Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
16.05.2008., petak
Streljana i Casino
|
Zagrebačka je javnost tih godina još uvijek podijeljena. Prevladavaju dvojaki stavovi. Zagrebačko društvo uviđa potrebu i opravdanost ilirskih ideja i razumije zalaganje Iliraca za narodno u svakom smislu – od jezika, odijevanja, narodnih boja i sl., ali još je uvijek sklono tada već tradicijskoj stranoj, uglavnom bečkoj modi, bečkoj školi čak i određenim sitnim manirama koje nisu u narodnom duhu, ali su bile prisutne i tako prihvaćene u njihovim životima. Međutim, otpor pa i neprijateljstvo prema mađarskom i austrijskom u Zagrebu jasno je iskazivano. Dragutin Rakovac u svom Dnevniku bilježi održavanje balova u Streljani i Casinu te raspoloženje koje je vladalo i reakcije koje su ti balovi izazivali.13 Streljana i Casino, kao predstavnici narodnih i mađaronskih uvjerenja, prednjačili su i iskazivanjem međusobnog neprijateljstva i natjecanjem u priređivanju i organiziranju što većih, ljepših i boljih plesova. U članku "Letošnje poklade u Zagrebu" Vukotinović piše da su bile priređene zabave u Casinu i nekim privatnim kućama, međutim, on ih nije pohađao jer ne želi pohađati mjesta "gdje se rodoljublje neštuje", niti želi pisati o njima jer "u njih ništa nebiaše, što bi se u obziru naše narodnosti napomenuti moralo". Istodobno ističe ulogu Družtva zagrebačkih strelacah, čijih balova je "najvažnije bilo, da su značaj imali, značaj, koji je svakomu jasno kazao, da je ovaj bal u Zagrebu, u zemlji, gde Slaveni obitavaju. Svaki put je narodno kolo igrano bilo i osim toga, da sala narodnimi bojami nakitjena, i napisi svuda i našem jeziku biahu, svirali su mnogovarstvne melodije narodne, a gospoje i devojke, muževi i mladići natecahu se da samo u narodnom jeziku govore" (Vukotinović 1843., br. 9). Bitna promjena u doba narodnog preporoda je sve veća i bliskija povezanost i suradnja svih zagrebačkih staleža na plesovima. Skupinu ljudi različitog društvenog i socijalnog sloja povezala je borba za narodnu svijest. Plesne zabave postaju mjesta na kojima se nadilaze socijalne i društvene razlike. Plesne dvorane otvorene su konačno svima, plemstvu i građanima. Na strelištu biahu tri bala, u kojih su se gradjani, plemići i velikaši sastajali, i tako složno medju sobom zabavljali, kao da su svi od jednoga stališa bili, što našemu stanovničtvu na osobitu čast služi, jer dokazuje da i mi u duhu vremena napredujemo (Vukotinović 1843., br. 9). Vjerojatno je svemu tomu, kad su vrata već jednom bila otvorena, osim domoljublja i domoljubnog otpora tuđim kulturama pridonio i sam ples. Plesači, naime, plesove nisu izvodili profesionalno niti umjetnički kvalitetno, ali smisao za ples, osjećaj za ritam, sluh i spretnost izvođenja pojedinih koraka bila je uočljiva u pojedinih plesača i plesačica i takve je sposobnosti netko imao ili nije, bez obzira na porijeklo, imovno stanje, stalež ili spol. Na plesnom je podiju vladala potpuna demokracija i jednom kad su počeli prvi akordi, svatko je u parovnim plesovima bio prepušten vlastitim ili eventualno sposobnostima svoga plesnog partnera. Važnu ulogu u promicanju narodnih ideja i nastojanja u narodnom preporodu imao je, osim spomenute Streljane, i Narodni dom. Članovi koji su unajmili prvi kat Narodnog doma da bi se tamo mogli sastajati i zabavljati, "drže za svoju poglavitu dužnost narodni naš jezik, i sve, što je narodno, po svojoj mogućnosti promicati". Dvorana za zabave u Narodnom domu otvorena je sjajnim plesom u doba poklada 8. veljače 1847. Prije otvaranja plesa izveo se "muzikalni uvod k svečanosti" pod naslovom Venac narodnih glasovah, naznačen na redu plesanja. U tom su uvodu bili stopljeni svi aktualniji napjevi narodnih pjesama. Taj je komad složio Franjo Čačković. Uslijedio je napjev k horvatskom kolu, gdje "preko dvadeset paravah nježnih gospodičnah i krepkih mladićah stade izvoditi naš prekrasni narodni tanac, koji je i inostrancem već toliko omilio". Iako su se plesali i europski plesovi, spomenuto "kolo bijaše još dva puta igrano a isto toliko putah i slavansko". Autor novinskog članka u Danici iskazuje daljnje težnje ilirskog pokreta u sklopu ovakvih balova: "Želiti bi bilo, da se u nas na ovaj način i za sve druge inostrane tanceve muzika načini kad još nije moguće da bi se u naših balovih sami slavjanski tancevi igrali, da nam se time barem ponešto taj nedostatak nadoknadi!". Na kraju optimistično zaključuje: Nu što još nije, biti će! Ta tko se je još pred nekoliko godinah samo pomisliti usudio, da će se kod nas u gospodske balove ikada naše kolo uvesti – pa evo sada igraju ga svakom prigodom! Nesumljamo dakle, da će skoro i kod nas doći red i na ostale slavenske igre. Hvala Bogu, početak je već učinjen, a to biaše najmučnie! (Danica horvatsko slavonska i dalmatinska 1847., br.7). Plesovi su, dakle, bili pozornice izražavanja rodoljubnih nastojanja. Radi otpora nametnutim stranim utjecajima na plesnim su se zabavama proklamirale i promovirale narodne boje, narodna moda, rodoljubni stihovi i u takvu je ozračju nastalo hrvatsko ili slavonsko kolo. Upravo su Ilirci, koristeći se kolom i inzistirajući na njemu kao izrazu domaćeg i narodnog, doveli kolo u zagrebačke palače i salone. Kolo je nekim svojim figurama i njihovim nazivima (Zvijezda, Polumjesec – simboli ilirizma) isticalo domoljublje i predstavljalo ideje ilirizma. Stoga su ples i plesna događanja kao središta okupljanja domoljuba odigrala važnu ulogu u narodnom preporodu. 13 Nekoliko rečenica koje mogu poslužiti kao primjer raspoloženja 1844. godine: "Ovih pokladah neće biti bala u kazinu. Magjaroni se boje, kao što kažu, da im Ilirci nebi prozore polupali. Jučer su bili djaci na balu i oko 12 satih počeše vikati: Magjaroni van! Na gradjanski bal u kazinu od 15.veljače pozivaju mnogi, a i naše tj. Ilire. Pa im je Rainhardt odgovorio: Kakav gradjanski bal u kazinu, ta gradjani su već imali bal u strelani. Oni drugi su sami tepci, magarci itd. 15.01. je gradjanski bal u kazinu. Tkalčić je pripovedao da je na balu u kazinu bilo ponajviše Ilirah. Poveda se, da su dve kočie najmite, koje su svu noć kroz varoš išle, samo da svet misli da je bilo mnogo ljudi" (Laszowski i Deželić 1922:290-296). Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA Autorica: IVANA KATARINČIĆ Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb |
