Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
03.06.2008., utorak
4. GLAZBENA BAŠTINA U SUVREMENOJ LITURGIJSKOJ PRAKSI: NEKE KRITERIOLOŠKE NAZNAKE
|
Upućujući se preko liturgijsko-glazbenog vrjednovanja glazbene baštine i njezine komunikativne dimenzije, ukorijenjene u vlastitostima simboličko-obrednog izraza, prema kriteriologiji, valja nam razmotriti preliminarne uvjete aktualizacije iste u današnjem bogoslužju i glazbenoj kulturi Crkve. Nakana je dati nekoliko kriterioloških naznaka koje, slijedom prethodno uočenih teoloških principa, jamačno mogu pomoći u obnovljenom vrjednovanju liturgijske glazbene baštine. Osnovni kriteriji izvođenja djela iz domaće i strane glazbene baštine zasigurno počivaju na prethodno navedenim uvidima u ministerijalni i otajstveni identitet liturgijske glazbe. Njih valja eksplicirati uvijek s obzirom na simboličko-obredni obzor. Jer se ta djela izvode tek ‘prigodom euharistijskoga slavlja’, nego ‘izvode’ euharistijsko slavlje, modaliteti njihove prisutnosti trebaju se voditi načelom ministerijalnosti. Ministerijalno obilježje sabire sva istinska svojstva liturgijske glazbe. “Potrebna svojstva“ o kojima govori Sabor” (SC, 112) i koje eksplicira u već spomenutim kriterijima (svetost, čvrsta povezanost s liturgijskim činom, promicanje estetskog doživljaja, jednodušnosti i veća svečanost bogoslužja), obvezuju novu i staru glazbu da posreduje smisao slavlja u svim naznačenim vidovima, ali i samo slavlje upućuje na traženje glazbe kao žive geste, simbola u činu. Jednom riječju, nova sinteza između glazbenog posredovanja liturgije i liturgijskog posredovanja glazbe, valja se ozbiljiti u načelu ministerijalnosti. Time se otvara drugi fundamentalni kriterij koji generalno obilježava modalitete prisutnosti glazbene baštine u aktualnom bogoslužju. Budući da glazba u liturgiji nije koncert, nego sama liturgija, valja razlikovati, bez odvajanja, širu glazbenu kulturu Crkve od uže glazbe za liturgijsku praksu, a u potonjoj prioritetno gregorijansko pjevanje, druge vrste svete glazbe (osobito polifonija), te pučko vjersko pjevanje i druge popijevke prikladne za bogoslužje.25 Tradicija gregorijanskog pjevanja, koja je normativno i “vlastita rimskoj liturgiji“ (SC, 116), može nam pomoći u konkretnijem ekspliciranju kriteriologije glazbe za liturgiju. Jamačno, gregorijansko pjevanje nije jedina vrsta glazbe za liturgiju. No, ono je izvrsna sinteza molitve i glazbe, autentična liturgijska glazba u svim pogledima. Gregorijansko pjevanje svojstveno je rimskoj liturgiji i kao takvo može poslužiti u sagledavanju potrebnih svojstava drugim glazbenim vrstama koje ulaze u liturgijsku praksu. Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad: Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE Crkva u svijetu |
