Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
11.01.2008., petak
Razgovor Günthera Pecoviusa sa Sergiuom Celibidacheom
I S P O V I J E S T D R U G O G M A E S T R A Sergiu Celibidache (1912-1986.), jedna od najizrazitijih osobnosti u cjelokupnoj povijesti dirigiranja, čovjek izuzetne duhovne snage i izobrazbe koja se osim matematičke komponente čvrsto filozofski profilira u okružju Husserlove fenomenološke metode - taj istinski služnik muze Euterpe, skroman u svemu, samo ne u očitovanju izuzetne glazbeničke samosvijesti - Sergiu Celibidache sažima u jednom intervjuu svoje najvažnije životne poglede. Povodom 80. rođendana u njegovu radnom kabinetu u Münchenu posjećuje ga dobro informirani glazbeni publicist Günther Pecovius. No taj intervju, rađen za potrebe Sjevernonjemačkog radija (NDR) iz Hamburga, svakako zaslužuje daleko veći publicitet od jedne radijske emisije. To su osjetili vrijedni diskografski poslenici koji nam sukcesivno podaruju kompaktne ploče s antologijskim izvedbama što ih potpisuje taj Drugi maestro, kako ga s obzirom na svojedobnu nenaklonost sudbine često vole nazivati glazbeni kritičari i publicisti. I našim glazboljubivim čitateljima pruža se prilika da prouče ovaj neuobičajeni intervju, da iz maestrovih usta saznaju što i kako on misli o sebi i svom dirigiranju, o suvremenoj izvođačkoj praksi, o Bruckneru, Bachu, Mozartu i Mahleru te o još mnogim drugim stvarima. Njegov sugovornik dovoljno je provokativan, premda potkraj razgovora nalazi načina da velikom maestru izrazi divljenje bez pridržaja. Pročitajte stoga ovaj razgovor koji vas neće zapljusnuti brdom činjenica i teorijskih razglabanja. Umjesto toga zapahnut će vas nepatvorena maestrova ljudskost u kojoj su zenbudistički mir, balkanska strastvenost, zapadnjačka naobraženost i izvorna muzikalnost, četiri glazbala neponovljiva kvarteta koji se jednostavno zove Sergiu Celibidache! ________________________________ PECOVIUS: U kojoj mjeri zenbudizam određuje Vaše shvaćanje muzike? CELIBIDACHE: Ne vidim nikakvu povezanost koja dolazi od zena. Zen je postaja u svakom životnom razvoju. Zato zen nije nešto što možemo definirati, ali to nešto svakako ima definicijski odrediv utjecaj na nešto drugo što ne možemo definirati, a to je muzika. PECOVIUS: Jednom ste rekli da se prije koncerta u prenesenom smislu riječi praznite. CELIBIDACHE: Da. To je stanovita procedura. Sve dotle, naime, dok ste zaokupljeni svojim vlastitim mislima, ne možete naći mjesta i vremena za skladateljeve misli. PECOVIUS: Je li taj proces "pražnjenja" također nešto što je u nekoj vezi sa zenbudizmom? CELIBIDACHE:. Ne, to se ne može dalje definirati. To da se ja praznim - to je tek jedna misao. To hoće reći: još uvijek je nešto tu što djeluje. Ja se praznim! - To ne odgovara toj situaciji. Prazan čovjek, ispražnjen čovjek nije nakon toga pražnjenja ogrnut mišljenjem. Baš je to ono stanje za kojim težimo prije nego što započne sam koncert. U više nastavaka prenosimo ovaj tekst: wam |
