Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
22.10.2007., ponedjeljak
Umjetnički događaj kakav nismo doživjeli izvan hrvatskih granica
Nova Hrvatska, naslovna stranica 2.VI.1985. by Jakša Kušan(*) U iseljenoj se Hrvatskoj često postavlja pitanje: "Što za Hrvatsku možemo učiniti izvan domovine?" Mnogi naš čovjek javno i privatno raspravlja, razmišlja i oštro se spori o tome što treba raditi i čime se može najviše doprinijeti interesima Hrvatske. Emigracija je već čula bezbroj savjeta i poruka. Imali smo zagovornike raznih ciljeva i metoda. Jedno je vrijeme bilo "u modi" zagovaranje sile. Omalovažavao se svaki drugi rad osim konspirativnih akcija s terorističkim planovima - najčešće na stranom teritoriju. A kad se iskusilo da od takve djelatnosti pojedinaca nastaje mnogo više opće štete nego koristi, sve su nade opet stavljene u propagandnu djelatnost. No i propaganda ima razne vidove. Mnogi se još ne koriste. Ili nema novih ideja ili nedostaju mogućnosti. Često i jedno i drugo. Naša se propagandna aktivnost uglavnom svodi na pisanu riječ koja, nažalost, nije uvijek osobito misaona, pa zato ni onoliko djelotvorna koliko bi mogla biti. Osim toga, plodovi tu ne dozrijevaju preko noći, a ako nema trenutnih rezultata nas čovjek brzo gubi strpljenje, pa svoj tisak i slabo pomaže. Zahvaljujući uvjetima u prošlosti a pogotovo diktatorskom zatupljivanju današnjeg režima u Jugoslaviji, naš je narod u prosjeku politički polupismen i teško pokretan. To se neminovno odražava i na našem političkom oružju. Na primjer, koliko se hrvatska kultura koristi u svijetu za afirmaciju Hrvatske? Tvrdimo da je naša kultura zapostavljena u Hrvatskoj, ali osim rijetke knjige o hrvatskom jeziku, pokojeg članka o nekom hrvatskom znanstveniku i folklornih nastupa, što smo stranoj javnosti pokazali od naše kulturne baštine, koja je strancu neusporedivo snažniji dokaz naše nacionalne posebnosti i sposobnosti od države koja je postojala u ratnom vihoru kroz četiri godine?! Zato je ono sto se dogodilo u Muenchenu 19. svibnja ove godine pravo čudo! U jednom od najpoznatijih središta njemačke - i europske glazbene umjetnosti izvedena je koncertna priredba jedne hrvatske opere, s njemačkim orkestrom i njemačkim pjevačima - a sve zahvaljujući inicijativi jednog jedinog Hrvata. Takav umjetnički događaj još nikada nismo doživjeli izvan hrvatskih granica. Narod Bacha, Beethovena i Wagnera odjednom "otkriva" da Hrvati nisu poznati samo po poslušnim gastarbeiterima i ćevapčićima u Croatia-restoranima. Njemački dnevnik "Muenchener Merkur" (21. V.) započeo je prikaz koncerta riječima priznanja: "To, što u europskoj godini glazbe u središtu pozornosti stoje velike glazbene nacije i njihova umjetnička ostvarenja, ne isključuje one male narode koji su već u 19. stoljeću s više ili manje uspjeha pokušale podići svoj glas u europskom orkestru. Jedan prvorazredni primjer glazbene kulture malog naroda pružila je prva zapadnonjemačka izvedba jedne hrvatske opere ... " Onu istu operu s kojom je ] 895. otvoreno današnje Hrvatsko narodno kazalište, operu koju je komunistički režim tako često skidao s repertoara zbog prevelikog oduševljenja kazališnih posjetilaca, sada su pjevali sami Nijemci na hrvatskom jeziku pred ne manje oduševljenom mješovitom publikom Nijemaca i Hrvata. "U boj, u boj: .. " , taj vjekovni izraz hrvatskog otpora tuđinu, odjekivao je najvećom muenchenskom koncertnom dvoranom. Nije moglo biti ništa bolje ni uvjerljivije da je bilo u Zagrebu. Ideja i najveća zasluga za ovaj uspjeh pripada dirigentu Ivanu Cerovcu. Taj učenik bečke glazbene škole, kojeg su burne godine Hrvatskog proljeća odvukle od dirigentskog podijuma, vratio se ponovno svojem zvanju i već za kratko vrijeme postigao zapažene uspjehe s njemačkim zborovima. Koncertnom izvedbom glavnih dijelova Zajčeve opere "Nikola Šubić Zrinski", Cerovac je potvrdio ne samo visoku glazbenu sposobnost savršenog usklađivanja orkestra, pjevačkog zbora i solista, nego i mnogo više od toga. Uspio je postići da njemački pjevači pjevaju Zrinskog s "hrvatskim žarom", što je koncertu dalo posebnu privlačnost. No, možda više od svega, Cerovac je pokazao hrabrost koja je bogato nagrađena. On se upustio u pothvat za koji je na početku malo ljudi imalo interesa. Okruživalo ga je više sumnji nego optimizma - u prvom redu, kao što je to obično, upravo s hrvatske strane. I tek sada kad su nadmašena i najveća očekivanja, sada se otkrivaju novi dometi ovog kulturnog pothvata: novi koncerti u Njemačkoj, (jedan prigodom nastupa slobodne hrvatske knjige na međunarodnoj izložbi u Frankfurtu), gostovanja u prekomorskim zemljama, izdavanje ploča i video-kazeta, što može poslužiti kako širenju hrvatske kulture u stranim sredinama, tako i podizanju kulturne razine i svijesti hrvatskog iseljenika. A ako netko naivno zapita „gdje je tu politika, gdje hrvatska država“, treba mu za dokaz iznijeti ponašanje našeg neprijatelja. čim je najavljen koncert u Muenchenu, jugoslavenske su vlasti uložile oštar prosvjed, zahtijevajući od Nijemaca da koncert „zabrane“. Tvrdili su da „Nova Hrvatska“ poziva tim povodom Hrvate na demonstracije. Odakle ta laž i taj strah od jednog nastupa hrvatske kulture? Zašto režim u Zagrebu umjesto pomodnih pjevača ne šalje u inozemstvo ozbiljne dramske i operne skupine, književnike i druge hrvatske umjetnike. Samo zato što „Zrinskog“ i svaki drugi plod naše kulture doživljava s pravom kao negaciju svoje sile i antihrvatske politike. --------------------------- (*) Jakša Kušan je bio glavni urednik "Nove Hrvatske" koja je izlazila u Londonu gdje se nalazila i redakcija. To je bila jedina profesionalna redakcija političke emigracije a "Nova Hrvatska" je bila najbolji, najtiražniji i najinformiraniji list emigracije. Posebno su bili čitani uvodnici koje je pisao glavni urednik Jakša Kušan. Prelistavajući tako stare brojeve "Nove Hrvatske" naišao sam na uvodnik kojeg je Jakša Kušan posvetio mojoj izvedbi Nikole Šubića Zrinskog u Muenchenu (vidi na ovom blogu post od 19.svibnja o.g.). To je bilo jedini puta u dugogodišnjem izlaženju "Nove Hrvatske" da je Jakša Kušan posvetio cijeli svoj uvodnik jednoj osobi i jednom podhvatu. |
