Da li mi nedostaješ? Nedostaješ jako, neopisivo.... Ja ne znam ni gdje si, ne znam šta planiraš napraviti od svog života, ne znam da li misliš na mene onoliko koliko ja na tebe. Ne znam kriviš li me, onoliko koliko sam sebe krivim. I imam sve, sve što poželim, stvoreno mi je. Imam sve, osim eto, tog jednog jedinog zagrljaja o kojem sanjam. Zatvorio sam srce. Ne brini, to ne znači da te namjeravam prestati voljeti, znam da bi to bio samo jedan u nizu bezuspješnih pokušaja. Samo, tamo si na sigurnom,u mom srcu...Neznam možda češ ovo jednog dana i pročitati, a i ako ne pročitaš, ja ću uvijek pisati o našoj ljubavi, o svemu što smo imali i što smo mogli imati. A znaš šta? Ja te volim, onako kako se voli jednom u tisuću života. To nikakvo vrijeme, nikakve druge osobe neće promijeniti. Uvijek češ ostati jedino za šta živim i za šta se molim. Vjeruj mi ovaj osječaj nije prolazan. Ma koliko se ja trudio ne mogu te izbrisati,ali ni ne želim....
Čudo moje.... Volim te! F a L i Š....
Post je objavljen 24.12.2015. u 08:43 sati.