Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
07.01.2008., ponedjeljak
j a k š a z l a t a r: RUSKA PIJANISTIČKA ŠKOLA I.
|
Harold Schonberg u knjizi Veliki pijanisti rusku glasovirsku školu naziva "zadnjim bastionom romantizma". Bez obzira na velike individualne razlike medu ruskim pijanistima, svi su oni, kao pravi romantičari, u prvom redu vodili računa o tonu, fraziranju i pjevnosti. Njihova tehnika bazirala se na Breithauptovom "sviranju težinom" i nikad nisu robovali pretjeranoj artikulaciji prstiju. Njihov repertoar uglavnom se sastojao od skladatelja romantike i klasike, te ruskih autora. Do nedavno se u njihovu sviranju nije osjećao utjecaj neke druge škole, a kako su u periodu socijalizma bili udaljeni od suvremenih kretanja oslanjali su se uglavnom na tradiciju koja je polazila od Antona i Nikolaja Rubinsteina. Ipak, iz klasa čuvenih ruskih pedagoga izašli su vrsni pijanisti, koji su rusku pijanističku školu proslavili diljem svijeta. A Joseph i Rosina Lhevinne, učenici prof. Safonova, otišli su u SAD i tamo odgojili brojne ugledne američke pijaniste. Utjecaj Zapada na ruski pijanizam započeo je 1803. kad je John Field, Clementijev učenik, došao u St. Petersburg gdje je razvio bogatu aktivnost kao pijanist i klavirski pedagog. Godine 1838. u Rusiju je stigao Adolph von Henselt, Hummelov učenik. Njegova dugogodišnja karijera, koja je trajala 45 godina, odvijala se također u St. Petersburgu. Tamo je djelovao kao službeni dvorski pijanist i učitelj klavira kraljeve obitelji. Jedan od njegovih učenika bio je i Rahmanjinovljev otac. Henseltov pijanizam oslanjao se na Hummelov i Lisztov stil, što je utjecalo i na kasniji ruski pijanizam. Taj stil je tražio strogi legato, mirnu ruku i jake prste što rezultira bogatom zvučnošću. Henselt je od Liszta nasljedio i gipki pokret zgloba te bogati pedal. Posebno se isticao sviranjem širokih akorda i rastvorbi. Bio je ozbiljan i senzibilan pijanist, kojeg su njegovi suvremenici duboko poštovali. Čak je i sam Liszt rekao da nitko ne može imitirati Henseltov prekrasan touché. Sam Henselt je govorio da je njegova metoda bazira se na fundamentalnim i nepromjenjivim principima istinske umjetnosti koje bi svi pijanisti i učitelji klavira trebali znati, a koja počiva na bogatom zvuku. Zanimljivo je spomenuti da je i sam Liszt koncertirao po Rusiji, o čemu svjedoči Leschetitzky. Prvi gigant medu ruskim pijanistima bio je Anton Rubinstein (1829-1894). Klavir je počeo učiti u Moskvi kod Fieldova učenika Alexandera Villoigna, a nastavio u Parizu. U Parizu je upoznao Chopina i Liszta koji su ostavili snažan dojam na njega. Nakon turneja 1843. se vratio u Rusiju. Sljedeće godine je sa svojim bratom Nikolajem proveo na školovanju u Berlinu. I Nikolaj je postao slavni pijanist i snažno uticao na razvoj Moskovskog konzervatorija. Po Mendelssohnovu savjetu Nikolaj je učio klavir kod Kullaka, a teoriju, zajedno s bratom, kod Siegfrieda Dehna. Anton se definitivno vratio u St. Petersburg 1849, gdje je počeo podučavati i svirati. Von Bűlow je nazvao Antona Rubinsteina Michelangelom glazbe. Očitovalo se to u veličini, uzvišenosti, intenzivnoj strasti, spontanosti u načinu sviranja koje je čak i Liszt ponekad teško dostizao. Anton je dobio nadimak "Ruski medvjed", a njegovo ponašanje i pojava podsjećali su na onu Beethovenovu. Vjerojatno ni jedan pijanist u povijesti nije svirao toliko krivih nota, a ipak tako dirnuo svoje slušatelje. Rahmanjinov se sjećao recitala na kojem je Rubinstein svirao Islamey, izgubio se i improvizirao nekoliko minuta. To ga je toliko uzrujalo da je dalje svirao vrlo pažljivo i točno, zbog čega se izgubio onaj spontanitet i izvanredni šarm koji je krasio njegovo izvođenje. Poput Chopina i Liszta i Rubinstein je duboko utjecao na izgradnju metodičkih teorija vodećih klavirskih pedagoga svog vremena, kao što su bili Leschetitzky, Deppe, Breithaupt i Matthay. Unatoč njegovu ponekad ekscentričnom i naglom načinu izvođenja, on je imao idealne tehničke kvalitete koje su se ogledale u sjajnoj prstnoj tehnici i izuzetnoj tonskoj senzibilnosti. Vremenom je preuzeo i Lisztovu slobodnu upotrebu cijele ruke. Lhevinne je opazio kako slobodno upotrebljava težinu ruku i ramena, zbog čega se njegov klavir čuo i kad je cijeli orkestar svirao fortissimo. A pri tome nije bilo nikakvog lupanja ili forsiranja zvuka. Rubinstein je bio prvi europski pijanist koji je imao opsežnu turneju u Europi(tijekom sezone 1872/73 nastupio je na 215 koncerata). A u sezoni 1885/86 svirao je u većini europskih metropola sedam recitala u kojima je sažeo svu klavirsku literaturu napisanu do tada. Samo u Berlinu je imao 17 recitala, gdje je o njegovim koncertima izuzetno dobro pisao Eduard Hanslick. U sezoni 1889/90 Rubinstein je održavao tjedne historijske recitale na konzervatoriju u St. Petersburgu, gdje je izvodio i diskutirao o kompletnoj klavirskoj literaturi. U publici su bili Glazunov, Rimski-Korsakov i Leopold Auer. Zadnjih godina vodio je majstorsku klasu na istom konzervatoriju. Na svojoj nastavi pridavao je malo važnosti teoriji sviranja, govoreći da je on praktični glazbenik. Ako su studenti htjeli naučiti nešto o metodici, slao ih je Leschetitzkome, a on njemu one koji su se zanimali za ton, pedaliranje, disanje i opuštenost. Prenosimo:wam |
