Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
02.12.2007., nedjelja
Pijanisti ne stare (2): Magda Tagliaferro
|
Autor: Žanina Bilić 14.06.2007  Fondacija Magde Tagliaferro u Brazilu i danas daje stipendije mladim nadarenim brazilskim pijanistima te brine o malenom muzeju posvećenom njenom životu i radu. Magda Tagliaferro (1893-1986) brazilska je pijanistica francuskog porijekla. Njen otac bio je inženjer na zadatku u Južnoj Americi. Nakon obavljenog posla, otac je započeo i završio studij glazbe i postao popriliöno renomirani pijanist do rođenja svoje kćeri. Magda je svoju prvu poduku klavira dobila upravo od oca. U dobi od deset godina nastavila je glazbeno obrazovanje na pariškom konzervatoriju u klasi profesora Marmontela. Kasnije je uzimala poduku i od slavnog pijanista Alfreda Cortota. Bila je izvrsna studentica. Nakon završetka studija na pariškom konzervatoriju osvojila je publiku u Europi, Aziji, Africi i Južnoj Americi svojim koncertnim nastupima. Posebno se isticala njena nježnost i jasnoća u sviranju. Veliki skladatelji, dirigenti i kolege glazbenici izvođači uvijek su rado nastupali s njom. Među njima svakako valja istaknuti poznatog francuskog skladatelja Gabriela Fauréa, pa slavnog rumunjskog violinista Georgea Enescua, o kojem sam na Hrvatskom povijesnom portalu već pisala, pa priznatog violončelista Pabla Casalsa i njenog profesora Alfreda Cortota, pa istaknutog njemačkog dirigenta Wilhelma Furtwänglera i drugih.  Magda Tagliaferro, brazilska pijanistica francuskog porijekla Njen život u Parizu uključivao je i šetnje sa skladateljem Mauriceom Ravelom, tijekom kojih su oboje uglavnom šutjeli, zapisala je Magda u svojim memoarima. Upoznala je i skladatelje Milhauda i Poulenca. Prokofjev i Villa-Lobos pisali su djela čija je ona bila prvi izvođač ili jedan od znamenitih izvođača. To je sasvim normalno, da se ljudi unutar glazbene struke poznaju i druže, bez obzira što nama danas pada kapa s glave kad čitamo ta značajna imena. Kao da čitamo tko je šetao sa Emileom Zolom ili Marcelom Proustom kao njegovim suvremenikom. Među njene znance ili prijatelje ubrajao se i pijanist Arthur Rubinstein, kojemu sam posvetila prethodni članak, koji je vrlo laskavo prilikom jedne zabave u Španjolskoj Magdi šaptao da je razmišljao o ženidbi njome, ali ipak odustao jer su ‘isuviše slični ljudi’. Osim koncertnih nastupa kao solist na klavirskim recitalima ili pak kao solist s orkestrima, Magda je veliki dio svog vremena i znanja posvetila i pedagoškom radu. U dobi od 44 godine gospođa Tagliaferro počela je podučavati na pariškom konzervatoriju. Sljedeće 4 godine, do 1941. godine nastavila je redati koncerte i nastavila podučavati u Parizu. 1941. godine otišla je u Ameriku na planiranu koncertnu turneju. Zbog 2. svjetskog rata nije se nakon američke turneje vratila u Pariz već se uputila u rodni Brazil gdje je nastavila podučavati. Po završetku rata vratila se u Europu gdje je nastavila koncertirati i podučavati. Odbila je ponudu da zamijeni Alfreda Cortota u renomiranoj Nacionalnoj glazbenoj školi, smatrajući da bi je bilo kakva birokracija gušila. Umjesto toga, osnovala je kako u Parizu tako i u Brazilu svoje neovisne privatne pijanističke škole. Isto tako utemeljila je i pijanističko natjecanje, a mnogo puta bila je uvaženi član žirija poznatog i već spominjanog pijanističkog međunarodnog natjecanja u Varšavi koje nosi ime Frédérica Chopina. Među njenim učenicama su i Cristina Ortiz, i naša najistaknutija pijanistica Pavica Gvozdić. Gospođa Tagliaferro mnogo je i snimala, no zbog nedovoljno razvijene tehnologije, mnogi smatraju da snimke ne odražavaju puni raspon njenog pijanističkog umijeća. Omiljeni skladatelj bio joj je Chopin, često ga je uvrštavala u programe svojih koncertnih nastupa. Često je svirala i Schumanna, niz djela španjolskih i francuskih skladatelja, a i djela Prokofjeva i Rahmanjinova. Magda Tagliaferro se dvaput udavala, ali nije imala djece. Iz njenih memoara i ova je njena rečenica: ‘Što je bolje? Voljeti? Ili biti voljen? Ja kao osoba koja je malo kada zadovoljna, u životu sam trebala i jedno i drugo.’  Magda Tagliaferro napisala je svoje memoare koji su izdani u Brazilu 1979. godine pod naslovom ‘Quase Tudo’ (‘Baš sve’) Prenosimo:Hrvatski povijesni portal |
