Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
14.05.2008., srijeda
Prvi stalni učitelj plesa
|
No, prvim stalnim učiteljem plesa smatra se Pietro Coronelli, talijanski baletni majstor, tada učitelj plesa u Pomorskoj akademiji u Rijeci, koji je na poziv baruna Ambroza Vranyczanyja 1859. godine stigao u Zagreb da privatno podučava njegovu kćer Klotildu. Coronelli je ubrzo razvio svoju aktivnost, te osim što je djelovao u kazalištu, podučavao je općinstvo plesu na tečajevima i privatno. Godine 1860. u Pozoru je izašao Coronellijev "oglas za obučavanje u plesanju", gdje "podpisani javlja ovdašnjemu obćinstvu, da je započeo obučavanja u plesanju u Streljani i u djevojačkom zavodu gdje. Struppieve, i da ima još njekoliko prostih urah, u kojih je pripravan obučavati i u privatnih kućah. Nadalje javlja, da je otvorio mjesečni i zimski tečaj lekcijah, što će ih davati dječici obojega spola, i to u Streljani svaki dan od 11 do 12 satih prije podne osim praznikah, ili na jedan mjesec ili kroz cielu zimu uzeti" (Pozor 1860., 24. 11., br. 47). Aktivno je djelovao u podučavanju i afirmaciji društvenih plesova sve do svoje smrti 1902. godine, kada je poduku u plesanju nastavila njegova kći Elvira uz pomoć sestre Bianke (Sremac 1988:144-145). Može se pretpostaviti da su upravo učitelji plesova stižući u Zagreb iz europskih gradova, bili glavni i presudni čimbenici širenja europskih plesova s vremenom udomaćenih i u Zagrebu.9 Plesalo se ubrzo i u kazalištu. Naime, na kazališnom programu Graničara, popularnog "izvornog pučkog igrokaza s pjevanjem i plesom" iz 1857., jasno je istaknuto da je Josip Freudenreich, prvi poznati zagrebački koreograf, postavio "Kolo tancano po čitavom društvu" (Kastl i Martinčević 2000:63). U narodnom pokretu plesovi postaju promotori i promicatelji narodnih ideja. Plesne dvorane postaju mjesta gdje se okupljaju domoljubi, dvorane se rese narodnim bojama, nose se narodni krojevi i nošnje, slažu izvorne narodne frizure, nosi nakit domaćih izrađivača, pišu rodoljubni stihovi otisnuti u plesnim redovima, govori se narodnim jezikom, svira glazba domaćih autora ili strana prema narodnim predlošcima i u tom smislu plesovi postaju simbolom narodnog jedinstva. N. Premerl, iščitavajući Danicu iz 1840. godine, primjećuje da je u kazalištu te sezone većina plesača bila u narodnim surkama, a prvu je nagradu dobio kostim ukrašen ilirskim grbom (Premerl 1985:136). Najagilniji organizatori "sjajnih plesova" u narodnom duhu postaju pravnici i strijelci. Ljudevit Vukotinović piše o balu koji je priredilo Društvo strijelaca 23. veljače 1843., na kojem su "medju gospoje i gospodične" bile razdijeljene male knjižice pod imenom Slava lepote i "krasnom spolu posvećene". U njima se nalazilo devetnaest pjesama domorodnih pjesnika sa domorodnim stihovima koji "drage gospoje i gospodične naše prose, da se nikada neodreknu narodnosti svoje" (Vukotinović 1843:br.9 [nepag.]). Narodni preporod dao je tridesetih i četrdesetih godina 19. st. posebne poticaje prikupljanju hrvatskog narodnog stvaralaštva. Istaknuti pojedinci kao Stanko Vraz, Ljudevit Gaj, Ivan Kukuljević Sakcinski i drugi, sastavljaju kvestionare, preporučuju skupljanje folklorne građe, u čemu i sami sudjeluju (Ivančan 1996:29). Hrvatske i uopće "ilirske" pjesme i plesovi suprotstavljaju se mađarskim, talijanskim i drugim stranim tvorevinama. Komponiraju se pjesme u narodnom stilu i nastaje hrvatsko kolo. Nose se narodne nošnje ili kreiraju plesne toalete u narodnom stilu, pri čemu se pri izboru materijala najviše rabe narodne boje, pa na balovima dominiraju bijela, crvena i tamnoplava. U doba narodnog preporoda izvlačile su se haljine iz starih obiteljskih škrinja ili prigotovljavale nove prema domaćim portretima u velikaškim dvorovima: Krojač Milošević tolikim je pijetetom i dosjetljivošću izvršio svoju zadaću, da je time probudio u građanstvu novu domorodnu ideju: salonsko odijelo prema salonskoj nošnji 16. i 17. vijeka, kad je narodni ban prvi put pribivao sjajnom balu, većina građana a naročito gospođe usvojiše narodnu salonsku nošnju (Kassowitz-Cvijić 1919:89; usp. i str. 121, 152-153). 9 Širenju i popularnosti kola pridonijela je i malena knjižica džepnog formata nepoznatog autora koja se prodavala pod dvojezičnim nazivom Kolo hervatsko-Das kroatische Kolo. Citiram oglas: "U slavjanskoj knjigarnici Lavoslava Župana u Dugoj ulici u Zagrebu izišlo je i prodaje se u svih odmenih knjigarnicah, opis Kola Hervatskoga sa dervorezima, koji pred oči stavljaju sve slike (figure) ovoga kola; cena 20 kr. srebru, za koje novce dobit će gospoda kupci badava još i opis kola slavonskoga, koje će za malo vremena na svetlo izići" ( Narodne novine 1848., 9.02., br.12). Knjižica je najvjerojatnije prva u nizu od nekoliko opisa kola u kasnijim razdobljima. Ovom se knjižicom služio Franjo Ks. Kuhač prigodom izrade opisa dvoranskog kola u radu objavljenom 1872. u Viencu (Kuhač-Koch 1872). Tiskara u Sušaku 1880. tiska opis "Hrvatsko kolo" (Hrbud-Popović 1990:201). Rukopis opisa "Hrvatsko salonsko kolo" Petra Ortolanija, dubrovačkog trgovca, iz 1936. nalazi se u Institutu za etnologiju i folkloristiku. Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA Autorica: IVANA KATARINČIĆ Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb |
