Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
28.02.2008., četvrtak
Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda III.
|
SAMOPREZENTACIJA DJECE I MLADIH S POREMEĆAJIMA U PONAŠANJU O SLOBODNOM VREMENU Metode rada a) uzorak ispitanika Istraživanje je provedeno u institucijama za odgoj djece i mladih s poremećajima u ponašanju. Vodeći se prema specifičnostima kvalitativne analize u ovom slučaju o uzorku je ispravnije govoriti kao o izboru. Izboru istraživača da u proces istraživanja uključi pojedince ili grupe temelji se na pretpostavci da će među tom populacijom naći informacije o problemu ili pojavi o kojoj želi istraživati. (Mesec, 1998:74) Sudionici istraživanja podijeljeni su u dva subuzorka jer postoje specifičnosti i znatnije razlike u institucijama, njihovoj svrsi i odgojnim procesima koji se u njima događaju. Isto tako postoji razlika u dobi i intenzitetu poremećaja u ponašanju tih dviju skupina. Djeca i mladi koji se nalaze u Domu za odgoj djece i mladeži u Zagrebu i Karlovcu u dobi od 12-17 godina (11 M i 3 Ž) nalaze se u takozvanom procesu stacionarne dijagnostike. Ta su djeca i mladi već ranije bili korisnici socijalnih intervencija, međutim zbog intenziviranja neprihvatljivog ponašanja i/ili pogoršanih vanjskih, uglavnom obiteljskih okolnosti trebaju drukčiji oblik tretmana. Mladi koji se nalaze u Stambenoj zajednici Dječjeg doma Zagreb, u dobi od 17-20 godina (2 M i 4 Ž) također su ranije bili korisnici socijalnih intervencija, a zbog smanjenog intenziteta neprihvatljivog ponašanja, ali nepovoljnih okolinskih faktora nalaze se u ovakvom tipu društvene skrbi na koju, međutim, uskoro više ne mogu računati. Uzorak je koherentan s obzirom na poziciju djeteta/mlade osobe koja već neko vrijeme prima socijalnu skrb i stručni tretman, a obzirom da su se potrebe promijenile, nalazi se u procesu procjene potreba i planiranja daljnjih intervencija od strane stručnjaka i društva. Prema Breakwell (2001) riječ je i o “postignutom uzorku”, tj. onima koji su pristali sudjelovati. Stopa odgovaranja, odnosno sudjelovanja ispitanika u tom istraživanju iznosi 100%. Slijedili smo etička načela u istraživanjima s djecom, ponajprije dobrovoljnost, mogućnost izbora, transparentnost, iskrenost i anonimnost. b) prikupljanje podataka U prikupljanju podataka korištena je metoda razgovora, tehnika polustrukturiranog intervjua. U slučaju nerazumijevanja ili potrebe za spoznavanjem šireg konteksta korišten je uvid u dokumentaciju (socijalna anamneza, mišljenja eksperata i sl.) te konzultacije s odgajateljima u ustanovi i drugim stručnjacima – psiholozima, socijalnim radnicima. Mollenhauer i Uhlendorff (1992) navode da podaci dobiveni klasičnim pristupom predstavljaju samo dio “istine” o djetetu/mladoj osobi, a samoprezentacijski intervju uključuje njegov unutarnji/ subjektivni pogled na vlastitu životnu situaciju. U istraživanju smo koristili kao predložak za polustrukturirani intervju Kobolt (1998), “Socialnopedagoške diagnoze – samopercepcija in samoprezentacija otrok in mladostnikov s težavami v socialni integraciji kot osnova za oblikovanje individualnih vzgojnih programov. S obzirom na to da je riječ o polustrukturiranom intervjuu, istraživač neposredno oblikuje proces intervjuiranja, a specifičnost socijalnopedagoškog intervjua je njegova uloga koja je dijagnostička i tretmanska. Takav je intervju izrazito dinamičan, emocionalan, katkad i nepredvidiv. c) uređenje empirijske građe i objektivnost Uređivanje empirijske građe – sažimanje i strukturiranje te razumijevanje i tumačenje dobivene empirijske građe etape su kvalitativne analize koje nisu strogo razdvojene. Protokoli postav- ljeni oko izvedbe etape u pojedinim se područjima isprepleću pa je i u samom početku, sažimanju gradiva, potrebno provjeravati razumijevanje kako bi objektivnost tumačenja bila veća. Prema Mayeringu (1995) cilj sažimanja je reduciranje građe na način da se očuvaju bitni sadržaji, da se stvori pregledna zbirka koja je još uvijek vjeran pokazatelj osnovne građe. Cilj strukturiranja je izlučiti određene aspekte iz teksta prema prethodno utvrđenim kriterijima i procijeniti ga prema kriterijima, kao što je na primjer – presjek cijele građe ili neke teme, kao što je ovdje slobodno vrijeme. Radi objektivnije procjene u prikupljanju i analizi podataka sudjeluje najmanje tri istraživača. Empirijska građa našeg istraživanja je 40 intervjua. Prvotno smo u svakom intervjuu obilježili izjave, rečenice i dijelove teksta, jedinice, koje smo procijenili “korisnima”. To su kodovi prvog reda. Svakom pojedinom kodu prvog reda pridružili smo tzv. relevantni pojam, imenovali ga, nastojeći zadržati bit jedinice teksta. Tako je nastao kod drugog reda. Kodovi drugog reda potom su grupirani u kategorije, svrstani pod zajedničke pojmove “višeg reda” što je pridonijelo boljoj strukturiranosti empirijske građe. Nastojeći razumjeti i protumačiti tako organiziranu građu, pronašli smo mogućnost definiranja dimenzija unutar svake pojedine kategorije. Povezivanje dimenzija nudi jedan od načina interpretacije studiranog materijala. U tom smislu možemo govoriti kako su dimenzije “na najvišem stupnju interpretacije”. U svim etapama studiranja empirijske građe od velike je pomoći Nvivo, računalni program za kvalitativnu analizu podataka (iako je uloženo dosta vremena i truda u savladavanje njegovih alata). Najznačajnija uloga toga računalnog programa je u pohrani svih projektnih i istraživačkih dokumenata, protokola, dodatnih informacija i teorije o istraživanom problemu, ali osobito mogućnost brzog povezivanja različitih “udaljenih” dijelova empirijske građe. To je osobito korisno u procesu razumijevanja, kad istraživač nastoji zadržati u pamćenju veliku količinu podataka (tzv. učenje empirijske građe), kako bi što više relevantnih podataka uzeo u obzir. Mogućnost brzog pronalaska različitih dijelova različitih dokumenata pokazala je svoju značajnost. (Bazeley i Richards, 2000) d) analiza Izbor analitičkog pristupa bio je već u samom početku istraživanja definiran i projektnim zadaćama, približiti se maloljetnikovom doživljavanju i razumijevanju, spoznati značenja i strukturu samopredstavljanja maloljetnika. Kako je tumačenje samoprezentacije osjetljiva zadaća tako i stvaranje modela i interpretacija “predrazumijeva” nastojanje izbjegavanja postojećih teorijskih okvira. Mesec (1998) također smatra kako suspendirati teorijska predrazumijevanja, znači svome znanju ne dopustiti da prebrzo strukturira naše istraživačke postupke i zaključke. Stvoriti “senzibilizirajući koncept”, koji počiva na nekoliko pojmova teorijskog ishodišta, koji usmjerava, a onemogućuje povezivanje i zaključivanje na osnovi već postojećih teorijskih okvira. (Glaser, Strauss, 1967) No na pitanje kako postići da dosadašnje znanje ne utječe na brzopletost pojmovnog povezivanja i zaključivanja, nema jednostavnog odgovora. Čini se važnim držati otvoren pojmovni okvir, ali i pojmovnu mrežu, oblikovati pojmove, ali ih ne vezati u konzistentan model, ostaviti otvorenu mogućnost za oblikovanje različitih modela (Mesec, 1998). Okvir teorijskog predrazumijevanja ovdje je ekološki i kontekstualni model razumijevanja razvoja sa svojim teorijskim premisama da razvojne procese treba razumjeti u najširem smislu sa svim povezanostima i ovisnostima. Analizirati empirijsku građu znači interpretirati, u isprepletenom i neuređenom gradivu prepoznati cjeline te ih imenovati. To je proces čiji je plod konstrukcija građena iz posezanja u gradivo i niza ponuđenih odgovora na pitanja kao što su koja je bit pojave, kako je imenovati, sa čime povezana, kakva je ta veza, kojoj skupini “pojava višeg reda” pripisati (Mesec, 1998). U analizi empirijskog gradiva našeg istraživanja nastojali smo, koliko je moguće, izjave minimalno interpretirati. U fazi postupka otvorenog kodiranja, postupka konceptualizacije, pojave smo imenovali opisno, trudeći se slikovito definirati relevantni pojam (način upoznavanja novih prijatelja, razočaranje u vršnjake, doživljaj sebe među vršnjacima i sl.). Izbor u definiranju i oblikovanju relevantnih pojava bio je minimalna interpretacija te osjetljivost na kontekst. Iz mnogobrojnih “kodova drugog reda” kako smo nazivali relevantne pojmove proizišle su kategorije poput doživljaj slobodnog vremena, interesi, aktivnosti s društvom i dr. Proučavajući takvo, na neki način hijerarhijski strukturirano, gradivo zaključili smo da relevantni pojmovi grupirani unutar nekoliko skupina po kategoriji kreiraju dimenzije kategorija kao što su asocijalna ponašanja, ili potpuna pasivnost, čija je značajnost u tome što definicija uzima u obzir nove odnose pojmova (tzv. odnosno kodiranje) koji grade ukupnu sliku, čuvajući sve specifičnosti. |
