nadu,snažan otkucaj srca,
TI si probudila...
Sve isplakane suze,gorka iskustva,lažne nade,TI si izbrisala...
S tobom sam započeo neki novi život...uz svoje srce osjećam i tvoje....
Otkucaji su postali brži, sve je dobilo novi smisao....
Volim te tako snažno, iskreno...I želim osjetiti to veliko srce
sve dok kuca srce moje....
Volim te! Uvijek sam i uvijek ću...
Bol prestane kada je najjača i počinje ponovo.....
Kako nekada naprosto ne znam ništa i ni u što nisam siguran. Ne znam ni ko sam. Izgubljen sam u svom gradu, svom svijetu, ne prepoznajem se. Nisam siguran da li je jučer, jučer i da li je danas sad. Kao da se nešto u meni slomilo. Sumnje i stotine nejasnih slika i pitanja prolaze kroz glavu. Ne znam gdje da gledam, šta da slušam. Kao da je oko mene stotine puteva, a ja ne znam koji je pravi. Ne znam čak ni kojim sam išao jučer. A nikoga da mi pomogne, Pa i ako pokušaju, ne ide. Previše se stvari nakupljalo u meni, i kao da nemaju kuda izači iz ove duše, iz ovoga tijela. Kao da su zarobljene tu i muče me. Suze su im najlakši, jedini izalaz, ali ih nema, nema sada kada bi me spasile. Šta se to dešava? Zašto sam si ovo napravio? Zašto? Zar je moralo baš ovako biti? Ti ne znaš koliko me ovo boli, nisi svjesna kolika je količina ove boli. Kao da me ubija polako, nemilosrdno. Ma da me bar ubije bilo bi lakše. Prestane kada je najteže i počinje ponovo....
Bože..... Ifka,kako mi nedostaješ....
Dobro jutro ljubavi....
Volim te!
Volim te! Uvijek sam i uvijek ću... nedostaješ...
Neću nikada imati dovoljno očiju da ti se divim ni dovoljno ruku da te grlim....Neću nikada imati dovoljno riječi da ti kažem koliko te volim...
Sve tvoje umijem
da tuge isplačem
da mir ti donesem
jer živim za tebe
Kraj tvojih očiju
i zvijezde gube sjaj
da sreću mi daš
to samo ti znaš
sve daješ
a malo uzimaš
Zajedno smo zore čekali
u postelji od snova
što smo skupa sanjali
nevere smo sve prebrodili
sva luda mora
tuge sreću sve smo dijelili
popola
Moja kraljice,
sve moje najljepše
što moru je sol
i noći je dan
početak si moj
i moj si kraj
Moja kraljice,
sve moje najljepše
mog sunca si sjaj
početak i kraj
Moja kraljice,
sve moje najljepše
mog sunca si sjaj
početak si moj
i bit čes kraj
Čudo moje...
Ako baš nemaš teksta,ondak mi možeš reći da me voliš i da ti falim,jer ja sam siguran da tebe volim,a još sam sigurniji u to da mi fališ i to neopisivo... a za zahvaljivanje nemaš potrebe...To je ionako tek sitnica koju mogu napravit za tebe,a siguran sam da ih voliš... Pusu ti šaljem i želim ti slatke snove...
Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću...
Dobro jutro!
Ovaj blog je počeo jako štekat i sad me to već pomalo počinje živcirat... Ako sam nešto napiso i objavio,onda bi to trebalo bit na blogu,a toga nema po nekoliko sati ili dana...
Uglavnom.... Želim ti reći da mi fališ i to jako....Želi ti reći da te volim i to isto jako,jako... Želim ti reći da si moje sve...
Volim te!Uvijek sam i uvijek ću....
Ljube,želim ti dobar tek....
Kada me noću zagrli tama i kada sve tone u mrak, zamišljam da si tu, pored mene. Vjeruj, čak i u tami vidim sjaj najljepših očiju i osjetim dodir najnježnijih ruku,najnježnijih prstiju...Obožavam te tvoje prstiće... Znaš, bude mi toplo oko srca, baš kao kada sam u tvom naručju, kada sam najsretnija osoba na svijetu. Ma znaš ti sve.... Znaš koliko me tvoja blizina čini sretnim.... Vjeruj, da mogu zaustavio bih vrijeme u trenutku kada sam pored tebe, da zauvijek ostanem tu, da zauvijek ostanem tvoj.... Često spavam sa zmajem, pa se noću budim da provjerim da li si pokraj mene.... Nikada me nisi napustila... Volio bih da je tako i u realnosti, ali ko zna, nada ne umire, ma koliko žele da je ubiju..... I nastavljam, podignute glave borim se i ne odustajem od tebe, od nas i naše sreće! Ne odustajem, jer znam da je vrijedno borbe.... Sreća nije mala stvar, a mogli bi biti sretni, oboje.... Volim te Čudo moje...
Dobro jutro Čudo moje...
Nemam riječi kojom bi ti opisao koliko mi fališ i koliko me sve to boli... Ova razdvojenost je neizdrživa...U mojim si mislima svaku sekundu i to ne prestaje...Ja ne želim da ti prestaneš.Želim da traješ,da mi trajemo i budemo sretni...Ifka molim te razmisli i daj nam šansu... Pusu ti šaljem...
Volim te! Nedostaješ......
Ifkaaaaa..... V O L I M T E ! ! ! !
ovo je više ne izdrživo.... Bože,kako mi fališ.... nadam se da cu te uskoro vidjeti,barem u prolazu onako na sekundu!
Zagrli me s jutrom na krilima vjetra,neka me tvoje misli prstima nježno probude...
Pozdravi me sa smiješkom...Ljubav je u tvojim očima...Kroz zelena polja utrgaj cvijet samo za mene....
Uspavaj me nježno u šumećoj travi, u cvatućem cvijeću razbaruši moju kosu...
Poljubi me do večeri...Budi moj svjetionik kad zatvorim oči...Neka u snove odnesem tvoj poljubac...
Nedostaješ mi... jako,jako...
Ljube moja... nedostaješ mi, jako,jako...
...NE MOJ ME OSTAVITI,
OSTAVLJA SE SAMO NETKO
KO OD SRCE JE DALEKO...
ZAGRLI ME I OSTANI..
Dani se vuku, baš onako nemilosrdno, kao da znaju koliko su teški kada ti nisi tu. I u ovom gradu, kao da je vrijeme stalo, vlada tmurna jesen i zima. Sve je tako tmurno, hladno, bez tebe. Svi ljudi oko mene su kao sijenke. Vidim ih, ali nestaju. U toj gomili lutam i tražim tvoj pogled, tražim biće koje će vratiti proljeće, koje će vratiti moju sreću... Jedini spas mi je tvoja slika. Nosim je bilo gdje da krenem. Kada pomislim da sam izgubljen i sam, pogledam je, privijem čvrsto uz srce i zamislim da si tu. Vjeruj, bude lakše. Srce tako jako počne lupati, ali nekako jadno, valjda jer zna da ipak ti si negdje daleko, a ono ne zna ni gdje, ni s kim. Samo ostaje nada da ćeš mi se vratiti i ponovo biti moja. Nada da će sve biti kao prije. Nada da ćeš me voljeti, da ću te voljeti svakim dijelom ovog umornog tijela koje vene za tobom,koje nestaje.. Zato, požuri, jer ovo čekanje me ubija. Požuri, spasi me, jer to možeš samo ti. Samo tvoje oči mogu vratiti osmijeh na lice. Samo tvoje usne me mogu vratiti u život.. Zato požuri, čekam te..
Volim te Čudo moje.... neopisivo mi nedostaješ...
Večeras da mi te samo na tren vidjeti...dotaknuti...ovako mi samo ostaje da te u mislima grlim...ljubim,mazim...
Šaljem ti svog anđela da te čuva od ružnih snova...dušu da ti grije ako ti bude hladno...
Želim ti najljepše snove...laku i mirnu noć da mi odmoriš od svega...mir da u snu nađeš...
A u jutro ću zamoliti sunce da te budi svojim zlatnim,toplim nitima...da mi u dan uploviš sa osmjehom na licu...da znaš da te moja ljubav čuva...
Volim te ! Uvijek sam i uvijek ću...
Volim te! Nedostaješ,jako,jako...
Ti si moje najmilije sve dok sunce zemlju grije...
Svaku noć prije sna, na tebe pomislim,
umornim, suhim usnama, ime ti izustim.
Prije no oči zaklopim, jednu želju zaželim,
tebe da ugledam, kada se probudim.
Osmijehom tiho prilaziš i ruku pružaš mi,
od tvoga nježnog dodira, tijelo mi zadrhti.
E kad bi barem usnama il dahom mene dotakla,
znaj, tu bi ostala, moja bi postala.
Da mi te jutrom buditi, dok zlatno Sunce izlazi
i našu sobu malenu svojom toplinom ispuni.
I da smo sami ja i ti, od svih na svijetu skriveni,
i tvoji meki poljupci, ljubav koja nikad neće prestati.
Osmijehom tiho prilaziš i ruku pružaš mi,
od tvoga nježnog dodira, tijelo mi zadrhti.
E kad bi barem usnama il´ dahom mene dotakla,
znaj, tu bi ostala, moja bi postala.
Volim te jedino moje... Uvijek sam i uvijek ću...
Dobro jutro Čudo moje... Želim ti reći da mi jako fališ i da me to jako boli... Kaj mi vrijedi sve ovo,kad nemam tebe u blizini...A tako te želim zagrliti i ljubiti..
Moje sve,ugodan dan ti želim... Pusu šaljem...
Ljubavi, ne moram ti ništa reći, jer moje tijelo svoj govor ima bez riječi... naša ljubav je predivna i potpuno slobodna... želim ti reći koliko si mi draga, koliko mi tvoj osmjeh uljepša dan, kako samo tvoje riječi znaju moje muke odnijeti. Trebam li napisati voljena moja? Voljena jesi, ali ne moja... ne želim te svojatati, ne želim pisati kao da si predmet. Ne.... Tvoja je sloboda dragocjena. Samo se u slobodi možemo voljeti, bez moranja bez trajanja... siguran sam da ništa nismo mogli predvidjeti, ništa nismo planirali i možda baš zato sve što nam se lijepog dogodilo i što će još biti ima poseban čar... mi smo bjegunci iz okruženja prepunog zabrana i strogih normi koje nikad ne donose radost i ljepotu življenja. Sloboda kojoj stremimo je naš izbor i želja kojom prekrivamo svaki trenutak ukraden od obaveza i moranja. Kao lopovi koji dragocjenosti traže mi žudimo za trenucima koji su samo naši vredniji od sveg blaga svjetlucavog.
Uvijek na tvojim dlanovima strast treperi. Prepušten sam ti osmjehom blagim što titra mi nutrinom znajući točno koji cilj u tvojim mislima čeka ostvarenje. Kao da točku po točku točno bilježiš kako ti ništa ne bi promaklo na tom putovanju strasti.Gledaš me sanjarski, zavodnički tražeći potvrdu kako si na pravim se zaustavila mjestima dodajući šarm osmjeha, vrelinu usana i titraj jagodica na prstima koje točno odmjerenim dodirom klize po koži. Požudno skidaš svaku kapljicu sa mojih usana. Ulaziš jezikom među zube... podrhtavam... želja u meni raste brzinom koju kontrolirati više nije moguće, a ipak smiruješ me putujući dalje, bilježeći nove točke, nove usputne stanice... izluđuješ moja čula do želje glasno vrisnuti, ugristi, zariti prste čvrsto u tvoje tijelo... kao i inaće,bez razmišljanja i u tim trenutcima bi za tebe učinio sve... putovanje ka vrhuncu užitka postaje jedini cilj. Riječi gube smisao, glas mijenja intonaciju, pogled se gubi u nepoznatom, a ljepota se razlije u nama, oko nas i smiraj dahne nježno. Na tvojim dlanovima treperi strast kao da nam je prvi put, a nije…. i ne znam koliko će trajati ovo ludo i strasno što dijelimo već godinama, ali ne pitam, odgovor ne želim znati....
Volim te! Uvijek sam i uvijek ću...
Dobro jutro ljubavi...
Konačno jedna prekrasna noć... Držati te u zagrljaju i ljubiti te...mmmmm bilo je prekrasno...Taj osjećaj je predivan i stvarno želim biti s tobom zauvijek...
Volim te Čudo moje i vjeruj mi dat ću sve da budeš moja... Ugodan dan ti želim... Pusa!
Nedostaješ mi ljubavi...
Ti si tako daleko,a opet tako blizu,da te s mislima mogu dotaknuti,zagrliti i poljubiti...Mogu se spojiti s tobom.
To je stvarnost,jer osjećam radost i veselje. Gdje god se nalaziš, ja te stignem ti me osjetiš, otkriješ
i vratiš poljubac. Nemam potrebe da te vidim,znam da postojiš.Osjećam te i mogu ti poslati pozdrav.
Nemam potrebe da te čujem,svejedno, ja sam u razgovoru s tobom,smijem se ili plačem.
Sve što trebam učiniti je zatvoriti oči, umirim se i s mislima odletim u tvoj zagrljaj.
Fališ mi jako...
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv