Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
27.10.2007., subota
Glazba u Bibliji – Stari zavjet
|
Glazba je u Starom zavjetu izrazito prisutna i sva je obilježena iskrenošću, spontanošću i izrazom radosti, slavljenja i hvaljenja Boga koji čovjeka spašava i obasiplje nebrojenim dobrima Piše: Anto KOVAČIĆ Kako Biblija stoji s glazbom? U prvi mah se čini da se Biblija ne bavi glazbom ili da je ona u njoj nešto posve sporedno, usputno. No, nije zanemariva činjenica da nekoliko stotina biblijskih redaka sadrži riječi koje imaju veze s glazbom (glazba, pjesma, himna, glazbalo, svirati, puhati, klicati, psalam, harfa, lira, trublja, rog, glas itd.). Biblijski ljudi u svakodnevnim prilikama preplavljeni su glazbom. Ona se susreće u svim aspektima života: radu, igri, slavlju, čak i ratu. Izrael je uživao život kroz glazbu, i vokalnu i instrumentalnu, zajedno s plesom i vinom, u čemu su sudjelovali i muškarci i žene. Glazba je osobito igrala važnu ulogu u vjerskom životu biblijskih ljudi kao način približavanja tajni Boga i izražavanja radosti zbog njegove prisutnosti. Jedno od prvih mjesta u Bibliji gdje se glazba izrazitije spominje je trenutak neposredno nakon uspješnog prijelaza preko Crvenog mora i umaknuća Egipćanima: u trijumfalnom ushitu Mirjam je s bubnjem u ruci zaplesala, a s njom i sve izraelske žene, zapjevavši pjesmu u slavu Gospodinu koji izbavlja (Izl 15,20). Nezaobilazan lik biblijske glazbe je kralj David. U vezi s glazbom osobito su dojmljive dvije scene u njegovu životu. Dok je Šaul bio kralj, povremeno je zapadao u krizu neke vrste bjesnila, ludila, koje Biblija opisuje kao zao duh Božji koji ga je salijetao. Kralju su savjetovali da nađe čovjeka koji će mu svirati u harfu i glazbom ga umirivati. Tako se u Šaulovoj službi našao David (doveden od stada), koji bi svaki put kad bi duh Božji napao Šaula svirao harfu i Šaulu bi bilo bolje (1Sam 16,14-23). Druga scena opisuje prijenos Kovčega Božjega iz jednog manjeg mjesta u Jeruzalem. Izraelski narod, predvođen Davidom, koji je tada već kralj, igrao je pred Gospodinom iz sve snage pjevajući uza zvuke citara, harfa, bubnjeva, udaraljki i cimbala (2Sam 6,5). David se ovdje opisuje toliko radostan i oduševljen prisutnošću Božjom, da je iz sve snage igrao pred Gospodinom, skakao i vrtio se. Njegova žena Mikala, koja je taj prizor promatrala s prozora, prigovorila mu je kasnije da se osramotio jer se ponio kao prostak. Jednostavnost i dubina Davidove vjere ogleda se u njegovu odgovoru Mikali: Nije mi važno što sam neznatan u tvojim očima. Još ću se dublje poniziti, jer pred Gospodinom igram! David je uredio bogoslužje uključivši u njega i pjevanje uz instrumentalnu pratnju. Leviti su bili precizno raspoređeni u hramskim službama i bogoslužju, pa je sukladno tome određena skupina bila zadužena i za pjevanje i sviranje (1Ljet 15,16-24). Glazbenici su pred kovčegom neprestano prinosili hvalu i slavu Bogu (1Ljet 16,1-7). Oni su predvodili u spontanom i snažnom iskazivanju bogoštovlja, osobito u važnim trenucima, kao što je posveta Salomonova hrama, kad su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Jahvu, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Jahvu 'jer je dobar i jer je vječna njegova ljubav' (2Ljet 5,11-14). U hramu je glazba imala ulogu žrtve hvale: prinos pjesme pratio je prinošenje žrtve. Na osobit način Psalmi daju uvid u impresivnu ulogu glazbe u životu biblijskih ljudi. Zbirka psalama je Psaltir. Riječ dolazi od grčkog psalterion, što označava žičani instrument kojim su se pratile pjesme, psalmi. Mnogi psalmi predviđaju muzičku pratnju, na što upućuju njihovi naslovi u kojima se zborovođi daju upute za izvedbu na određenom instrumentu ili određenom napjevu. O slavljenju Boga u psalmima se govori kao o zajedničkom, individualnom i u svakoj situaciji. U njima se Boga hvali radosno, glasno, pijevno i s raznim instrumentima (žičanim, puhačkim, udaraljkama). Takva hvala je povezana s tjelesnim pokretom (plesom) i općim izrazom radosti i veselja. Psalmist nalaže da se Bogu pjeva skladno i vješto, da bi mu hvala bila dostojna. U psalmima se često narodi pozivaju da iskažu hvalu Bogu. Osobito je dojmljiv posljednji psalam u zbirci (Ps 150): u njemu se poziva da se Boga hvali igrom, pjesmom i svim instrumentima. Posljednji redak toga psalma završava stihom: Sve što god diše Gospodina neka slavi! Aleluja! Glazba je, dakle, u Starom zavjetu izrazito prisutna i sva je obilježena iskrenošću, spontanošću i izrazom radosti, slavljenja i hvaljenja Boga koji čovjeka spašava i obasiplje nebrojenim dobrima. Prenosimo: Svijetlo riječi |
