Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
30.05.2008., petak
Poštivanje liturgijske vlastitosti glazbe
|
Bez poštivanja liturgijske vlastitosti glazbe u poimanju djela starih majstora, suvremene reprodukcije nameću nerijetko sužene izvedbene formule i sugeriraju klišeizirane orijentacije u pristupu interpretaciji djela. U svakom slučaju – u trenucima kada smo preplavljeni produkcijom i reprodukcijom koje se sve mahom vole nazivati liturgijskom ili pak ‘duhovnom’ glazbom i neselektivno zasiplju okolinu marginalnim sadržajima – valja raspoznati načela na kojima se temelji istinska liturgijska glazba. Tendencija komunikacije djela putem medijalne ‘reprodukcije’, na svojstven način pogoduje spontanoj ‘konzumističkoj’ komunikaciji glazbe kao estetskog doživljaja.16 U okviru takvoga kulturalnog ozračja, koje liturgijsku glazbenu baštinu ne prepoznaje kao integralni izraz minulog ili sadašnjeg obrednog iskustva vjere, ona može izgubiti svoju vlastitu otajstvenu dimenziju, te biti shvaćena kao bilo koje drugo umjetničko ili kao puko glazbeno djelo. U stvarnosti, liturgijska je glazba sastavni dio simboličkog izraza liturgije, a liturgija je slavlje spasenjskog događaja, koji u svojoj aktualnosti zahvaća povijest ljudi, njima se obraća i s njima uspostavlja savez u Kristu. Pjevati i svirati tu snagu veza u Gospodinu jest zadaća liturgijske glazbe. Ona, dakle, pronalazi svoju istinu u odnosima koji se ozbiljuju u sakramentalnoj liturgiji, te kao takva spada u red simboličkih i stoga realnih formi bogoslužja. I dok s jedne strane ‘prevodi’ sakramentalno ponazočen kristološki događaj u iskustvo vjere, s druge je strane liturgijska glazba pokrenuta tim istim iskustvom. Ona se naime uspostavlja kao liturgijska u svojoj otajstvenoj naravi u redu simboličkoobrednog čina. Izvire podjednako iz duhovnosti umjetnika i iz otajstvenosti sakramentalnog čina. Ta se dva obzora susreću i komplementiraju u autentičnoj liturgijskoj glazbi, a ispunjavaju u slušanju i izvođenju kao vlastitom načinu sudjelovanja na liturgijskom događaju. Prenašamo u nastavcima (s manjim izmjenama u međunaslovima) izvorni znanstveni rad: Ivica Žižić - LITURGIJSKA GLAZBA IZMEĐU OČUVANJA GLAZBENE BAŠTINE I LITURGIJSKE PRAKSE Crkva u svijetu |
