Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
18.12.2007., utorak
Čembalo
|
Autor: Žanina Bilić 28.09.2007  Čembalo proizveden oko 1620. godine u Napulju, jedan od razvijenijih modela, ima oko 4 oktave, jedan manual (klavijaturu), dugačak je oko 180 cm, a širok oko 80 cm. Čembalo je glazbeni instrument s tipkama, na kojemu tipke pokreću mehanizam na čijem kraju je trzalačko tijelo (plectrum), koja trzanjem zavibriraju žice, dakle zvuk proizvode žice. Vibriranje žica pojačava zrak i rezonantna (drvena) ploča. Trzanje obavljaju male plosnate pločice od različitih materijala (pero, drvo, metal, u današnje vrijeme i plastika). Zvuk čembala vrlo je specifičan, premda općenito tiši i delikatniji od zvuka suvremenoga klavira. Itekako je zamjetno da zvuk nastaje trzanjem žice, te se lako razlikuje od zvuka suvremenog klavira. Poslušajte i pogledajte jedan izuzetno lijepi primjer izvedbe jedne Bachove skladbe na čembalu, izvodi čembalist Ton Koopman – link . Čembalo se snažno razvilo već u 15. stoljeću na području Nizozemske i današnje Belgije, ali u 16, stoljeću razvoj čembala dosegao je nove vrhunce u Italiji. Korištenje čembala bilo je vrlo popularno i rašireno tijekom 17. i 18. stoljeća u cijeloj Europi, pa se taj period može smatrati zlatnim razdobljem i proizvodnje i upotrebe čembala kao glazbenog instrumenta. Upotreba čembala zamrla je na početku 19. stoljeća. Danas, interes za čembalo relativno je velik, te se relativno često upotrebljava na koncertima – svira se i na izvornim povijesnim očuvanim glazbenim instrumentima ili na suvremenim replikama starih instrumenata. Čembalo je kada gledamo povijesni razvoj instrumenata s tipkama, prethodnik (jedan od prethodnika) suvremenoga klavira. Danas je suvremeni klavir dominantan instrument u grupi instrumenata s tipkama i puno više se upotrebljava nego čembalo. U hrvatskom se najčešće za taj instrument upotrebljava upravo naziv čembalo. Čembalo je hrvatska transkripcija talijanskog naziva clavicembalo. Clavicembalo je naziv nastao od latinske riječi ‘clavis’ – tipka i ‘cymbalum’ – antički glazbeni instrument na kojem se zvuk proizvodio trzanjem žica. Na engleskom jeziku čembalo se naziva harpsichord. Engleski naziv dolazi od riječi ‘harpe’ odnosno ‘harp’ – harfa i ‘chorda’ – žica. U njemačkom jeziku koristi se naziv cembalo. U francuskom se koristi naziv clavecin. Glazbenik koji svira čembalo kod nas se naziva čembalist, a glazbenica čembalistica. Čembalo je tijekom povijesti bio dorađivan u mnogo varijanti. Te inačice čembala poznate su nam i danas. Različite inačice nose i različite nazive. Razlike mogu biti u položaju žica u odnosu na klavijaturu (pod stupnjem od 30°, vodoravno, okomito), u tijelu (kutiji), položaju klavijature (desno, u sredini, lijevo), temperirani (netemperirani), u obliku (oblik krila, oblik kvadra) i veličini tijela (kutije), broju oktava, broju manuala, broju žica, načinu na koji se svira (sjedeći, stojeći) i načinu na koji stoji u prostoriji (na vlastitim nogama, na stolu). Ako naiđete na glazbeni instrument pod nazivom virginal ili spinet ili clavichord, važno je znati da su to inačice čembala. Prenosimo: Hrvatski povijesni portal |
