Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
16.04.2008., srijeda
O KULTURNOJ KRITICI POPULARNE GLAZBE
|
Popularna glazba kao dio popularne umjetnosti danas je dominantan oblik u glazbenoj kulturi. Kritičari masovne kulture i zagovornici elitne umjetnosti često je jednostrano ocjenjuju kao degradaciju umjetnosti, ne uzimajući u obzir njezina kulturna značenja i mogućnost zadovoljenja visokih estetskih i umjetničkih kriterija. Tradicionalna kritika i njezino tretiranje popularne glazbe upućuju na potrebu za drugačijim pristupom u istraživanju te glazbene kulture. Prvi dio ovoga rada govori o uvjetima razvoja popularne glazbe, njezinim općim karakteristikama i odnosu prema visokoj kulturi. Analizira se njezina simbolička uloga u stvaranju svjetonazora i utjecaj na promjene kulturnih vrijednosti s posebnim naglaskom na teoriju podkultura, dok se drugi dio rada bavi njezinom kritikom i problemom estetske relevancije. UVOD Činjenica je da na području popularne glazbe postoji vrijednosna hijerarhija i da sva glazba koja ulazi u tu kategoriju ne podliježe kritici na isti način. Međutim, ako ne uzmemo u obzir onaj kvalitetni dio glazbe koji nesumnjivo postoji, ali je rijedak, današnja popularna glazba zaista je u najvećem broju slučajeva estetski nekvalitetna, simbolički beznačajna i proizvedena isključivo radi stjecanja profita. To je glazba koja, sa svrhom da bude što komercijalnija, podilazi masovnoj publici i pretvara je u masu konzumenata bez kriterija u odabiru onoga što joj se nudi. To je glazba koja uspavljuje kritičku svijest (Adorno, 1945.). No bez obzira na to, popularna kultura i popularna glazba kao njezin element često je kritizirana iz vrlo isključive i jednostrane perspektive trpanja svih njezinih proizvoda u isti koš estetičke (ne)kvalitete, među proizvode bez ikakve vrijednosti. Pokušaji da se popularna glazba vrednuje i ocjenjuje sustavom kriterija namijenjenih evaluaciji proizvoda visoke, elitne kulture, u ovom slučaju klasične glazbe, na prvi pogled čine se promašenim i pogrešnim, ali to nikako ne znači da se popularna glazba uopće ne može estetski vrednovati. Pridavanjem a priori negativnoga predznaka svim proizvodima popularne kulture samo pokazuje nesposobnost objektivnog uvida i nepoznavanje vrijednosti proizašlih iz duhovnog i proizvodnog okružja ove kulture i ovoga vremena. Klasična i pop-glazba možda imaju istu abecedu, ali govore drugačijim jezikom, pa ih treba i drugačije slušati. Premda klasična i popularna glazba mogu imati neke zajedničke funkcije, one ipak čine dvije odvojene glazbene kulture. Popularna kultura i popularna umjetnost od svog su nastanka bile u očima predstavnika elitne kulture estetički omalovaž- avane i ideološki sumnjive, međutim danas dominiraju u većini zemalja zapadnoga kulturnog kruga. Otklon od popularnog, naravno, time nije nestao, pa se i dalje očituje u promoviranju konzervativnih elitističkih stavova koji prokazuju estetičku nekvalitetu svih proizvoda popularne kulture i upozoravaju na štetne posljedice njezina globalnoga širenja, pri čemu ona guta nacionalne kulturne identitete i autentične domaće proizvode. Tradicionalna kritika i njezino tretiranje popularne glazbe upućuju na potrebu za drugačijim pristupom u istraživanju te glazbene kulture. Jedna od pretpostavki jest da je popularna glazba kulturno relevantna za svoje slušatelje na isti način kao i bilo koja druga vrsta glazbe. Ona može proizvesti osjećaj uzvišenosti i oduševljenja jednako snažan kao i onaj proizveden uživanjem u klasičnoj glazbi, a njezini slušatelji imaju potrebu da je vrednuju i procjenjuju kao što to radi i publika klasične glazbe. Popularna glazba jest drugačija u odnosu na "klasičnu" glazbu, ali je to ne čini manje vrijednom kad se radi o njezinim najuspješnijim primjer(c)ima. No pitanje je koliko uopće neke generalne vrijednosne komparacije izme- đu te dvije glazbene kulture mogu biti umjesne. Prema tezi S. Čolić, masovna se kultura ne može suprotstaviti elitnoj, jer sadržaji koji se prenose sredstvima masovne komunikacije pripadaju različitim kulturnim razinama, pa djela elitne (više) kulture i popularne (niže) kulture mogu biti dio masovne kulture (Čolić, 2002.). Jedno od karakterističnih obilježja masovne kulture čini homogenizacija u smislu gubljenja distance između elemenata kulture različitih razina. Pre- ma Koloskowskoj, možemo razlikovati tri tipa homogenizacije. Prva je simplificirajuća i odnosi se na uvođenje elemenata više razine kulture u masovnu kulturu, što pridonosi njihovoj pristupačnosti, ali i dovodi do pojednostavnjenja. Drugi tip homogenizacije (imanentni) podrazumijeva uključivanje elemenata koji privlače širu publiku u djela kulture više razine. Ključna značajka trećega tipa, tj. mehaničke homogenizacije, jest prenošenje nepromijenjenih elemenata sredstvima masovne komunikacije, što "predstavlja instrument stvarne demokratizacije umjetničkih i intelektualnih vrijednosti, neovisno o motivima kojima se vode menadžeri u komercijalnom sustavu organizacije kulture" (Čolić, 2002., 81). Upravo je homogenizacija ključni čimbenik masovne kulture i bilo bi pogrešno svesti masovnu kulturu samo na pojednostavnjene sadržaje isključivo zato što se masovna kultura ne može suprotstaviti elitnoj, tj. kulturi više razine, koja je nezavisna u pogledu obilježja kulturne vrste (Čolić, 2002.). Popularna glazba, a posebno rock-glazba, o kojoj će se u ovom radu najviše govoriti, specifična je glazbena forma sa svojim karakteristikama i posebnostima koje ju čine drugačijom od nekih drugih glazbenih formi i izričaja. Iako je to glazbeno područje već desetljećima predmet ozbiljnih rasprava i analiza u muzikologiji i, posebno, sociologiji, čini se kao da i dalje postoji potreba da se upozorava na njegovo značenje i relevanciju kao objekta i kulturoloških i estetičkih studija. Iako rock i danas zauzima važno mjesto među ostalim žanrovima popularne glazbe, jedan dio razmatranja ovoga rada uglavnom će se odnositi na razdoblje do sredine sedamdesetih godina 20. stoljeća, iako se neki zaključci mogu primijeniti i na današnju rock/pop-glazbu. Prenosimo: Hrčak U nastavcima, radi bolje preglednosti, prenosimo znanstveni rad:O KULTURNOJ KRITICI POPULARNE GLAZBE Autor: Rašeljka KRNIĆ Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb E-mail: Rašeljka.Krnic@pilar.hr |
