U porastu je diskriminacija kršćana, utvrđeno je početkom ožujka u Beču, tijekom okruglog stola koji je održala Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi (OSCE). Kako javlja hrvatski program Radio Vatikana, bila je to prva rasprava pod pokroviteljstvom OSCE-a organizirana na temu „Nesnošljivost i diskriminacija protiv kršćana“, u kojoj je sudjelovalo 56 država članica te organizacije. Vijest je doslovno marginalizirana u hrvatskim medijima, odnosno, nije ju objavio nitko. Kako slijedi našao sam je na portalu www.skac.hr
Oblici isključivanja, marginalizacije i istinskih kršenja prava su mnogovrsni. Osvrnuvši se na temu okrugloga stola dopredsjednik Europskog parlamenta Mario Mauro, koji je ujedno osobni predstavnik Predsjedništva OSCE-a protiv rasizma, ksenofobije i diskriminacije, rekao je kako su izišli na vidjelo problemi povezani s turskim zauzimanjem sjevernoga dijela Cipra, stanjem pravoslavnoga patrijarhata u Turskoj, diskriminacija protiv kršćana koji žive u bivšim sovjetskim republikama, čije se vlade nadahnjuju na islamu.
Naročito su oštri sukobi oko povratka dobara nakon dugih godina komunizma u zemljama srednje i istočne Europe, a posebno su teški uvjeti u mnogim državama koje primjenjuju sustav takozvane registracije, to jest obveznoga izjavljivanja vjeroispovijesti radi stjecanja civilnoga statusa. Ta nas pojava jako podsjeća na registracije koje bismo željeli zaboraviti, istaknuo je Mauro.
Na primjedbu kako su i u nekim europskim zemljama diskriminirani kršćani, Mauro je rekao kako se utvrdilo da diskriminacija protiv kršćana nije više samo pretpostavka nego je znatna i izrazita: ako se istočno od Beča progoni kršćane, zapadno ih se diskriminira.
Na Zapadu je diskriminacija povezana s odgojem. Često se događa da nastavnici svojim učenicima priznaju da su vjernici, a to onda postaje razlog za diskriminaciju u odgojnome području. Osim toga, ima zakona koji, čini se, žele ograničiti mogućnost Crkvi da propovijeda vlastitu antropologiju, svjetonazor i, naročito, želi se nametnuti laicističko gledanje koje vjeru smatra privatnim činom bez ikakvog javnoga utjecaja, zaključio je Mario Mauro, dopredsjednik Europskog parlamenta.
Dakle, car je gol. O diktaturi relativizma ne govori više samo Benedikt XVI., odnosno, službena, hijerarhijska Crkva. O tome već jasno i glasno progovaraju i visoko rangirani političari, poput netom citiranoga dopredsjednika Europskog parlamenta.
Sve više šutljiva većina diže svoj glas suprotiva manjini koja cijeli svijet terorizira isključivošću i medijskim nametanjem liberalističkih pogleda kao jedino ispravnih. Ovih su dana, primjerice u glavnom gradu Zagrebu, platili ZET-u kako bi se i na hrvatskim tramvajima pojavila njihova parola: „Bez Boga, Bez Gospodara“.
Podsjeća me to na ona nedavna mračna komunistička vremena, kad su se partijski aktivisti trudili uvjeriti vjernike kako i u Svetom Pismu ima dokaza da Boga nema.
Jedan je bio posebno domišljat u tome, pa je na zidu neke crkve napisao doslovno: „Nema Boga.“ I to potpisao s Biblija. Župnik mu je samo upotpunio citat početkom navedenoga Psalma 14, koji sintetički glasi: „Bezumnik reče u srcu: 'Nema Boga'.“
Nevjerojatno je na koje se sve načine ljudi služe zloćom, podmetanjem, cenzurom i svim drugim sredstvima kojima žele ušutkati one koji svojim stavovima uznemiruju njihove savjesti ogrezle u služenju knezu ovoga svijeta.
Klevetanje autoriteta poput pape Ratzingera, čiji je glas jasan, i uz to je svjedočanstvo Vječne Istine koju je Bog objavio u svome Sinu, čiji nauk Crkva vjerno tumači tri tisućljeća, postao je svakodnevni medijski ritual poput crnih misa na čast nečastivoga. Kao da osjeća da mu vrijeme izmiče pa iz dana u dan snubi sljedbenike koji mu prodaju dušu na račun trenutne slave, moći ili vlasti.
Crno se crni bolja budućnost, izgleda po svemu što nam plasiraju krojači novoga svjetskog poretka, koji žele stvoriti civilizaciju bez Boga i Deset Zapovijedi. Bilo je takvih u povijesti bezbroj od Babilona pa do naših dana.
No, urušile su se kule građene na pohlepnim ljudskim temeljima, kao što se i danas tresu i propadaju lupeške financijske i medijske korporacije čija je jedina svrha proizvodnja kaosa u svijetu, a preživjeli su i preživjet će samo one institucije, narodi i civilizacije koje svoje pouzdanje stavljaju u ruke Boga Abrahamova, Jakovljeva i Mojsijeva. Nema pod ovim nebom nikakvih novih Mesija, pa ma kako bili crni, osim jednog i jedinog Spasitelja svijeta i ljudi, Isusa Krista.
I da nije žalosno, bilo bi smiješno kako su Kristova namjesnika na zemlji, Svetoga Oca Benedikta XVI., prozivali na početku njegovog prvog apostolskog putovanja na crni kontinent, Afriku.
Papa je poručio i prije nego je dotaknuo Afričko tlo, kako „ciljanje na povećanu upotrebu prezervativa ne drži najefikasnijim putem u borbi protiv AIDS-a“. Uz to je dodao da su najbolje metode u sprječavanju te strašne kuge našega doba „apstinencija i vjernost u heteroseksualnom braku“.
Nije trebalo dugo čekati, pojavili su se naslovi tipa: „Papa s kondomima naljutio cijeli EU“. Papinu izjavu kako se probleme AIDS-a ne može riješiti dijeljenjem kondoma, prva je kritizirala Francuska, a onda je stigla i, zamislite, jednoglasna osuda Europske unije.
„Upotreba prezervativa jedan je od najvažnijih elemenata u borbi protiv AIDS-a“, objasnio je glasnogovornik Europske komisije John Clancy te nastavio, kao da je u stvari glasnogovornik Kondomske industrije: „AIDS, tuberkuloza i malarija tri su ubojice koji najviše pogađaju Afriku i zemlje u razvoju, a borba protiv ovih triju bolesti od velike je važnosti za EU“. (Čitaj DU-rex.)
Što na kraju reći. Sve što stigne iz Crkve kao glas razuma, razapinje se na stup srama. A bilo kakve bljezgarije izgovorene iz poganskih usta usdižu se na pijedestal mudrosti. Pitanje je samo kakve. I dokle će trajati to iživljavanje nad onim što je još uvijek većini ljudi sveto i vrijedno.
Reakcije ipak postoje, i iz dana u dan sve su glasnije. Nitko više ne želi kupovati i pratiti medijske sadržaje koji nalikuju jedno drugome poput jaja jajetu - crno se crni i propagira samo zlo.
Kad zlo uzvrati udarac, onda se nakon tragičnih scenarija pokolja na svima stranama svijeta, ljudi počinju okretati onom iskonskom u dubinama duše, glasu savjesti koja reagira i kaže: Dosta je! Prestanite s manipulacijama. Više vam ne vjerujemo. Dosta ste epohalno lagali i nakrali se na naš račun.
I nema tih vrata, ne znam kako blindirana bila, koja će zaustaviti bijes naroda koji traži pravdu. A ona stiže, ma kako spora bila. Dostiže i vlasnike i najamnike, i crne i bijele, i bogate i siromašne...
Na koncu, Božjem sudu nitko ne može uteći.
|
