Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
29.10.2007., ponedjeljak
Gregorijanski koral
|
Koral je blago Crkve koje je ona stvorila kroz povijest i koje treba s ponosom gajiti i prenijeti dalje u baštinu Piše: Anto KOVAČIĆ Najstarija do danas živa glazba u Europi je gregorijanski koral. On je prvi i vlastiti glazbeni izraz Katoličke crkve i zasigurno njezino najveće umjetničko vokalno-glazbeno blago, koje joj daje prepoznatljiv pečat. Zbog nedostatka povijesnih izvora, nastanak gregorijanskog pjevanja donekle je problematično pitanje. Zasada o tom pitanju imamo samo općenite i vjerojatne informacije. Gregorijanski je koral bitno vezan uz liturgiju: nastao je u samim počecima kršćanstva u krilu kršćanske liturgije i u njoj se dalje oblikovao i razvijao. Razumljivo je da je u početku gregorijansko pjevanje bilo pod utjecajem židovske i grčko-rimske glazbene kulture. Ovo je pjevanje povezano isključivo s biblijskim tekstovima koji su se primjenjivali u liturgijskim slavljima. Zato se ovo pjevanje nazivalo i svetim pjevanjem, a nakon Grgura Velikog i njegove reforme (VI. st.) naziva se gregorijanskim pjevanjem. Zapisivanje melodija Ovo se pjevanje u prvom tisućljeću prenosilo usmenom predajom, ali vremenom se riznica gregorijanskih kompozicija toliko povećala, da pamćenje i usmeno prenošenje nije više moglo sačuvati od zaborava sve to blago pa je zapisivanje bilo nužno. Prvi rukopisi potječu iz X. i XI. st. Današnja baština kompozicija gregorijanskog korala potječe, dakle, iz kasnijih stoljeća, ali najvjerojatnije je u tim kompozicijama u bitnome zadržan duh i stil pjevanja prvih kršćanskih vremena. Gregorijansko pjevanje ima svoju posebnu umjetničku vrijednost. Ono je utjecalo na razvoj ne samo drugih crkveno-glazbenih vrsta i stilova, već jednim dijelom i na razvitak cjelokupne europske glazbene kulture. Gregorijanske su melodije vrlo originalne i prepoznatljive među drugim vrstama glazbene umjetnosti. Ta prepoznatljivost ima nekoliko bitnih osobina. Koral je najprije i obvezatno jednoglasan. Utemeljen je na dijatonskim ljestvicama, bez kromatike (povišenih i sniženih tonova). Ima slobodan ritam, bez metrike i robovanja ritmičkim shemama, što gregorijanskom koralu daje prirodnost, spontanost, svečanost i smirenost, te mogućnost laganog prilagođavanja melodije naglasku riječi i poruci teksta. Napokon, gregorijanski koral je modalno pjevanje, utemeljeno na modusima, tj. starocrkvenim ljestvicama, različitim od durskih i molskih na koje smo mi naviknuti, te zbog toga našem sluhu ostavljaju dojam arhaične obojenosti. Izraz jedinstva duša kršćanske zajednice Navedene osobine nisu slučajne. Iza njih stoji filozofija kršćanske duhovnosti. To se osobito ogleda u idealu jednoglasja. Ranokršćanski su mislioci suprotstavljali jedinstvo kao dobro, dualizmu koje je smatrano zlim. U skladu s tim heterofonija (raznoglasje, višeglasje, osobito s instrumentima) nikako ne može biti odraz božanskog jedinstva. Rano je kršćanstvo odbacilo svaki oblik heterofonije, jer je samo jednoglasno pjevanje simbolički moglo biti izraz jedinstva duša kršćanske zajednice. Tom stavu potpora su i mnoga mjesta u Bibliji gdje se spominje jednoglasno pjevanje nebeskih korova. Jednoglasje je, dakle, izraz božanskog jedinstva, jedinstva kršćanskih duša međusobno i kršćanske zajednice s anđeoskim zborovima i nebeskom crkvom. Druge dvije osobine: odsutnost kromatike, te odsutnost pravilnog ritma znače zapravo odstranjivanje svih onih elemenata koji pobuđuju više zemaljsku, tjelesnu radost. Pravilni ritam pokreće tijelo, a kromatika (od grčkog chrMma – boja) daje melodiji emotivnu obojenost, strastvenost. Zato je gregorijansko pjevanje smireno, duhovno i pogodno samo za molitveno ozračje. Zato i lako može biti dosadno onom tko to ozračje rijetko doživljava i za njim nema izrazitu potrebu. Gregorijansko se pjevanje razvijalo, dakle, prvenstveno po liturgijskim zahtjevima i kriterijima. Iako su danas u liturgiji prisutni i drugi prikladni glazbeni oblici (prije svega zborno pjevanje uz pratnju orgulja) gregorijanski je koral i dalje aktualan u Crkvi i uvijek iznova inspirira glazbenike. Crkva je na Drugom vatikanskom saboru u konstituciji Sacrosanctum Concilium gregorijanski koral proglasila službenim pjevanjem rimske liturgije. Koral je blago Crkve koje je ona stvorila kroz povijest i koje treba s ponosom gajiti i prenijeti dalje u baštinu. Prenosimo: Svijetlo riječi |
