U Ovidijevim Metamorfozama prica o Narcisu povezana je s pricom o Jeki. Kako bi se ispunilo protoprorocanstvo Tiresijino, koji je izgubio svjedocanstvo vida da bi dobio prorocanstvo glasa, sinju je Lariopu obljubio Kefis te ona rodi Narcisa. Upitan za njegovu sudbinu i hoce li dozivjeti duboku starost, prorok je odgovorio "da, hoce, ne poznâ li sebe". Narcis je izrastao u lijepa ali ohola i bescutna mladica koji ne mari za ljubav. U to se morala uvjeriti nimfa "sto odgovor nije premucat / Kadra ni rijec prva izreci: odzivaca Jeka./ Tijelo, ne glas, u to vrijeme Jeka je bila, / Ali cavrljavih usta i onda bjese ko i sad, / Da od mnogijeh moze
rijeci odvracat zadnje". Jeka se zaljubila u Narcisa i svuda ga je slijedila, ali joj narav nije dala da mu se obrati govorom. Jednom se Narcis udalji od svojih drugova te iz osame viknu: "Je li tko ovdje?", a zaljubljena Jeka, koja ga je stalno pratila, odgovori mu odmah: "Ovdje". Narcis se obazre na sve strane i povikne: "Dodji!", na sto mu Jeka odgovori istim pozivom. Cudeci se da mu na pozive odgovara samo pozivima, ali ne dolazi, glasom zavedeni Narcis rece: "Ovdje se sastanimo", a Jeka "koja ni jednu rijec radije ne bi odvratila" vikne: "Sastanimo". Priblizi se Narcisu ozarena ljubavlju, ali joj mladic grubo uskrati zagrljaj: razocarana nimfa pobjegne u sumu, granjem zakrije zastidjen obraz i "stane od nemirnih ginuti briga". Mrsavost joj je skvrcila kozu, a svi su joj tjelesni sokovi isparili u zrak te od nimfe ostade samo glas. U gori je ne vidi nitko, al' svi je cuju. Na Narcisu se okrutno ispuni Tiresijino prorocanstvo: uskrativsi ljubav mladicima i djevojkama, zaljubio se u samoga sebe. Hoteci jednom iz srebrojasna vrutka na Helikonu, u kraju gdje se osobito stuje Eros, popiti vode, vlastit mu odraz probudi nepoznatu zedj: u vodi ugleda svoj krasan lik, "Sebe zudjenik zudi, te nájedno pali i gori... ne zna sto vidi, al'gori od onog sto vidi". I zadesi ga Jekina sudba - ginuo je od neuhvatljive ljubavi dok se nije pretvorio u mirisni cvijet sto se po njemu zove - u opijenosti narkoticima i narkozi cuje se i danas jeka korijena narcise, grcka rijec nárke.
Leksicki je jeka udaljena od zvuka ko mucanje od muka, neka vrst sufiksalna obrata prefiksalnog mucanja - a to je oblik na koji na vrijeme reducirana glazba reducira prostornu jeku. Jeka je zapravo dozivjela sudbinu nimfe Siringe, koja se bjezeci pred Panom pretvorila u trsku iz koje je Pan nacinio svoju frulu. A graditelji violina mogli bi pomisliti na sudbinu nimfe Pitys koja pred Panovom napascu bi preobrazena u omoriku: "Zivjela sam u sumama,/ ostrom sam sjekirom oborena,/ ziva sam sutjela,/ mrtva pjevam slatko", kazu stari kremoneski stihovi. U siroj mitskoj perspektivi Jeka spada u neutazene Panove strasti, u ljubavi koje se nisu poput Selene dale prevariti mrakom i koje su Panu neizravno osporile ime: otac Hermes uzeo je cupavog i rogatog, goropadnog, ali ne uvijek zlocudnog sina od prestrasene majke, uvio ga u zecju kozu i odnio na Olimp - besmrtnici su ga nazvali Panom jer su mu se "svi" radovali, a osobito Dioniz. (Neki cak Pana drze sinom Penelopinim i svih prosaca!). Ime mu je poslije
omogucilo da se poistovjeti sa svemirom za koji Grci takodjer kazu pan. Dionizovu naklonost platio je Pan gubitkom individulanosti: ukljucen u bakhijske krugove poistovjecivan je sa satirima i silenima, da bi napokon Rimljani u njemu prepoznali svog Fauna, staroga italskog duha suma, pasnjaka i njiva, sto poslije podne sanjari o nimfama.
Prenašamo:Hrvatski glazbeni zavod
|