Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
26.02.2008., utorak
Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda
|
U nekoliko nastavaka objavljujemo znanstveni rad: Provođenje slobodnog vremena djece i mladih s poremećajima u ponašanju – kvalitativna metoda Ivane Jeđut i Tihane Novak s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta. IVANA JEĐUD Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Smjer poremećaji u ponašanju e-mail: jivana@nrt.hr TIHANA NOVAK Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Smjer poremećaji u ponašanju e-mail: tnovak@email.htnet.hr Prethodno priopćenje Slobodno vrijeme prostor je koji treba omogućiti zadovoljavanje različitih potreba kao što su igra, zabava, učenje novih znanja i vještina, gradnja važnih odnosa, osnaživanje i mnogi drugi. U adolescenciji vršnjaci postaju “važnijima“ od obitelji, stoga se u krugu vršnjaka počinju zadovoljavati potrebe koje su se prije zadovoljavale u obitelji. U vršnjačkoj skupini mladi nalaze potrebnu potporu za svoje stavove, interese, motive, poglede na život. Zbog tih, ali i drugih razloga, suvremena literatura koja se bavi djecom i mladima s poremećajima u ponašanju i onima u riziku, slobodno vrijeme procjenjuje kao značajno područje u kojem se pojavljuju mnogi rizici za razvoj poremećaja u ponašanju, ali i snage za prevenciju, rano otkrivanje i djelovanje stručnjaka. Ovo istraživanje dio je projekta Socijalnopedagoška dijagnoza – participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranje intervencija, nastalog u želji da se približi odgovorima na pitanje kako bolje prosuditi potencijale djeteta i njegova okruženja i pronaći kvalitetnije načine postizanja ciljeva odgoja i socijalizacije. Tema kojom se bavi ovaj rad dio je cjelokupne slike, a odnosi se na slobodno vrijeme. Ispitivano je dvadesetoro djece i mladih s poremećajima u ponašanju koji se nalaze u procesu stručne procjene potreba i planiranja intervencija, u dobi od 12-17 godina. S njima je vođen polustrukturirani intervju, a podaci su obrađeni kvalitativnom metodom, postupcima sažimanja i strukturiranja, pomoću Nvivo programa. Uvod Čovjekov subjektivni svijet predmet je proučavanja mnogih disciplina U okviru psihologije time se bavi socijalna psihologija i psihologija osobnosti u okviru proučavanja samoprocjene, poimanja sebe, samorazumijevanja i sl. U sociologiji je to interpretativna sociologija i njezine tri tradicije – interakcionizam, fenomenološka sociologija i etnometodologija, koje nastoje dati logički uređen opis kako pojedinac u interakciji s drugima stvara socijalni svijet, objašnjava ga kroz perspektivu sebe i drugih te u njemu pronalazi svoje mjesto. Pedagoške znanosti, a među njima i socijalna pedagogija, istražuju pojmove u okvirima pedagoškog procesa kroz različite socijalne kontekste i tako pridonose vlastitim istraživačkim trendom na tom području. Jedan od osobito značajnih načina na koji stručnjak može dobiti uvid kako dijete ili mlada osoba doživljavaju sebe, druge osobe, neku situaciju, svoje ponašanje i sl. jest tehnika samopredstavljanja, samoprocjene, koju je moguće operacionalizirati na mnogo načina, kroz razgovor, ček liste, anketni upitnik, kreativne tehnike. Samopredstavljanje, samoocjena i samorefleksija u socijalnopedagoškom istraživanju poseban su metodološki problem jer moramo odgovoriti na pitanje kako valjano razumjeti. S vrlo izravnim metodološkim pristupom u socijalnopedagoškom istraživanju, istraživač lako iskrivi samoprezentaciju u smjeru svojih očekivanja. Zbog toga su metodološki pristupi koje koristimo u proučavanju subjektivnog svijeta uglavnom otvoreni i usmjereni kvalitativno. Kvalitativna metodologija na pedagoškom području u većoj mjeri predstavlja dijalektičan odnos između implicitne teorije i eksplicitne pedagoške prakse (Ropuš-Pavel, 1999). Proces kvalitativne analize je eklektičan, nema jednoga “ispravnog puta”. Od istraživača zahtijeva otvorenost u kreiranju, stvaranju usporedbi, prepoznavanju kontrasta, sposobnosti da vidi drukčiju mogućnost povezivanja i stvaranja slike (Creswell, 1994). Ovo je istraživanje dio projekta “Socijalnopedagoška dijagnoza – participacija korisnika u procesu procjene potreba i planiranja intervencija“, nastalog u želji da se približimo odgovorima na pitanje: kako najbolje prosuditi i objasniti potencijale djeteta i njegova okruženja te kako pronaći kvalitetnije načine postizanja ciljeva odgoja i socijalizacije djece? Na koji je način moguće kreirati socijalni prostor koji pruža potporu u razvijanju kompetencija, strategija i vještina? Kako djeci i mladima s poremećajima u ponašanju ili riziku na njih pružiti pomoć i potporu u nošenju sa zadaćama koje im društvo postavlja sa svrhom njihove optimalne socijalne integracije? Mnoge se teme isprepleću u nastojanju pružanja odgovora na postavljena pitanja. O njima smo razgovarali s djecom i mladima s poremećajima u ponašanju (ili riziku na razvoj poremećaja). Neke od tih tema su: kako oni vide sebe, svoju obitelj, vršnjake, kako provode slobodno vrijeme, koji su im interesi, kako se nose sa školskim zadacima, očekivanjima odraslih, kojim se strategijama suočavanja i rješavanja problema u životu koriste, kakvi su okviri njihovih normativnih orijentacija te što žele i očekuju od sebe, drugih, budućnosti. Riječ je o temama koje bi trebale pokazati kako mladi iz uzorka doživljavaju svoj život i sebe u vremenskoj perspektivi i perspektivi drugih osoba, što sami procjenjuju kao svoje rizične i zaštitne čimbenike. Tema kojom se bavi ovaj rad samo je dio cjelokupne slike, a odnosi se na samoprezentaciju mladih o slobodnom vremenu. |
