Došla je kraju još jedna korizma. Ova će biti zapamćena po globalnoj krizi koja ruši temelje neoliberalne koncepcije kapitalizma, izgrađene na pohlepnim principima i jednoj jedinoj kategoriji - podobnosti, ili ako hoćete snishodljivosti. A prema onima koji ne dolaze iz povlaštenih krugova, u kojima se „izabrani“ jedni drugima utiravaju kako god znaju i umiju, sve se svodi na lihvarenje i iscjeđivanje malih ljudi sa strane bankarskih oligarha upregnutih u interese lobija koji bi htjeli na svaki način ovladati svijetom.
Po takvom modelu, nažalost, počeli su se ponašati gotovo svi koji imaju kakvu takvu moć, pa se može reći da je grijeh struktura ušao duboko u sve institucije, u sve sfere društva i svijeta u kojem živimo, mičemo se i jesmo.
A onda je stislo sa svih strana, naizgled iznenada, pa kad je voda došla - ne do grla već do nosnica - počelo je kliziti u provaliju sve ono što se nepravdom i gramzivošću sticalo na grbači sirotinje i onih koji nisu imali dovoljno hrabrosti uprti prstom prema krojačima novog svjetskog poretka, koji su gotovo došli do cilja kojeg su zacrtali.
Izgledalo je kako sve imaju pod kontrolom, i da ih ništa ne može iznenaditi. Pa ipak se slika svijeta zaokrenula za 180 stupnjeva. Prije svega zahvaljujući većini koja je do sada sličila čovjeku bliskoj vrsti koja zatvara oči, začepljuje uši i panično šuti, jer se držalo da je tako mudro. Šutjeti se više nije moglo o uzrocima krize u koju su čovječanstvo doveli oni koji su imali ovlasti raditi za opće dobro, a donosili su krive odluke. Jednostavno zato što nisu htjeli slušati upozorenja koja su stizala na vrijeme, o tome kuda ide ova civilizacija koja je stavila ČOVJEKA NADASVE, ispred BOGA i EVANĐELJA, i nauka kojeg je do smrti na križu posvjedočio Isus Krist.
No, u skladu s onom Gospodinovom, kako nema nikoga tko ne bi bio bez grijeha, i čije se posljedice ne bi vidjele i osjećale na zemlji i oko nje, navlastito na nebu, dočekali smo pri samom kraju ovih četrdeset dana u kojima su se kršćanski vjernici pripremali za svetkovinu Uskrsa, i u Hrvatskoj novu paradigmu ljudi s Crkvenog vrha. Najavljene su, naime antirecesijske mjere koje sprema Hrvatska biskupska konferencija, u prvom redu osnivanje Fonda solidarnosti za najugroženije obitelji.
Osim toga, svojevrsni Kaptolski krizni stožer priprema za redovito proljetno zasjedanje HBK u Zagrebu od 21. do 23. travnja, još nekoliko akcija za spas ljudima u krizi. Tako bi se uz dijeljenje pomoći materijalno ugroženim obiteljima, osobito onima s više djece, organizirale i radionice za potporu ljudima koji ne mogu otplaćivati kredite i onima koji su dobili otkaz na poslu.
U programu Crkvenih antirecesijskih mjera planira se i otvaranje lanca SOS trgovina u kojima bi se trebali naći proizvodi po znatno povoljnijim cijenama. Mons. Ivan Ćubelić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije, najavio je kako se u Splitu već uređuje Caritasov prostor za prvu SOS prodavaonicu dječjih potrepština, u kojoj će hlaće i majice stajati samo deset kuna.
Niske cijene treba zahvaliti činjenici što će rečena trgovina raditi na principu povoljnijeg otkupa od proizvođača.
U izjavi kolegi Darku Pavičiću u Večernjaku, Ćubelić je za svoju nadbiskupiju istaknuo kako su investicije u ovoj godini smanjene za 20 posto i taj novac ide najpotrebnijima. Također, Splitsko-makarska nadbiskupija stipendira stotinjak studenata i učenika lošijeg materijalnog stanja.
Inače, u cijeloj Crkvi u Hrvata obustavlja se većina planiranih gradnji crkava i drugih vjerskih objekata, a sav će se novac usmjeriti prema Hrvatskom Caritasu. Od kapitalnih objekata ne odustaje se od podizanja nove zgrade HBK na Ksaveru u Zagrebu, te Crkve hrvatskih mučenika u Udbini, za koju je inače, već prije nekoliko mjeseci izmijenjen odabrani projekt čija je izvedba bila nemoralno skupa i odlučilo se za izgradnju puno prikladnijeg zdanja, čiji su troškovi u granicama normale.
Nikad nije kasno donositi dobre odluke, a još ih je važnije ustrajno sprovoditi u život. Za očekivati je da su hrvatski biskupi shvatili kako ih narod promatra kritičkim očima i očekuje od njih puno više razumijevanja sa svima kojima je teško, koje muče ne samo duševne, već i tjelesne, a navlastito u ovo krizno vrijeme i materijalne muke. Ne bi bilo lijepo da se pastiri ponašaju kao da im nije stalo do naroda, odnosno, da bacaju mrvice sirotinji ispod stola, kao što Isus u Evanđelju priča o Bogatašu i Lazaru.
Samo prava k(o)riz(m)a, koja traje cijeli život i uključuje obraćenje ili metanoju daje plodove, inače ostaje samo kriza.
|
