Od 1780. do 1860. nastupaju u Zagrebu putujuće profesionalne njemačke
glumačke družine. Njihovi voditelji su ujedno kazališni poduzetnici koji, osim
što brinu o radu i opstanku svojih družina, upriličuju u Zagrebu javne plesove.
Početkom 1786. godine stigla je iz Beča kazališna družina Johanna
Weilhammera i Ignatza Podingbauera. U družini je kao glumica i plesačica
nastupala i Weilhammerova supruga Rosalia rođ. Priner. Kod zagrebačke je
"noblese" i publike osvajala mnoga priznanja i simpatije koje su pridonijele
da je Weilhammer za poklade 1787. godine dobio isključivo pravo priređivati
"noble Baale", a kavanar Augustin Schnepf i Ivan Plejel građanske plesove
(Bürger Baal). Prvi su održavani u dvorani grofa Vojkovića, a potonji u
dvorani gradske vijećnice. Za poklada 1790. Weilhammer je priređivao elitne
plesove s baletnim divertismanima u dvorani grofa Vojkovića (Cindrić
1969:28-31).
Vodstvo spomenuta Pejačevićeva kazališta u Demetrovoj 1 preuzela je
1796. godine austrijska kazališna glumica Barbara Krapf, čija je družina uz
predstave davala i svečane plesne priredbe i baletne divertismane.5
Upravitelj kazališta nakon Barbare Krapf, Carl Horst (1799.-1801.), u
Zagrebu je priređivao velike plesove, ali se puno zaduživao pa su zbog tih
dugova po odredbi gradskog magistrata iz 1801. posjetiteljima plesova
naplaćivane ulaznice.
Godine 1802. dozvolu za izvođenje predstava u Zagrebu dobio je neki
Friderik Adams. I on je zapao u dugove, ali se zna da je u Zagrebu priređivao
plesove.
Uskoro vodstvo zagrebačkog kazališta preuzima Joseph Bubenhofen.
Godine 1806. dobio je dozvolu da može priređivati "noble Baale" i "redutne
plesove" za vrijeme poklada i to nedjeljom i četvrtkom te zadnja tri pokladna
dana. Za vrijeme predstava i plesova u kazalištu bile su postavljene straže radi
održavanja reda. Bubenhofen si je ugovorom s grofom Amadeom osigurao
kazališnu zgradu do Uskrsa 1817. i u njoj su redovito održavani redutni
odnosno krabuljni plesovi (Laszowski 1925:89-93).
Plesove su sredinom i u drugoj polovici 19. stoljeća uglavnom
organizirale i priređivale veće institucije koje su imale odgovarajuće uvjete,
odnosno adekvatan prostor za takav događaj. Zbog neophodne slobode
kretanja u plesu bio je potreban oveći prostor.
Najveći plesovi priređivani su u prostorijama Hrvatskog sokola i Kola,
a najelitniji u Glazbenom zavodu. Streljana je na pokladni utorak priređivala
maskiranu redutu. Društvo Crvenoga križa sa sjedištem u Zagrebu priređivalo
je posebne priredbe u korist Crvenog križa, a na prvome mjestu veliki sjajni
ples. Plesove je s uspjehom priređivalo i Društvo za poljepšanje Plitvičkih
jezera, a sveučilištarci su priređivali svoj veliki, sjajni Akademski ples. Manje
brojne i ne toliko raskošne plesove priređivali su vatrogasci, veterani,
"Merkur", "Kolo" i pjevačko društvo "Sloga" te časnici zagrebačke vojne
posade, iako uglavnom samo za svoje članove (Bučar 1944:49-51).
Društva koja su priređivala plesove samo za svoje članove, ili za širu
javnost, imala su uglavnom svoje odbore koje su činili članovi određenog
društva ili organizacije i oni bi se pobrinuli oko organizacije plesa.
Na glasu su bili plesovi u banskoj palači na Markovu trgu. Priređivale
su ih banice Lila Pejačević za banovanja grofa Teodora Pejačevića i banica
Margita, supruga Khuena Héderváryja, koja je priređivala velike banske
plesove s diletantskim predstavama i živim slikama. Raskošne su bile i
zabave kod barunice Klotilde Buratti-Vranyczany na Katarinskom trgu
(Milčec 1989:16-25).
Nešto kasnije plesne zabave su priređivala i športska društva: Prvo
hrvatsko sklizačko, Prvo hrvatsko mačevalačko s akademijom, Prvo hrvatsko
biciklističko te Družtvo biciklista, Sokol i Hašk. Priređivali su ih i novčano
sposobni i uvaženi pojedinci kao npr. ban6 ili biskup7 (Vukotinović 1843:br.9
[nepag.]).
5 Divertismani su kratki plesni ulomci koji su se najčešće plesali u pauzama ili u
međučinovima drama ili opera.
Prenosimo:Časopis Narodna umjetnost
Originalni znanstveni članak: ZAGREBAČKE PLESNE ZABAVE S KRAJA 18. I TIJEKOM 19. STOLJEĆA
Autorica: IVANA KATARINČIĆ
Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb
|