Autor: Žanina Bilić, prof.
14.03.2008
Portret L. van Beethovena iz 1823. godine, slikara Waldmullera, jedan od manje poznatih Beethovenovih portreta.
Beethoven je bio silno ponesen i inspiriran idejama Prosvjetiteljstva – nadom, slobodom, sazrijevanjem čovječanstva, humanošću, demokracijom. Njegova ‘Oda radosti’ iz posljednjeg stavka 9. Simfonije nosi preradu teksta Friedricha von Schillera (1759-1805), njemačkog pisca, filozofa i dramatičara, u kojoj ljudski glasovi pjevaju nadahnjujuću melodiju, i između ostaloga izgovaraju:
(…) Informativni i djelomični prijevod
Svaki čovjek
brat je drugom
tvoj kad divni
slijedi glas.
Svaki čovjek koji sreću
vjernog prijateljstva zna,
svaki koji zna za ljubav
nek' nam svoj priloži glas.
Treba uzeti u obzir da je pišući Devetu simfoniju, koju je godinama u sebi dorađivao i dovršio 1824. godine, Beethoven već bio potpuno gluh i zamisliti se nad time koja je to snaga duha da u tim okolnostima kliče visokim idealima, radosti i sanjanom ujedinjenju svih ljudi kao braće te inspirira milijune ljudi stotinama godina snažnim optimizmom te nastavlja raditi svoj posao, koji je silno vezan uz nastali invaliditet.
1817. godine Londonsko Filharmonijsko društvo naručilo je simfoniju. Skice za Odu radosti postojale su navodno već 1793. godine, no do danas nisu pronađene. Prvu izvedbu Deveta je simfonija doživjela u Beču, u svibnju 1824. godine. Neke priče govore da je Beethoven sam, premda potpuno gluh, dirigirao orkestrom koji je izvodio njegovu simfoniju. Simfonija je doživjela ogroman uspjeh i Beethovena je publika dočekala s velikim poštovanjem i ovacijama. Navodno, u skladu s jednom od priča, je on toliko bio uživljen u ideju i utonuo u glazbu koja se odvijala u njegovoj glavi, da nije primijetio da je nekoliko taktova, nekoliko djelića sekunde zaostajao za orkestrom, možda čak i zatvorenih očiju, te da nije primijetio da je izvedba završila i da je aplauz počeo. Navodno ga je jedna od pjevačica – solistica na to diskretno uputila. O značaju i veličanstvenosti tog glazbenog djela ne treba previše pisati – to je zasigurno jedno od najvećih glazbenih postignuća u nekoliko stoljeća zapadnoeuropske glazbene tradicije koju opisujemo kao ‘klasičnu glazbu’. O popularnosti simfonije danas ne treba posebno pisati, ogromna je - to je nedvojbeno. O ljepoti simfonije treba se osobno uvjeriti. Zaronite u taj Beethovenov glazbeni ocean čim Vam se pruži prilika.
Oda radosti je izuzetno popularni i poznati dio Beethovenovog glazbenog stvaralaštva, neki je čak smatraju glazbenim simbolom slobode – u prilog tome govori i podatak da je rušenje Berlinskog zida u 20. stoljeću pratila upravo ova glazba. Također, prerada Ode radosti je službena himna današnje Europske unije.
Kao što mi je i bila namjera ovim nizom kraćih članaka pod naslovom Beethoven kroz anegdote, podastirem sada i onu svakodnevnu Beethovenovu stranu – onu koja je vrlo ljudska, s koje god strane to promatrali, bili na njegovoj strani ili ne. Stranu Beethovena koja donekle kroz reakcije na svakodnevne situacije ocrtava Beethovenov karakter i temperament te razmišljanje. Bio je vrlo zahtjevan – ne samo prema sebi već i prema drugima. Izuzetno je naporno živjeti po tako visokim kriterijima, ali mogu shvatiti da je i vrlo ugodno moći biti i ostati principijelan.
Beethoven je po navodima jedne priče, jednom prilikom otpustio unajmljenu domaćicu, navodno jednu od mnogih, zbog toga što je izrekla laž. Posrednica koja je pribavila domaćicu za Beethovena, pokušala se zauzeti za domaćicu, no Beethoven je ostao pri svom stavu: ‘Onaj tko laže nije čistoga srca i ne može skuhati čistu juhu.
Beethovenova posmrtna maska
Prenosimo:Hrvatski povijesni portal
|