Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
05.02.2008., utorak
Marcel Bačić: GOETHE I MUZIKA
|
Tjeskoba carobnjakova ucenika mucila je Tjeskoba carobnjakova ucenika mucila je samog carobnjaka: Goethe se nije mogao osloboditi duhova koje je sam dozvao. Kad su se u drugoj polovini njegova zivota nehotice prizvani dusi udruzili u romantizam, Goethe ih je pokusao tretirati kao kolektivnu bolest - ne primjecujuci da je velika doza klasike samo placebo za privatnu zrelost. Kad je Schubertov Vilinski kralj poput Dioniza osvanuo pred Apolonovim vratima, Goethe se pravio kao da ga ne prepoznaje. Zapazio ga je tek nakon Schubertove smrti zajedno s glasom i stasom Wilhelmine Schröder-Devrient. Dotad mu je dostatna bila muzicka verzija Corone Schröter, Hillerove ucenice i Goetheove prve Ifigenije. Kao izraziti covjek oka "roden da gleda i pozvan da motri", Goethe je bio osjetljiv na zvuk Sunca, buku svjetlosti, skripu Febovih kola, pjev antickih hramova. Slusao je muziku "da smiri dusu i odrijesi duhove" - i bio je uvjeren da nedostatak sluha vise skodi karakteru nego muzikalnosti. Slutio je da vidljiva klasika mora stajati na cujnom etosu, opticki duh na akustickoj dusi: svjesni klasicist zapravo nije potcjenjivao muzicku podsvijest Winckelmannova stoljeca. U pocetku je to bila gotovo kolektivna podsvijest muzikalna naroda, Goetheova prva publikacija bile su pjesme s pseudo-puckim melodijama Bernharda Theodora Breitkopfa (1769), priprosti su napjevi bili sumisljani i s muzickom formom kojom se Goethe "do Mozartrove pojave" najvise bavio: napisao je sedam Singspiela, od kojih su neki uglazbljivani i nekoliko puta - kompozitori su bili princeza Anna Amalia i Corona Schröter, Andre, Seckendorf, von Beecke, Kayser i Reihardt, u 19. stoljecu Kienlen i Schubert. "No Mozartova Otmica iz saraja porazila je sve", zabiljezio je Goethe u Rimu godine 1787. Sedam godina kasnije latio se nastavka Schikanederove i Mozartove carobne frule: veliki je fragment, ne docekavsi muzicku nadgradnju (racunalo se na Paula Wranitzkog), prerastao u predvjezbu za neke kljucne prizore Drugog dijela Fausta - ali to nisu jedina mjesta u Tragediji sto odisu opernim duhom. A Goetheovu zagonetnu Bajku Novalis je nazvao "operom u prozi". - Svojevrsna opera u malom jedina je Mozartova kompozicija na neki Goetheov tekst, popijevka Ljubica (iz Singspiela Erwin i Elmira), skladana kao dramatski prizor u sedam slika - niti jedna nema vise od deset taktova. Mozart nije znao da pred sobom ima Goetheovo djelo, tekst je pronasao u Steffanovoj Zbirci njemackih pjesama - pod Gleimovim imenom. - Za razliku od jedinog i nehoticnog Mozartovog kontakta s Goetheom, Goetheov je interes i afinitet za Mozarta trajao citav zivot, od kolovoza 1763, kad je pjesnikov otac, carski savjetnik Johann Kaspar Goethe, pribiljezio da je izdao cetiri guldena i sedam krajcara za koncert dvoje djece, do kasnih razgovora s Johannom Peterom Eckermannom: "Vidio sam ga kao sedmogodisnjeg djecaka, kada je na proputovanju priredio koncert. Imao sam otprilike cetrnaest godina, a jos uvijek vrlo dobro pamtim malog covjeka s frizurom i macem.... Muzika za Fausta morala bi imati karakter Don Juana; Fausta je trebao komponirati Mozart..." - Eckermann se silno zacudio sto je Goethe tako star da je mogao vidjeti maloga Mozarta. Mi se vise cudimo sto je u nastavku citirana razgovora Goethe uz Mozarta spomenuo Meyerbeera! - znaci li to da je unaprijed "odobrio" ono sto ce s Faustom napraviti Schumann, Berlioz, Liszt, Gounod i Boito; ili, u nasem stoljecu, Mahler u Osmoj simfoniji, Lili Boulanger u kantati Faust i Helena i Havergal Brian u Gotickoj simfoniji? - Lukacs je Fausta drzao "abrevijaturom razvoja covjecanstva", Wagner je uz pomoc Goetheova Fausta tumacio Beethovenovu Devetu simfoniju, muzikolg Heinrich Besseler usporedivao je weimarsku knjizevnu s beckom muzickom klasikom. Predodzbe Goetheove filozofije oblika bile su jos sire i - romanticnije. Predbacivalo se da ne zna komponirati - i to poglavito u povodu Fausta: medu goetheolozima i danas prevladavaju "fragmentaristi" nad "unitaristima". "Ali kompozicija je ionako porazna rijec, koju dugujemo Francuzima i koje bismo se sto prije trebali rijesiti. Ta kako se moze reci da je Mozart svog Don Juana komponirao! Kompozicija - kao da je to kolac ili biskvit koji treba smijesati od jaja, brasna i secera! To je duhovna tvorevina u kojoj su pojedinosti i cjelina od ista duha i kova, prozeti dahom jednog zivota, pri cemu stvaralac nije proizvoljno eksperimentirao i komadao, nego je bio obuzet duhom svog genija i morao je izvrsiti njegove naloge" - rekao je Goethe Eckermannu. Nije li bas tako Franz Schubert "komponirao" Goetheova Vilinskoga kralja? Prenosimo:Hrvatski glazbeni zavod |
