Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
12.05.2008., ponedjeljak
Posjeta cara Franje Josipa I.
|
Prigodom posjeta cara Franje Josipa I., 1852. godine, u Zagrebu se, nakon što je car razgledao grad i posjetio kulturne institucije, održala pučka svečanost u "Jurjavesi", gdje se okupio narod u narodnim odijelima iz svih krajeva Hrvatske i Slavonije i Vojne krajine koji su se na svoj način zabavljali i plesali kolo. Na Markovu trgu je bila priređena serenada i bakljada te narodni ples, a zatim je car pošao vidjeti rasvjetu. Narodni ples su pratile vojničke glazbe iz četiri regimente koje su u to vrijeme bile komandirane u Zagrebu. Među plesačima je bilo i graničarskih i talijanskih vojnika. U Dvorani se poslije održao ples i plesalo se narodno kolo (Bučar 1930:324). Tridesetih godina 19. stoljeća osnovan je Musikverein, najstarije glazbeno društvo, koje je prema svojem pravilniku trebalo priređivati svaki mjesec dvije privatne i dvije javne akademije. One su istodobno bile i zabave jer je iza obvezatnog koncerta, u kojemu su nastupali društveni članovi, slijedila i "društvena igranka" (Širola 1925:130). Vidljivo je iz Narodnih Novina da se praksa priređivanja koncerata uz ples, ili održavanje plesne zabave iza ili uz koncert zadržala tijekom cijelog stoljeća (Narodne novine 1879., 14. 2., br. 37). Obično su se plesne zabave održavale nakon koncerata pa su mnogi posjećivali koncerte samo da bi nakon njih mogli prisustvovati plesu (Narodne novine 1885., 17. 1., br. 13). Godine 1866. slavili su Zagrepčani tri dana u mjesecu studenom tristogodišnjicu smrti bana Nikole Šubića Zrinskoga, sigetskog viteza. Radi toga je osnovan odbor koji je složio program za proslavu i između ostalog predvidio sjajan ples, održan trećeg dana proslave u Narodnom domu (Hirc 1987:142-143). Do 1869. godine banovi su instalirani s kraljevskim počastima. Zadnji tako instalirani ban bio je Levin Rauch. Postojali su precizni naputci koji su točno određivali način proslave. Osim naputaka za glazbu (vojnu i građansku), za seoske gajdaše, za topništvo, za kazalište, za jahače i za cijelu pučku svečanost, postojali su naputci i za svečani ples (Širola 1925:187-188). Sadržavali su redoslijed primanja gostiju kod bana, redoslijed darivanja bana, program plesova, glazbe i slično. Taj je svečani bal bio održan 13. rujna 1869. u nadbiskupskim dvorima (Szabo 1933:168-171). Zagrepčani plesu nisu mogli odoljeti niti u korizmeno doba, kada su se u Novoj Vesi održavali plesovi i zabave, takozvane "črne redute" (Hirc 1987:153). U užem krugu obitelji i prijatelja neke su zagrebačke obitelji večeri provodile u intimnoj zabavi i uz ples. Takva su okupljanja najviše veselila mladež: Kroz zimu običavali su Banovi da svake nedjelje pred večer primaju znance i prijatelje (...) Tad bi zaredao ples. U tren oka iznijela bi mladež stolove i stolce, pridigla sagove, pa ih smotala (...) Mladež je najvoljela valčik. Zglobovi su okretnih nožica treperili, uvojci oko nasmijanih glavica vijali i lepršali, sva bi životna radost u toplim tjelesima podrhtavala u vrelom uživanju uz kratak ritam triju četvrtinka (...) Točno u deset sati osvanule bi na pragu stroge majke. Vrijeme je da se krene kući! Čule su se živahne molbe, vruća zaklinjanja: "Samo još jen jedini tanec!" pa su nezasitnoj mladeži morale da popuste. Kao da im je posljednji u životu, odigrali su ga vatreno i smiono, mlada bi se tjelesa privijala toplije jedno uz drugo (Kassowitz-Cvijić 1919:254). Svako se veće svečanije okupljanje ljudi slavilo i obilježavalo plesom. Tako Zagrepčani u 19. stoljeću osim za poklada i privatno plešu i u svakoj drugoj plesnoj prigodi. 8 Obavljajući bansku dužnost 1806.-1831., Ignjat Gyulay je podržavao otpor hrvatskih staleža uvođenju mađarskog jezika u Hrvatskoj (Kolanović 1995:55). Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA Autorica: IVANA KATARINČIĆ Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb |
