25.03.2009., srijeda
Crno se crni bolja budućnost
U porastu je diskriminacija kršćana, utvrđeno je početkom ožujka u Beču, tijekom okruglog stola koji je održala Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE). Kako javlja hrvatski program Radio Vatikana, bila je to prva rasprava pod pokroviteljstvom OSCE-a organizirana na temu „Nesnošljivost i diskriminacija protiv kršćana“, u kojoj je sudjelovalo 56 država članica te organizacije. Vijest je doslovno marginalizirana u hrvatskim medijima, odnosno, nije ju objavio nitko. Kako slijedi našao sam je na portalu www.skac.hr
Oblici isključivanja, marginalizacije i istinskih kršenja prava su mnogovrsni. Osvrnuvši se na temu okrugloga stola dopredsjednik Europskog parlamenta Mario Mauro, koji je ujedno osobni predstavnik Predsjedništva OSCE-a protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, rekao je kako su izišli na vidjelo problemi povezani s turskim zauzimanjem sjevernoga dijela Cipra, stanjem pravoslavnoga patrijarhata u Turskoj, diskriminacija protiv kršćana koji žive u bivšim sovjetskim republikama, čije se vlade nadahnjuju na islamu.
Naročito su oštri sukobi oko povratka dobara nakon dugih godina komunizma u zemljama srednje i istočne Europe, a posebno su teški uvjeti u mnogim državama koje primjenjuju sustav takozvane registracije, to jest obveznoga izjavljivanja vjeroispovijesti radi stjecanja civilnoga statusa. Ta nas pojava jako podsjeća na registracije koje bismo željeli zaboraviti, istaknuo je Mauro.
Na primjedbu kako su i u nekim europskim zemljama diskriminirani kršćani, Mauro je rekao kako se utvrdilo da diskriminacija protiv kršćana nije više samo pretpostavka nego je znatna i izrazita: ako se istočno od Beča progoni kršćane, zapadno ih se diskriminira.
Na Zapadu je diskriminacija povezana s odgojem. Često se događa da nastavnici svojim učenicima priznaju da su vjernici, a to onda postaje razlog za diskriminaciju u odgojnome području. Osim toga, ima zakona koji, čini se, žele ograničiti mogućnost Crkvi da propovijeda vlastitu antropologiju, svjetonazor i, naročito, želi se nametnuti laicističko gledanje koje vjeru smatra privatnim činom bez ikakvog javnoga utjecaja, zaključio je Mario Mauro, dopredsjednik Europskog parlamenta.
Dakle, car je gol. O diktaturi relativizma ne govori više samo Benedikt XVI., odnosno, službena, hijerarhijska Crkva. O tome već jasno i glasno progovaraju i visoko rangirani političari, poput netom citiranoga dopredsjednika Europskog parlamenta.
Sve više šutljiva većina diže svoj glas suprotiva manjini koja cijeli svijet terorizira isključivošću i medijskim nametanjem liberalističkih pogleda kao jedino ispravnih. Ovih su dana, primjerice u glavnom gradu Zagrebu, platili ZET-u kako bi se i na hrvatskim tramvajima pojavila njihova parola: „Bez Boga, Bez Gospodara“.
Podsjeća me to na ona nedavna mračna komunistička vremena, kad su se partijski aktivisti trudili uvjeriti vjernike kako i u Svetom Pismu ima dokaza da Boga nema.
Jedan je bio posebno domišljat u tome, pa je na zidu neke crkve napisao doslovno: „Nema Boga.“ I to potpisao s Biblija. Župnik mu je samo upotpunio citat početkom navedenoga Psalma 14, koji sintetički glasi: „Bezumnik reče u srcu: 'Nema Boga'.“
Nevjerojatno je na koje se sve načine ljudi služe zloćom, podmetanjem, cenzurom i svim drugim sredstvima kojima žele ušutkati one koji svojim stavovima uznemiruju njihove savjesti ogrezle u služenju knezu ovoga svijeta.
Klevetanje autoriteta poput pape Ratzingera, čiji je glas jasan, i uz to je svjedočanstvo Vječne Istine koju je Bog objavio u svome Sinu, čiji nauk Crkva vjerno tumači tri tisućljeća, postao je svakodnevni medijski ritual poput crnih misa na čast nečastivoga. Kao da osjeća da mu vrijeme izmiče pa iz dana u dan snubi sljedbenike koji mu prodaju dušu na račun trenutne slave, moći ili vlasti.
Crno se crni bolja budućnost, izgleda po svemu što nam plasiraju krojači novoga svjetskog poretka, koji žele stvoriti civilizaciju bez Boga i Deset Zapovijedi. Bilo je takvih u povijesti bezbroj od Babilona pa do naših dana.
No, urušile su se kule građene na pohlepnim ljudskim temeljima, kao što se i danas tresu i propadaju lupeške financijske i medijske korporacije čija je jedina svrha proizvodnja kaosa u svijetu, a preživjeli su i preživjet će samo one institucije, narodi i civilizacije koje svoje pouzdanje stavljaju u ruke Boga Abrahamova, Jakovljeva i Mojsijeva. Nema pod ovim nebom nikakvih novih Mesija, pa ma kako bili crni, osim jednog i jedinog Spasitelja svijeta i ljudi, Isusa Krista.
I da nije žalosno, bilo bi smiješno kako su Kristova namjesnika na zemlji, Svetoga Oca Benedikta XVI., prozivali na početku njegovog prvog apostolskog putovanja na crni kontinent, Afriku.
Papa je poručio i prije nego je dotaknuo Afričko tlo, kako „ciljanje na povećanu upotrebu prezervativa ne drži najefikasnijim putem u borbi protiv AIDS-a“. Uz to je dodao da su najbolje metode u sprječavanju te strašne kuge našega doba „apstinencija i vjernost u heteroseksualnom braku“.
Nije trebalo dugo čekati, pojavili su se naslovi tipa: „Papa s kondomima naljutio cijeli EU“. Papinu izjavu kako se probleme AIDS-a ne može riješiti dijeljenjem kondoma, prva je kritizirala Francuska, a onda je stigla i, zamislite, jednoglasna osuda Europske unije.
„Upotreba prezervativa jedan je od najvažnijih elemenata u borbi protiv AIDS-a“, objasnio je glasnogovornik Europske komisije John Clancy te nastavio, kao da je u stvari glasnogovornik Kondomske industrije: „AIDS, tuberkuloza i malarija tri su ubojice koji najviše pogađaju Afriku i zemlje u razvoju, a borba protiv ovih triju bolesti od velike je važnosti za EU“. (Čitaj DU-rex.)
Što na kraju reći. Sve što stigne iz Crkve kao glas razuma, razapinje se na stup srama. A bilo kakve bljezgarije izgovorene iz poganskih usta usdižu se na pijedestal mudrosti. Pitanje je samo kakve. I dokle će trajati to iživljavanje nad onim što je još uvijek većini ljudi sveto i vrijedno.
Reakcije ipak postoje, i iz dana u dan sve su glasnije. Nitko više ne želi kupovati i pratiti medijske sadržaje koji nalikuju jedno drugome poput jaja jajetu - crno se crni i propagira samo zlo.
Kad zlo uzvrati udarac, onda se nakon tragičnih scenarija pokolja na svima stranama svijeta, ljudi počinju okretati onom iskonskom u dubinama duše, glasu savjesti koja reagira i kaže: Dosta je! Prestanite s manipulacijama. Više vam ne vjerujemo. Dosta ste epohalno lagali i nakrali se na naš račun.
I nema tih vrata, ne znam kako blindirana bila, koja će zaustaviti bijes naroda koji traži pravdu. A ona stiže, ma kako spora bila. Dostiže i vlasnike i najamnike, i crne i bijele, i bogate i siromašne...
Na koncu, Božjem sudu nitko ne može uteći.
|
- 09:19 -
Komentari (31) -
Isprintaj -
#
15.03.2009., nedjelja
Popu pop, a bobu bob!
Nikome od nas, koji smo stanovnici Lijepe naše, nije ugodno doživjeti neugodnosti prilikom prelaska nekog od graničnih prijelaza u državama Europske unije.
I osobno sam nedavno doživio razočaranje u frankfurtskoj zračnoj luci, kad sam shvatio da se nalazim u krivom redu, u onom u kojem s putovnicama samo tako prolaze građani sa stalnim mjestom boravka u EU. Prerevni policijski službenik vratio me „bez milosti“ u NON EU čekaonicu, zajedno s Amerikancima, Rusima, Kinezima... Valjda i Švicarcima i Norvežanima.
Nije bilo lako nadoknaditi izgubljeno vrijeme, ali sam se zahvaljujući snalažljivosti, odlučio još jednom na sreću u susjednom EU redu, i mrtvo-hladno drugom policajcu objasnio kako moja zemlja Hrvatska tek što nije ušla u Europsku uniju, pozvao sam se na umor, i s puno sreće prešao granicu toliko željene asocijacije, u koju neki naši zaslijepljeni Bruxellesom gledaju kao u Obećanu Zemlju. Samo da nije Hrvatska.
Gornju, na vlastitoj koži doživljenu zgodu, naveo sam kako bih spomenuo još dvije potpuno suprotne granične anegdote. U jednoj je protagonist jedan saborski zastupnik kojega je svojedobno teško pogodilo ukrcavanje u brzo plovilo koje ljeti iz Splita putuje na drugu stranu Jadrana. Tužnim pogledom je gledao kako oni s EU putovnicama ulaze u brod brže nego mi Hrvati, i na tome je gradio argument kako moramo što prije u EU.
U drugoj situaciji mjesto radnje je ponovno Frankfurt. Majka s djetetom vraćala se s odmora iz Hrvatske. Ona je u Lijepoj našoj i rođena, a u Njemačkoj je zasnovala obitelj. Tu joj se rodio sin, koji danas ima desetak godina, i EU putovnicu. Ona je ostala vjerna hrvatskim dokumentima. I kad je pred graničnom kontrolom usmjerena u NON EU red, a dijete joj u onaj s EU putovnicom, žena je bez okolišanja sina zadržala sa sobom, u sporijem redu, s tri jasne riječi: Ti si moj.
To dostojanstvo kojim jedna majka ne dopušta da joj zbog nekih administrativnih propisa od nje odvajaju sina, za mene je potvrda kako samo ponosni i uspravni ljudi s kičmom opstaju i idu dalje. Oni, pak, što se samo klanjaju nekakvim fićfirićima uhljebljenim u bruxelleskim komisijama, koji nas svako malo ucjenjuju na pitanjima Haaga, ZERPA-a ili trgovine teritorijem, preostaje samo puzati do iznemoglosti.
Nema nigdje na svijetu idealnog mjesta pod suncem, niti jedna država ne može do kraja ispuniti sva naša očekivanja, svaka je vlast pokvarljiva... I da ne nabrajam dalje, nije mi baš jasno što smo odjednom nekima toliko zanimljivi da nas baš tako željno žele u EU što je prije moguće.
A je li sve baš tako kako nam već godinama pričaju i obećavaju?! Teče li, zbilja med i mlijeko iza šengenske granice?!
I kad sam već pomislio kako su oni koji nas vode izgubili svaku busolu u prosuđivanju stanja u kojem smo se našli, ili ako hoćete, u koje su nas doveli, dogodilo se po onoj narodnoj. Hrvatski premijer Ivo Sanader, na konvenciji Mladeži HDZ-a, konačno je rekao popu pop, a bobu bob.
„Europska unija je formirana kao najveći mirovni projekt svih vremena i ona se temelji na načelima solidarnosti, suradnje i međunarodnog prava, a Hrvatska je sad dovedena u situaciju da se bori za načela na kojima je utemeljena EU. Ako Europa dopusti da jedna zemlja članica, samo zato što je članica, ucjenjuje drugu zemlju kao što to nama radi Slovenija, onda europske integracije nemaju nikakve budućnosti!“, poručio je Sanader mladim HDZ-ovcima koji su, kako neki novinari izvješćuju, njegove riječi popratili burnim pljeskom.
Izgleda da se trebala dogoditi svjetska kriza i recesija koja duboko potresa temelje neoliberalističkog zapadnog društva, da bi odgovorni u Hrvatskoj malo-pomalo počeli otvarati oči, i ne gledati u ono što su nam obećavali kao u Zlatno tele.
Nije mi namjera prikazivati nikoga, osobito ne sebe, nekakvim mudrim generalom poslije bitke. Za kraj, tek ću ovdje navesti riječi jednog pravog generala, i to svih franjevaca manje braće. On je Španjolac, Jose Rodriguez Carballo, s kojim sam razgovarao prije četiri godine na Visovcu.
Naslov toga intervjua bio je: „U Europu nemojte ući poniženi!“ Objavio sam ga u svojoj knjizi „Kardinalni razgovori“, i evo što je fra Jose na koncu razgovora kazao:
„Ono što bih preporučio Vladi Republike Hrvatske, jest to da se nikad ne odrekne svoga identiteta zbog ulaska u Europsku uniju. Za Hrvatsku je bitno ući u Europu, ali ne pod svaku cijenu. Ako bi se Hrvatska odrekla svoga identiteta, pa tako i vjerskog identiteta zbog Europske unije, onda bi Hrvatska izgubila mnogo, da ne reknem sve.
Hrvatskoj Vladi poručujem da učini sve kako bi ušli u Europu, ali uđite na vrata, a ne kroz prozor. Uđite uzdignute glave u Europsku uniju, a ne poniženi“, zaključio je general franjevaca manje braće.
Ovim riječima nema se više što dodati. Samo, daj Bože da ova kriza potraje bar još neko vrijeme, da se najprije pozabavimo malo sami sa sobom, a o EU, o tom potom.
|
- 22:58 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
