Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
30.06.2007., subota
Savjeti za orguljaše... VIII.
|
Ritam pjevanja (i sviranja) pjesama: neka bude jednako brzini pobožnom izgovaranju riječi pjesama. Ako pjesma nema pripjeva, tada se kraj pjesme može naglasiti laganim jednoličnim usporavanjem par završnih taktova pjesme. To se može napraviti i onda ako pjesma i ima pripjev (koji se čak i ponavlja), ovakvo usporavanje naglašava puku u crkvi da se više neće pjevati ta pjesma. Zgodno je imati i psalmistu ili više njih. To su pjevači koji će ili sa kora, ili (što je možda i bolje) sa ambona pjevati psalme. Postoje pjesme koje se ne mogu nigdje uklopiti u sv. misu, zato se zovu i neliturgijskim. Takve pjesme eventualno bi mogle doći na kraj mise, a teže na početku mise. Neliturgijske su pjesme takve koje forsiraju određene osjećaje, koje iste možda svi i ne gaje; potom te pjesme ne govore o liturgijskom vremenu ili liturgijskom činu u sv. misi (ili u drugim liturgijskim činima) već se bave određenim (“pučkim”) pobožnim mislima - pobožnostima. Pjesme koje su kopirane iz pjesmarice/kantuala “Pjevajte Gospodu pjesmu novu”, a koje prelaze brojku 752 su označene kao pjesme za “neliturgijsku uporabu”, tj. nisu pogodne za izravnu upotrebu u Misi ili ostalim liturgijskim slavljima (na pobožnostima se mogu slobodno koristiti). Ipak, ako te pjesme donekle odgovaraju zahtjevima, mogu se razborito i umjereno upotrijebiti i na pokojem lit. slavlju (misi ponajprije); ali prednost se daje onim pjesmama koje su zapisane u kantualu prije broja pjesme 752. (broj pjesme iz kantuala je onaj masnije otisnuti broj uz prve taktove pjesme). Za pjesme koje nisu kopirane iz kantuala (očito se vidi) treba biti oprezniji u izboru, budući da su mnoge starije pučke pjesme bile izbačene iz izbora pjesama za pjesmaricu “Pjevajte Gospodu pjesmu novu” i označene kao “neliturgijske pjesme”; ostale šansone isto podliježu strožim kontrolama. Dobro je koristiti pomagala u crkvi koja doprinose boljem pjevanju: panoi s pjesmama, pjesmarice, možda i grafofolije ili dijafilmovi s pjesmama, papiri s pjesmama (za to dotično bogoslužje) koji se dijele u crkvi svim vjernicima... Ukratko o sviranju Kod učenja sviranja važno je najprije “PROČITATI” note, tj.: uočiti o kojem se tonalitetu radi, uočiti o kojem se ritmu radi, proći note (nije važno da u ritmu!) i uočiti njihove visine, trajanja i odnos s ostalim notama u harmoniji (kada koja nota dođe, kada koja prije, a koja poslije te, a koja u isto vrijeme kad i ta nota...), i to najprije s jednom, a zatim drugom rukom proći melodije (u početku nije važno svirati u ritmu!) Nakon “pročitanog” počinje se učiti svirati u ritmu, najprije “odvojeno”, tj. najprije s jednom a zatim drugom rukom. Kada se nauči svirati u ritmu “odvojenim” rukama, onda se ide na spajanje ruku... I sada opet iz početka: najprije se (nije važno u ritmu!) polako uočava kako bi se trebalo zajedno svirati: koje note dolaze zajedno, koje prije, koje kasnije... Naposlijetku se uči (isprva polakše, a kasnije brže) svirati u normalnom ritmu, onako kako bi to trebalo svirati i na misi. JAKO VAŽNO kad se uči svirati: je brojiti naglas dobe. Kod sviranja na orguljama poželjno je što više mijenjati registre, kako ne bi sviranje na orguljama postalo dosadno ili monotono samim time što bi registri bili jednolični, tj. uvijek isti. Naravno da jačina, boja i kombinacija registara mora odgovarati liturgijskoj svečanosti (kad je blagdan veseliji onda su registri jači, življi...), dotičnom liturgijskom momentu (npr. za uvod se svira jače nego kod preludiranja za vrijeme pričesti...). Čak je ponekad zgodno da i u samoj pjesmi se mijenjaju registri, npr. uvod se svira jače (može ponekad i tiše) od same pjesme, pripjev se svira jače (jer pripjev pjeva više vjernika, budući da su pripjevi više poznatiji), a kraj se svira ili u istoj jačini, ili se završi puno glasnije (pogotovo na kraju mise) ili se završi sa tišim preludiranjem, tj. ponavljanjem pripjeva ili poznatijeg glazbenog motiva pjesme, pogotovo tiše kada se ne smije narušavati pobožnost trenutka, a zgodno je da “ne vlada tišina”, ili da se vjernici održe u pobožnom osjećaju. Inače, ali jako važno: zbor i orguljaš i orgulje u crkvi su radi bogoslužja i svih okupljenih vjernika, a ne obratno!!! Važno je orguljama pratiti, poticati i uljepšavati pjevanje puka: sviranje neka bude povezano (legato), a na mjestima (poslije otprilike svaka 2 takta) gdje se “uzima zraka u pjevanju”, tu se sviranje može nakratko prekinuti samo podizanjem ruku s manuala - time se vjernicima sugerira uzimanje zraka, ali se time i pozorno prati njihov ritam pjevanja, a i opet potiče na daljnje pjevanje pjesme u započetom ritmu (ovime se vjernike “tjera” da pjevaju u ritmu - jer kratke pauze u sviranju vrlo su djelotvorne za to). Ritam pjevanja (i sviranja) pjesama: neka bude jednako brzini pobožnom izgovaranju riječi pjesama. Ne ubrzavati uvode ili međuigre između kitica, već sve svirati u tempu onog (pobožnog) pjevanja!!! Svirani uvod pjesama: neka to bude npr. prva 2 (ili više) takta pjesme, tj. prvi motiv pjesme - prva cjelokupna smislena rečenična cjelina, ili drugim riječima: prvi stih pjesme. Svirane “međuigre” poželjne su kada je prezamorno pjevati redom sve kitice, tada te “međuigre” dolaze iza onih kitica koje se smisleno najviše razilaze, ili jednostavno npr. nakon svake 2 kitice, ili nakon svake kitice (pogotovo ako je pjesma prekratka da bi pratila cijelo liturgijsko događanje za koje je pjesma i namijenjena, tj. ako je darovna pjesma odveć prekratka, tada možemo svirati dulji uvod pjesme, a između dviju kitica i međuigru, a na kraju i završetak...). Sviranje poslije pjesme, kao završetak pjesme: kada to dozvoljava ili štoviše traži liturgijski momenat: npr. darovna pjesma je završila, a svećenik još nije završio sa činom prinosa darova, tada se laganim preludiranjem završetka pjesme prati i završavanje obreda koje je pjesma pratila. Inače: orgulje nikad ne smiju maltretirati bogoslužje; orgulje su tu da bogoslužje uljepšaju a ne da mu smetaju. Preludirati se smije: prije početka bogoslužja, za vrijeme prinosa darova, za vrijeme pričesti, na kraju mise umjesto završne pjesme, poslije završne pjesme u bogoslužju. Ako pjesma nema pripjeva, tada se kraj pjesme može naglasiti laganim jednoličnim usporavanjem par završnih taktova pjesme. To se može napraviti i onda ako pjesma i ima pripjev (koji se čak i ponavlja), ovakvo usporavanje naglašava puku u crkvi da se više neće pjevati ta pjesma. Svirati se mora odrešito: jasno, razgovjetno, u ritmu, točno. Ako sviranje prati pjevanje, onda se svirati prestaje zajedno s pjevanjem, tj. točno na kraju pjesme. Ako se preludira ili svira završetak, tada se kraj sviranja izvodi s malo produženom zadnjom notom (“korona” na zadnjoj noti) i odrješito stane. Prenosimo:Savjeti za orguljaše |
