Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
12.08.2008., utorak
Glazbeni barok
|
Osim opere, barok će razviti i druge značajne glazbene oblike: oratorij i kantatu, svitu, sonatu i koncert Piše: Anto KOVAČIĆ Različite vrste umjetnosti imaju u svom razvoju kroz povijest mnoge značajke u kojima se mogu uočiti međusobne sličnosti i izvući neki zajednički principi. U jednom razdoblju isti stvaralački principi primjećuju se i u slikarstvu i u glazbi. U podlozi svih umjetnosti, pak, stoje psihološke, antropološke, sociološke i druge karakteristike jednog vremena i prostora. Tako umjetnost općenito postaje govorom svoga vremena, njegova slika i odraz. Izraz glazbeni barok pojavio se tek nakon Prvog svjetskog rata, kao posljedica opće težnje da se stilska podjela razdoblja likovnih umjetnosti i arhitekture primijeni i na glazbu. Koje bi bile značajke barokne glazbe? Povijesna razdoblja odvijaju se logikom kontrasta: istaknute osobine jednog perioda obično su suprotne ili bitno različite od osobina prethodnoga ili sljedećega. Naravno, nema oštrih granica niti crno-bijele slike, uvijek postoji i neka mjera međusobnog prožimanja. Tako je u renesansi još uvijek snažno izražena koncepcija srednjeg vijeka, u kojoj se zemaljski život smatrao prolaznom pojavom, a duhovne sile upravljale k nebu kao vrhovnom cilju čovjekova nastojanja. Zato u renesansi dominiraju duhovni glazbeni oblici. Iz strogih pravila kontrapunkta, izbjegavanja ekspresivnosti i slobode u melodijskom kretanju i tretiranju disonance, iz pažljivo dotjerane polifonije rađa se glazba mističnih obilježja. U baroku, naprotiv, čovjek se udaljuje od mistike. Smrću Palestrine i O. di Lassa polifonija polako prestaje biti dominantno stilsko obilježje, a rađaju se nova izražajna sredstva – naspram polifonog prepletanja mnogih glasova nastaje monodija, jednoglasna melodija uz pratnju. Težište skladateljskog interesa već se u renesansi postupno prebacuje s duhovnog područja na svjetovno, a u baroku taj proces još više uzima maha. Barok će također dati mnogobrojna velika djela duhovne glazbe, ali ona su stilski drukčija od renesansnih. U središte glazbeno-umjetničkog doživljavanja stupa pojedinac. Bezlična, objektivna umjetnost, kojoj izraz subjektivnog osjećanja nije bio cilj, postaje u baroku strogo osobnom, subjektivnom. Glazba postaje sredstvom izražaja onoga što čovjek pojedinac osobno doživljava i osjeća. Ona je u baroku, dakle, više subjektivna i ekspresivna nego u renesansi, kako u svjetovnim formama tako i duhovnim. Kompozitori su na početku baroka u monodiji prepoznali sredstvo izraza duševnog raspoloženja čovjeka pojedinca. Ta težnja da čovjek glazbeno-umjetnički izrazi svoje boli i radosti i čitavu lepezu drugih osjećaja što izviru iz svakodnevnog života i odnosa s drugim ljudima, pored monodije nalazi svoje ostvarenje u još jednom sredstvu, a to je pozornica. Na pozornici se može odigrati sukob interesa, karaktera, težnja i potreba, a glazbom se to odigravanje može izražajno pojačati, te istaknuti emotivna dimenzija zbivanja. Tako, zapravo, nastaje opera, glavna forma baroka, nositelj baroknog sjaja, monumentalnosti, raskoši i prenatrpanosti ukrasnih elemenata. Glazbeni barok traje čitavo XVII. i prvu polovicu XVIII. stoljeća, vrijeme feudalnog društvenog poretka. Opera je odgovarala takvu poretku. Taj je kazališni rod osobito zgodan za prikazivanje vanjskog sjaja što ga daje umjetni život kulise i dekora. Zato je feudalni vladar, gospodar dvora, u operi vidio sredstvo za zadovoljavanje svojih ambicija i taštine, veličanje sebe, svojih djela i svojih predaka, ali i za zabavljanje svoje okolice koja će se tako manje miješati u vladarske poslove. Mitološka i povijesna građa opernih libreta davala je korisne analogije s vladarovom ličnošću, njegovim junaštvom i zaslugama, pa će tako opera u baroku postati moćnim simbolom dvorske moći i sjaja. Ovaj će umjetnički rod u kasnijim razdobljima gradski stalež preobraziti preokretom u tematici libreta, približivši tako njegovu sadržajnost stvarnom životu. Osim opere, barok će razviti i druge značajne glazbene oblike: oratorij i kantatu, svitu, sonatu i koncert. Gipka melodija prožeta ukrasima, bogata harmonija, te osobito motorična ritmika koja traje i pokreće, oznake su barokne glazbe koja je, poput drugih umjetnosti ovog razdoblja – pompozna, kićena, raskošna, sjajna i monumentalna. |
