Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
05.04.2008., subota
K ODREĐENJU POJMA GLAZBE I NJEZINOJ BITI
|
Snježana Rončević Odjel za izobrazbu učitelja i odgojitelja predškolske djece Sveučilište u Zadru SAŽETAK U ovom radu autorica predstavlja poimanja glazbe i čovjeka, duhovnosti, stvaralačkog procesa, kulture i tradicije, umjetnosti i umjetničkog djela koji sve to i ujedinjuju. Mi koji volimo i razumijemo glazbu, koji smo dio svog mladenačkog zanosa i energije uložili u nju i koji se i dan danas posvećujemo njoj i njezinom pravilnom poimanju možemo se i trebamo izboriti za njezino pravedno mjesto u neravnopravnoj borbi reklama, potrošačkog mentaliteta i naglašenih komercijalnih interesa. Prenosimo:Hrčak Pitanje što je glazba jedno je među ostalim teškim pitanjima koje si postavlja filozofija umjetnosti. U svakodnevnoj uporabi pojam glazbe upotrebljava se široko i bezbrižno ne razmišljajući da se u njemu nalazi duboka problematičnost i nesuglasje. Tim nekritičnim načinom izraza obuhvaćeni su svi fenomeni koji se sastoje od tonova ili još šire, gotovo "sve ono što zvuči", ili je namijenjeno tomu da "zazvuči". Ovako prihvaćen pojam glazbe u umjetničko poimanje uvrštava i neumjetničke tonove ili zvukove te utire put isključivo tehničkom shvaćanju glazbe, odnosno svu njezinu dušu svodi na njezino tijelo. Naime, izraz da se glazba služi tonovima ili zvukovima govori o njezinom karakteru malo i površno, kao kada bi o književnosti govorio izraz da se služi pisanim znakovima. Taj neosvješten pojam glazbe koji govori o njezinoj tehničkoj strani kriv je što dio auditorija "pada" na akrobatske vratolomije virtuoziteta, a nikada do duha same glazbe. Ovo naše suvremeno kretanje prema svemu onome "što zvuči" u elektronskim eksperimentalnim pothvatima i kompjuterskim glazbenim proizvodima nameće i pitanja: ulaze li i oni u pojam glazbe, jesu li i oni glazba? Naime, kompjuter nije u stanju sam, bez ugrađenog programa komponirati suvislu kompoziciju, pa na osnovi toga zaključujemo da je stroju samo posuđen duh i da je u konačnosti tako dobiven proizvod djelo. Ali, kao što nam kaže Ivan Focht "sredstva ostaju sredstva, a tajna ostaje na duhu koji se njima koristi." Staro vjerovanje po kojem u umjetnosti mora vladati određeni red i smisao, logika ili princip, donosi nam još jedno pitanje. Što čini da samo neke određene kombinacije tonova daju glazbu i samo neke određene kombinacije daju poeziju. Je li neki slijed tonova slučajno naišao, ili je to svjestan izbor umjetnika. Sigurno je da takav izraz mora biti proživljen, mora živjeti da bi umjetnosti uopće i bilo. Ali, svjesni smo da svaki subjektivni napor čovjeka pojedinca ili grupe ne mora izroditi umjetnost. Taj glazbeni pečat koji je nadahnuto iskrsnuo mora biti otkriven prije svakog iskustva s tonovima. Znači, da bi u slučaju da glazbu ne smatramo umjetnošću, ili da od nje ne zahtjevamo da bude umjetnost, sve ono "što zvuči" mogli bismo bez problema uključiti u pojam glazbe. Ipak, za određenje pojma glazbe neizostavno ostaje komponenta "umjetničkog momenta". Ivan Focht, Tajna umjetnosti, Biblioteka Suvremena umjetnost, ŠK 1976, Zagreb, str. 52. |
