Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
28.10.2007., nedjelja
Glazba u Bibliji – Novi zavjet
|
Novi zavjet u cjelini ne donosi dovoljno detalja za točno rekonstruiranje glazbenog sadržaja ranog kršćanskog bogoslužja Piše: Anto KOVAČIĆ U Novom zavjetu glazba igra znatno manju ulogu nego u Starom, i u svakom slučaju u odnosu na Stari zavjet ne donosi ništa bitno novo. Prvo kršćansko bogoslužje bilo je jednostavno, a proizišlo je iz židovske sinagoge gdje su se, kao što je poznato, pjevali himni, psalmi i razne molitve. Novi zavjet rjeđe donosi pojmove vezane za glazbu. Evanđelja, Djela apostolska i poslanice tek na nekoliko mjesta spominju pjevanje. Evanđelja izvješćuju da je Isus s učenicima nakon posljednje večere zapjevao hvalospjeve (Mt 26,30; Mk 14,26). Vjerojatno je to bio mali i veliki Halel, koji obuhvaća psalme 113-118 i 136, a koje su Židovi u skladu s tradicijom pjevali o velikim blagdanima, napose za pashalne večere. U Djelima apostolskim Luka je zabilježio da su Pavao i Sila u zatvoru u Filipima pjevali hvalu Bogu, nakon čega se dogodio potres, čudesno oslobođenje i obraćenje tamničara koji ih je čuvao (Dj 16,25-32). U Novom zavjetu, u odnosu na Stari, glazba dobiva i jedan novi smisao i mjesto u bogoslužju: Pavao kršćanima u Efezu i Kolosima savjetuje da psalmima, hvalospjevima i duhovnim pjesmama međusobno razgovaraju, u mudrosti poučavaju i urazumljuju, te od srca pjevaju hvalu Bogu (Ef 5,19; Kol 3,16). Ovdje se možda radi o karizmatskim improvizacijama za vrijeme bogoslužnih sastanaka. Pjevanje, dakle, nije više samo oblik izražavanja duhovne radosti i slavljenja Boga, nego i sredstvo međusobne komunikacije i duhovne pouke u zajednici vjernika. Najveću posebnost glazbe Novoga zavjeta čine možda himni. Himan je hvalospjev, svečana pjesma uzvišena sadržaja koja slavi Boga (riječ dolazi od grčkog hymnos, što znači hvalbena pjesma). Himni su srodni psalmima jer su nastali nadahnuti njima, a također su se i pjevali. U prvim poglavljima svoga Evanđelja Luka donosi nekoliko himana: Marijin hvalospjev Veliča (Lk 1,46-55), zatim Zaharijin hvalospjev Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov (Lk 1,67-79) i Šimunov hvalospjev Sad otpuštaš slugu svoga (Lk 2,29-32). Ovi su se himni vjerojatno koristili u bogoslužju ranog kršćanstva. Pretpostavlja se da su neki odlomci u Pavlovim poslanicama nastali na temelju prvotnih kršćanskih himana u slavu Krista (Fil 2,6-11, Kol 1,15-20 i 1 Tim 3,16). Takvi su himni sastavljani radi učvršćivanja kršćanskog učenja o Kristovu mesijanstvu. Glazbeni izražaj kršćanskog bogoslužja ima svoj vrhunac u himnima knjige Otkrivenja. U Ivanovu viđenju neprestana hvala pred Božjim prijestoljem prati dramatični razvoj događaja na zemlji. Ti himni slave Stvoritelja (Otk 4,11), proglašuju Jaganjčevo dostojanstvo (Otk 5,9-10; 5,12), veličaju Oca i Sina (Otk 5,13; 7,10; 7,12), slave Božju pobjedu nad neprijateljima njegova naroda (Otk 11,17-18; 12,10-12; 19,1-3; 19,6-8), i govore o njegovoj pravednosti (Otk 15,3-4; 16,5-7). Još neke pjesme slave poraz nevjernog grada, progonitelja svetaca (poglavlje 18). Možda nije suvišno napomenuti i signalnu ulogu glazbe u Otkrivenju: dramatiku događaja često prate prodorni zvukovi trublji, kojima anđeli najavljuju i prate važne trenutke. Himni Otkrivenja možda reflektiraju stvarno stanje bogoslužne prakse kršćanske crkve potkraj prvog stoljeća. Ako je tako, onda knjiga Otkrivenja ne govori samo o Božjem sudu na zemlji nego također nudi donekle i uvid u razvoj kršćanske liturgije i himnodije. Novi zavjet u cjelini ipak ne donosi dovoljno detalja za točno rekonstruiranje glazbenog sadržaja ranog kršćanskog bogoslužja. Na temelju malobrojnih podataka možemo možda imati opću predodžbu o tom pitanju. Pada u oči da u Novom zavjetu nema naglašene upotrebe instrumenata i mnogo se češće govori o pjevanju nego o sviranju (to je nekim protestantskim crkvama glavni argument za zabranu upotrebe instrumenata u crkvi). Opći ton Novoga zavjeta bitno je drukčiji od Starog: Kristovo uskrsnuće radikalno mijenja perspektivu i dok je Stari zavjet prepun glazbe, osobito instrumentalne, radosti i slavlja koje je više ovozemno, tjelesno, kršćanska radost i kršćansko slavlje je manje bučno; ono postaje više smireno, duhovno, usmjereno k nebu. Prenosimo: Svijetlo riječi |
