Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
17.02.2008., nedjelja
NARICANJE U HRVATSKOJ U POVIJESNOM KONTEKSTU II.
|
Uz regionalne razlike i lokalne osobitosti u naricanju mnogih zajednica je zamjetno više zajedničkih obilježja. Izražena su s obzirom na izvođače (redovito su to žene), a očituju se i u osnovnim stilskim i formalnim obilježjima, u strukturi izvođenja te funkcijama i značenjima koje naricanje ima u sredinama u kojima se izvodi. U ovom ću ih radu sažeto prikazati, potkrepljujući ih ponajprije primjerima iz Hrvatske, zabilježenima u pisanim izvorima od 15. do 20. stoljeća, te malobrojnijim podacima o naricanju u Gradišću, koji upućuju na velike sličnosti s naricanjem u Hrvatskoj. Primjerice, iscrpan opis naricanja iz Stinjaka u radu Károlyja Gaála iz 1987. u mnogim se pojedinostima podudara s opisima naricanja u središnjoj Hrvatskoj. No, na samome početku bih željela upozoriti na nesporazume oko određenja naricanja. U sredinama u kojima se prakticiralo, naricanje se nije smatralo pjevanjem, premda je bilo oblikovano sredstvima poetskog i glazbenog izražavanja. S idejom glazbe (pjesme i pjevanja) počeli su ga od sredine 19. stoljeća povezivati folkloristi i etnomuzikolozi, uočivši u njemu strukturiranost teksta u stihove, a ponekad i jasnije oblikovanu melodijsku liniju, uporabu istih ili sličnih melodijsko-ritamskih obrazaca pri izvođenju pojedinih riječi1 te elemente tonskih odnosa karakterističnih za glazbu određenog područja. Mnogi su istraživači stoga pristupali naricanju kao posebnoj glazbeno-poetskoj vrsti – pojedine su primjere obrađivali kao pjesme, nazivajući ih naricaljkama ili tužaljkama, a njihovo izvođenje pjevanjem. Takvim su pristupom ustanovili sličnosti u sadržajnim i izvedbenim obilježjima naricanja i pojedinih vrsta pjesama, osobito onih koje su se također izvodile u sklopu posmrtnih običaja ili u sličnim prigodama, primjerice na Veliki petak. Više izvora potvrđuje da su se u takve pjesme svjesno unosili elementi naricanja. Primjerice, u Drugom glagoljskom misalu iz Vrbnika na otoku Krku iz 1462. godine uz zapis teksta "Idešiže milostivniče", koji se izvodio na Veliki petak u obredu otkrića i adoracije križa, navodi se da ga pjevaju dva klerika "umileno kako žene plačivice" (Gortan i Vratović 1969:123; usp. i Bezić 1997:55-56). Međusobni su utjecaji vjerojatno išli i obrnutim smjerom, od pjevanja k naricanju, na što upućuju u naricanju uočljivi elementi glazbenog i poetskog izražavanja. Doduše, valja napomenuti da su oni izraženiji u primjerima naricanja koji su zabilježeni u primarno istraživačkim situacijama negoli u primjerima autentična naricanja (v. npr. snimke naricanja u izboru Jerka Bezića; Bezić 1974). 1 Vidi npr. obrazac kojim se izvodi riječ majka u naricanju za djetetom koje je na otoku Zlarinu zapisao Jerko Bezić 1978. godine (Bezić 1981:89-90). U nekoliko nastavaka, zbog lakše preglednosti prenašamo tekst "Naricanje u Hrvatskoj u povijesnom kontekstu" Grozdane Marošević. Prenosimo:Narodna umjetnost |
