saznaš kad izgubiš

petak, 04.12.2015.

iz mojih misli ne izlaziš...

Svaku noć prije sna, na tebe pomislim,
umornim, suhim usnama, ime ti izustim.
Prije no oči zaklopim, jednu želju zaželim,
tebe da ugledam, kada se probudim.

Osmijehom tiho prilaziš i ruku pružaš mi,
od tvoga nježnog dodira, tijelo mi zadrhti.
E kad bi barem usnama il dahom mene dotakla,
znaj, tu bi ostala, moja bi postala.

Da mi te jutrom buditi, dok zlatno Sunce izlazi
i našu sobu malenu svojom toplinom ispuni.
I da smo sami ja i ti, od svih na svijetu skriveni,
i tvoji meki poljupci, ljubav koja nikad neće prestati.

Osmijehom tiho prilaziš i ruku pružaš mi,
od tvoga nježnog dodira, tijelo mi zadrhti.
E kad bi barem usnama il´ dahom mene dotakla,
znaj, tu bi ostala, moja bi postala.

Volim te jedino moje... Uvijek sam i uvijek ću...

04.12.2015. u 15:24 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

I znam da nisam svetac i znam da imam milijun mana... al te volim sve do zadnjeg dana




moje Čudo