Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
17.08.2007., petak
PRAKTIČAN SAVJET SVIM GLAZBENICIMA - Kako sebi i drugima olakšati život:
|
MIX Davor Rodik Mnogi glazbenici pop, rock, narodne glazbe ili nekog drugog glazbenog smjera nisu stigli, nisu imali vremena ili, jednostavno, potrebe naučiti note i notno zapisivanje pjesama. Tko god se bavi glazbom, zna da prije ili kasnije dođe vrijeme kad valja zapisati redoslijed, kako ih mi popularno zovemo - harmi (durova i molova i njihovo trajanje) za neku pjesmu. Oni savjesniji imaju debele podsjetnike s pjesmama i njihovim harmama svrstane po abecedi. No što kada, primjerice, pjesmu Parnog valjka koja počinje iz C dura treba brzo prebaciti u novi tonalitet - D dur ili neki drugi? Ili, ako bend na stageu ustvrdi kako vlastitu pjesmu mora svirati ton ili dva niže (jer je previsoka) kako se pjevač ne bi onesvjestio? Dakle, svu silu ispisanih papira s harmama treba prepisivati za novi tonalitet. Amerikanci su vrlo praktičan narod kada je riječ o vremenu i novcu a, uza sve to, u njihovim se tonskim studijima radi all togheter (svi sviraju istodobno kako bi uštedjeli vrijeme i novac i kako bi snimke bile kompaktnije i prirodnije) - podatak za 1996. kazuje kako je više od 90% svih snimaka tako odsvirano, na taj način rade Aerosmith, Dire Straits, Sting, Ice T, jazz izvođači, pop i country produkcija i svi ostali - pa su pronašli način zapisivanja harmi pomoću brojeva, tako da se samo naglasi početni tonalitet i sve je jednostavno i jasno. Tim se načinom zapisivanja služe gotovo svi studijski i live glazbenici svih glazbenih smjerova a po potrebi ga kombiniraju s klasičnim notnim zapisom za specifične dijelove poput uvoda, sola, filova, krajeva pjesama... Number system, od 1950. godine u originalu Nashville Number System (Nashville zbog toga jer je u tom gradu koncentrirana glazbena industrija ne samo za country nego i za ostale glazbene smjerove i zato što je ondje nekoliko najvećih i najboljih tonskih studija u SAD): nekakve su osnove poznavanja skala ipak nužne želite li se njime služiti. No zacijelo je svaki glazbenik s vremenom naučio nekoliko ljestvica , počevši s C dur ljestvicom (CDEFGAHC), G durom (GAHCDEF(G) ... Sada upotrijebimo Number system : C dur Number system C D E F G A H C 1 2 3 4 5 6 7 8 G dur Number system (ostaje dalje) G A H C D E F G 1 2 3 4 5 6 7 8 Dakle, valja samo znati početni tonalitet ljestvice i neće biti problema. Nema više silnog prepisivanja i gubljenja vremena. Dovoljno je jednom zapisati pjesmu i - gotovo. Pokušajte jednom primijeniti ovaj način zapisivanja pjesama i vjerujem da se nikada više nećete vratiti starom. Kad pišete numeričkim sistemom (dalje NS), pišete broj za svaku mjeru koja traje četiri dobe ( - - - - ). Ako isti akord ostaje dalje, piše se isti broj, dakle - dva puta za redom ili onoliko puta koliko ostaje isti akord. Evo primjera na običnom, jednostavnom bluesu: C dur C C F C G F C G .... Ako je to zadani primjer koji počinje iz C dura, pratimo slijed i ne zaboravimo da svaki dur (u ovom slučaju broj) traje četiri dobe ( - - - - ) : NS 1 1 4 1 5 4 1 5 .... Dakle, u prvom redu imamo C dur osam doba, F dur četiri dobe, vraćamo se u C dur četiri dobe te u drugom redu idemo na G dur četiri dobe, nazad na F dur četiri dobe, nazad na C dur četiri dobe i na kraju G dur četiri dobe. Primjenimo to isto za E dur i napisano u jednom redu, kako bi bilo preglednije: NS (isti raspored kao gore!) za E dur je 1, E, 1, E, 4, A, 1, E, 5, H, 4, A, 1, E, 5, H, Dakle, važan je samo početni tonalitet! I to je to, za početak. Ovo je najjednostavniji primjer kako je moguće bez imalo muke zapisati neku pjesmu, bez obzira na tonalitet, i komunicirati s drugim glazbenicima na najbrži način. Kada se pojavljuje mol samo stavimo oznaku (-) iza navedenog broja: pjesma zapisana kao 1, 6-, 1, 6-, 1, 6-, 4, 5, iz C dura ide C , A mol, C , A mol, C , A mol, F , G Ako se akord mijenja ranije, primjerice nakon dvije dobe, pišemo ovako : o o o 5 ... što znači u C duru da C (1) traje dvije dobe i F (4) dvije dobe, dakle zajedno četiri dobe, tako tri puta i na kraju G pune četiri dobe. Na prvi se pogled možda takav način zapisivanja čini kompliciranim, no s obzirom na to da ga već godinama upotrebljavaju vrhunski glazbenici, jasno je da je vrlo primjenjiv. Na taj način kratak red od nekoliko brojeva zamjenjuje nekoliko stranica harmi. I još nešto: tijekom sviranja dovoljno je nekome tko ne zna raspored harmi pokazati broj. Primjerice, bend svira u C duru i odlazi u G dur (umjesto u običajeni F dur) a gitarist panično pogledom pita kamo dalje, zaboravio sam! Poslovično uslužni basist samo rukom pokaže pet i sve je jasno: gitarist je dužan piće! Sličnim se signalima služe u sportu (košarka, basseball, za najavu sljedeće kombinacije odigravanja). Number systemom moguće je zapisati sve kombinacije slijeda harmi unutar pjesme. Zanimljivo je i to da se tim sistemom služe svi glazbenici, pa i bubnjari, umjesto da pamte mjesta za break ili prijelaz. Na poznatom Berkley College of Music, Number system uče svi budući sudionici glazbenog businessa, jednako glazbenici i producenti, kao i svi ostali. Nastavak slijedi! -------------------------------------------------------------------------------- (Davor Rodik se od početka sedamdesetih godina bavi tzv. kliznim instrumentima kao što su steel gitara, slide, lap steel, havajska gitara... Svirao je s mnogim izvođačima i grupama (od Grupe 220, Buldožera, Azre, Animatora, ITD banda preko M. Cetinić, O. Dragojevića, M. Kovača, Ž. Bebeka, V. K. Zeca do Parnog valjka, Majki, Matchlles Gifta,Guitar Playboysa...). Stalni je član Plave trave zaborava od njezina osnutka.) Prenosimo:Posluh |
