Ovih dana u kinima diljem svijeta igra film redatelja Rona Howarda „Anđeli i demoni“, snimljen prema istoimenoj knjizi Dana Browna. Riječ je o prethodnici već viđenog filma i romana „Da Vincijev kod“ istih autora.
I u jednom i u drugom slučaju radi se o identičnom predlošku, običnim izmišljotinama koje svakome koji imalo poznaje povijest, osobito dvije tisuće kršćanstva, izaziva blagi podsmijeh s obzirom na ono što se nudi u sadržaju.
Od svega navedenoga gledao sam prije tri godine film „Da Vincijev kod“, budući sam dobio bio od urednika zadatak da napišem svoj osvrt na film. Bio je to jedan od zadnjih mojih komentara u tiskanom izdanju Slobodne Dalmacije.
Očigledno, gloduru - kao uostalom i njegovim nasljednicima - nije odgovaralo što ja događajima pristupam s pozicije kršćanskog intelektualca, i jer sam za razliku od drugih koji su pisali same hvalospjeve, ogolio film isključivo na osnovu činjenica.
Prije svega, kao bitnu stvar naveo sam tada i sada ponovno ističem Muratorijev kanon, koji potječe iz približno 190. godine poslije Krista. U to vrijeme priznaju se valjanima četiri evanđelja koje donosi Biblija Novoga Zavjeta, Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo, te je isključenje gnostičkih tekstova bio već uvelike zaključen postupak, i to devedeset godina prije Konstantinova rođenja.
A u knjizi i u filmu „Da Vincijev kod“, ključni moment gradi se na tome kako je baš car Konstantin, i to na Nicejskom koncilu 325. godine odredio koja se evanđelja imaju prihvatiti i time usmjerio povijest kršćanstva i Katoličke Crkve. Čista laž!
Bez lažne skromnosti, nemam potrebu ni želju čitati ili gledati „Anđele i demone“, jer meni je tu sve jasno. Kako, nažalost i ljudi koji se deklariraju vjernicima, katolicima, ne poznaju dovoljno svoju vjeru, i uz to je još u većini živimo površno, onda tipovima poput Rona Howarda, Toma Hanksa i drugih ništa lakše nego prodavati „robu“ ovakve vrste, sve pod krinkom dobre zabave na temelju fikcije.
Međutim, Dan Brown misli ozbiljno. Tako on na početku „Da Vincijeva koda“ na stranici „Povijesni podatci“, svoje djelo najavljuje kao istinito te navodi kako su „svi opisi... dokumenata i tajnih obreda opisani u romanu vjerodostojni“(!)
Ti tajni obredi vezani su prije svega uz „Iluminate“ ili „Prosvjetitelje“, o kojima se radi u Brownovim romanima prenesenima na veliki ekran. Tko su oni?
O tome ovih dana javno progovara ni manje ni više nego mason Giuliano di Bernardo. Ovaj profesor znanstvene filozofije na Sociološkom fakultetu u Trentu i pripadnik talijanskih slobodnih zidara od 1960. godine, u razgovoru za tjednik „Panorama“ tvrdi da je društvo „Iluminata“ još uvijek aktivno, te da ima najviše članova u Sjedinjenim Američkim Državama, gotovo dvije stotine, od kojih se većina bavi financijama. U kontekstu aktualne svjetske krize i recesije, koja je krenula upravo iz SAD-a, „Iluminati“ su osobito aktivni, ističe profesor.
Profesor di Bernardo ovim izjavama podupire teze po kojima „Prosvjetljeni“ imaju plan kontrole vladajućih struktura u većini zemalja, a krajnji im je cilj uništenje Katoličke crkve. Ako niste nikada vidjeli Protokole sionskih mudraca neka vas ne čudi sve što se događa oko nas, pri čemu su „Anđeli i demoni“ i „Da Vincijev kod“ samo kotačići u mehanizmu koji pokušava nemoguće, dokrajčiti Petrovu lađu koja već dvije tisuće godina prkosi burama i olujama. I još je tu, na čvrstoj stijeni, baš kako je Krist obećao kad ju je ustanovio: Ni vrata paklena neće je nadvladati.
No, stoji i ona druga Biblijska, Starozavjetna: Propast tvoja iz tebe Izraele. Prevedeno na današnji jezik, sve se više vidi kako u mnogim europskim narodima slabi vjerski život, ne prakticiraju se sakramenti, sve je manje duhovnih zvanja. Mnogi biskupi nalaze se pred nerješivim problemom: što s tolikim crkvama i drugim vjerskim objektima u kojima se više ne obavljaju obredi, gdje više ne borave Bogu posvećene osobe i ne mole se ni psalmi ni nikakve druge molitve. Najradije bi ih srušili, ali se radi o zaštićenim spomenicima kulture, pa ih onda moraju prodavati. Tek tada nastaju pravi kulturocidi kad se u takvim zdanjima smjeste noćni klubovi, diskoteke, restorani, shoping centri i razni drugi simboli modernih „katedrala“ u kojima ljudi provode više vremena nego u krugu svojih obitelji. Iz dana u dan događa se otpad od vjere.
„Bombardira nas s tolikih strana ovo nijekanje vjere, posebice ovo otpadništvo od kršćanstva pa je pravo čudo da se netko još protivi. Ja se protivim“, izjavljuje ovih dana Marcello Pera u svojoj knjizi „Zašto se trebamo zvati kršćanima“, koju je objavio splitski Verbum, u kojoj poznati talijanski filozof i političar - obnašao je dužnost i predsjednika Senata - raspravlja o liberalizmu, Europi i etici.
Perra, koji za sebe tvrdi da je liberal i laik, svoju knjigu završava ovako: Ako je današnja Europa bez duše, to nije zato što je nije imala, nego zato što odbacuje onu koju joj je priskrbila njezina povijest.
Nedavno su u Berlinu zajedno feštale dvije sestrinske stranke, HDZ i CDU. Kandidat za Europski parlament, Nijemac Joachim Zeller, tom je prilikom kazao kako je vrijeme da naša zemlja uđe u Europsku uniju, zaključujući: Hrvatska je zemlja koja osigurava da i Europa ostane kršćanska.
Možda je to točno, a možda i nije. Vrijeme će pokazati. U svakom slučaju, ako se zapadna civilizacija ne trgne, napučit će ove prostore neki drugi narodi, a Crkva ipak neće propasti jer ona svoj novi život živi u Africi, Kini, Indiji... svuda gdje se svjedoči autentičan Kristov nauk, i pod cijenu mučeništva, i gdje se toliki oduševljavaju za Krista.
I kako su nekada iz Europe putovali misionari u daleke krajeve, tako će iz daleka stizati novi navjestitelji na ove naše prostore.
Pitanje je samo kome će propovijedati Radosnu vijest na Starom kontinentu.
|
