15.03.2009., nedjelja
Popu pop, a bobu bob!
Nikome od nas, koji smo stanovnici Lijepe naše, nije ugodno doživjeti neugodnosti prilikom prelaska nekog od graničnih prijelaza u državama Europske unije.
I osobno sam nedavno doživio razočaranje u frankfurtskoj zračnoj luci, kad sam shvatio da se nalazim u krivom redu, u onom u kojem s putovnicama samo tako prolaze građani sa stalnim mjestom boravka u EU. Prerevni policijski službenik vratio me „bez milosti“ u NON EU čekaonicu, zajedno s Amerikancima, Rusima, Kinezima... Valjda i Švicarcima i Norvežanima.
Nije bilo lako nadoknaditi izgubljeno vrijeme, ali sam se zahvaljujući snalažljivosti, odlučio još jednom na sreću u susjednom EU redu, i mrtvo-hladno drugom policajcu objasnio kako moja zemlja Hrvatska tek što nije ušla u Europsku uniju, pozvao sam se na umor, i s puno sreće prešao granicu toliko željene asocijacije, u koju neki naši zaslijepljeni Bruxellesom gledaju kao u Obećanu Zemlju. Samo da nije Hrvatska.
Gornju, na vlastitoj koži doživljenu zgodu, naveo sam kako bih spomenuo još dvije potpuno suprotne granične anegdote. U jednoj je protagonist jedan saborski zastupnik kojega je svojedobno teško pogodilo ukrcavanje u brzo plovilo koje ljeti iz Splita putuje na drugu stranu Jadrana. Tužnim pogledom je gledao kako oni s EU putovnicama ulaze u brod brže nego mi Hrvati, i na tome je gradio argument kako moramo što prije u EU.
U drugoj situaciji mjesto radnje je ponovno Frankfurt. Majka s djetetom vraćala se s odmora iz Hrvatske. Ona je u Lijepoj našoj i rođena, a u Njemačkoj je zasnovala obitelj. Tu joj se rodio sin, koji danas ima desetak godina, i EU putovnicu. Ona je ostala vjerna hrvatskim dokumentima. I kad je pred graničnom kontrolom usmjerena u NON EU red, a dijete joj u onaj s EU putovnicom, žena je bez okolišanja sina zadržala sa sobom, u sporijem redu, s tri jasne riječi: Ti si moj.
To dostojanstvo kojim jedna majka ne dopušta da joj zbog nekih administrativnih propisa od nje odvajaju sina, za mene je potvrda kako samo ponosni i uspravni ljudi s kičmom opstaju i idu dalje. Oni, pak, što se samo klanjaju nekakvim fićfirićima uhljebljenim u bruxelleskim komisijama, koji nas svako malo ucjenjuju na pitanjima Haaga, ZERPA-a ili trgovine teritorijem, preostaje samo puzati do iznemoglosti.
Nema nigdje na svijetu idealnog mjesta pod suncem, niti jedna država ne može do kraja ispuniti sva naša očekivanja, svaka je vlast pokvarljiva... I da ne nabrajam dalje, nije mi baš jasno što smo odjednom nekima toliko zanimljivi da nas baš tako željno žele u EU što je prije moguće.
A je li sve baš tako kako nam već godinama pričaju i obećavaju?! Teče li, zbilja med i mlijeko iza šengenske granice?!
I kad sam već pomislio kako su oni koji nas vode izgubili svaku busolu u prosuđivanju stanja u kojem smo se našli, ili ako hoćete, u koje su nas doveli, dogodilo se po onoj narodnoj. Hrvatski premijer Ivo Sanader, na konvenciji Mladeži HDZ-a, konačno je rekao popu pop, a bobu bob.
„Europska unija je formirana kao najveći mirovni projekt svih vremena i ona se temelji na načelima solidarnosti, suradnje i međunarodnog prava, a Hrvatska je sad dovedena u situaciju da se bori za načela na kojima je utemeljena EU. Ako Europa dopusti da jedna zemlja članica, samo zato što je članica, ucjenjuje drugu zemlju kao što to nama radi Slovenija, onda europske integracije nemaju nikakve budućnosti!“, poručio je Sanader mladim HDZ-ovcima koji su, kako neki novinari izvješćuju, njegove riječi popratili burnim pljeskom.
Izgleda da se trebala dogoditi svjetska kriza i recesija koja duboko potresa temelje neoliberalističkog zapadnog društva, da bi odgovorni u Hrvatskoj malo-pomalo počeli otvarati oči, i ne gledati u ono što su nam obećavali kao u Zlatno tele.
Nije mi namjera prikazivati nikoga, osobito ne sebe, nekakvim mudrim generalom poslije bitke. Za kraj, tek ću ovdje navesti riječi jednog pravog generala, i to svih franjevaca manje braće. On je Španjolac, Jose Rodriguez Carballo, s kojim sam razgovarao prije četiri godine na Visovcu.
Naslov toga intervjua bio je: „U Europu nemojte ući poniženi!“ Objavio sam ga u svojoj knjizi „Kardinalni razgovori“, i evo što je fra Jose na koncu razgovora kazao:
„Ono što bih preporučio Vladi Republike Hrvatske, jest to da se nikad ne odrekne svoga identiteta zbog ulaska u Europsku uniju. Za Hrvatsku je bitno ući u Europu, ali ne pod svaku cijenu. Ako bi se Hrvatska odrekla svoga identiteta, pa tako i vjerskog identiteta zbog Europske unije, onda bi Hrvatska izgubila mnogo, da ne reknem sve.
Hrvatskoj Vladi poručujem da učini sve kako bi ušli u Europu, ali uđite na vrata, a ne kroz prozor. Uđite uzdignute glave u Europsku uniju, a ne poniženi“, zaključio je general franjevaca manje braće.
Ovim riječima nema se više što dodati. Samo, daj Bože da ova kriza potraje bar još neko vrijeme, da se najprije pozabavimo malo sami sa sobom, a o EU, o tom potom.
|
- 22:58 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
|
