Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
29.06.2007., petak
Savjeti za orguljaše... VII.
|
Ukratko o pjevanju VAŽNO!!! Pjesme moraju odgovarati: duhu liturgijskog vremena (ne možemo pjevati u korizmi uskrsne pjesme!), i duhu liturgijskog čina (pjesme moraju pratiti što se u bogoslužju događa, tj. ne možemo pjevati darovnu pjesmu za Slavu). Kod psalama mogu se pjevati samo antifone, a preporuča se pjevati i sam psalam (solista ili dva pjevača, a možda i više pjevača). Antifone se mogu uzeti i za druge psalme, ali da barem odgovaraju duhu dotičnog psalma koji će se čitati (pjevati), tj. određene antifone (pripjevni psalam, pripjev) mogu se pjevati i uz druge psalme, a ne samo uz one za koje su napisane u pjesmarici. Ponekad se psalam sa svojom antifonom može otpjevati i za vrijeme pričesti, meditacija ili čak kao ulazna pjesma, no tada ti psalmi moraju i svojim tekstom o toj liturgijskoj situaciji govoriti. Pogotovo ako su melodije antifone i psalma jednostavnije, tada se ti psalmi mogu pjevati s pukom i kao popijevke (npr. za vrijeme pričesti...). Psalam: može se otpjevati samo antifona, ali bilo bi poželjno da se otpjeva i sam psalam. Psalmi: veselije psalme treba pjevati i u “veselijim” bogoslužjima, a tužnije napjeve u “tužnijim” situacijama. Božićne pjesme (pa čak i korizmene, uskrsne ili pjesme u došašću): mogu se koristiti gotovo u svakom dijelu mise, tek treba radije izabirati one pjesme koje barem nešto dočaravaju od liturgijske situacije, barem jednom svojom kiticom. U tom slučaju može se uzeti i samo dotična kitica. U došašću se pjesme ovako biraju: od prve nedjelje došašća do 16. prosinca pjevaju se pjesme došašća koje govore o drugom Isusovom dolasku. od 17.-24. prosinca je božićno došašće, koje nas posebno pripravlja na slavljenje Rođenja Kristova. Njemu više odgovaraju u našem izboru popijevke marijanskog smisla. Korizmene pjesme mogu se pjevati i za pokornička bogoslužja (vrijeme ispovijedi i pokora). U korizmi nema aleluje, već poklik: “Slava Tebi, Kriste Bože”! U korizmi se korizmene pjesme mogu pjevati umjesto "Gospodine". U vremenima Došašća, Božića, Korizme ili Uskrsno vrijeme mogu se uzimati i odgovarajuće pjesme iz Vremena kroz godinu, ali da odgovaraju duhu liturgijskog vremena (tužno, veselo, pokornički, slavljenički) i duhu liturgijskog čina (npr. pod slavom ne možemo pjevati marijanske pjesme ili pokorničke!). U MISI: ULAZNA PJESMA: dočarava radost okupljanja oko Kristova oltara, uvodi nas u taj blagdan/nedjelju tako da progovara o temi i zbilji koju taj dan slavimo ili se prisječamo, oraspoložuje nas za određene liturgijske događaje (uskrsna pjesma nas razveseljava i prisjeća da ćemo i mi jednom uskrsnuti zahvaljujući zaslugama Isusovim, korizmena pjesma će nas oraspoložiti da se kajemo za svoje zloće i da se želimo pokajati i popraviti...) pjesma PRIJE ČITANJA: nije nužna, ali nas može oraspoložiti i najaviti Božju Riječ koja će nam se sada priopćiti, dati, darovati. PSALAM: kao odgovor na Božju Riječ, zahvalni smo za Božje darove koje nam On daje, a pogotovo ovom pjesmom izražavamo da smo shvatili i prihvatili Božju poruku, te da smo je razumijeli i zato u tom duhu odgovaramo Bogu pjevajući. ALELUJA: usklik Bogu koji želi biti s nama, koji želi nama tepati, koji i po ovim svojim pismima nama dokazuje da misli na nas, da nam piše pisma... da nam svakome osobno progovara, jer će svatko doživjeti Božju poruku na svoj način - kao osobni poziv da slijedimo Isusa, da s Isusovim načinom života želimo živjeti, jer je to jedini način i put da dođemo Njegovom i Našem Ocu Nebeskom. MOLITVA VJERNIKA: kao usklik i odgovor na zaziv i molitvu mogu se uzeti i pjevani pripjevi nekih pjesama ili psalama (antifone, tj. pripjevni psalmi), ali, naravno, da odgovaraju svojim tekstom na molitve vjernika. DAROVNA PJESMA: izražava situaciju kada mi, po rukama našeg svećenika, Bogu želimo, barem simbolično - jer je ionako sve Božje, dati svoje darove, kao prijatelj prijatelju. To je naš simbolični dar Bogu, dar koji simbolizira da mi želimo biti s Bogom prijatelji i da po tom daru zapravo dajemo Bogu, u skrovitosti svojih srdaca, sve svoje brige koje bismo s Njim rado podijelili, pa čak i sav svoj život želimo dati Bogu, jer želimo biti zauvijek Njegovi prijatelji. PRIČESNA PJESMA: izražava radost što je Bog primio naše darove (i nas same i sve naše želje i molitve). Bog je naše darove (kruha i vina) primio zajedno sa svim našim molitvama, te je darove posvetio na najljepši mogući način: pretvorio je te naše darove u Tijelo Isusovo, a mi ćemo sada sa zahvalnošću primiti od Boga taj dar, hranu s neba, Tijelo Isusovo u svoje srce, da nas tu čuva od zla i da nas vodi k Bogu kao kakav putokaz, kao put - jer Isus je put k Bogu Ocu. (Ova je razmjena slična onoj: prijatelj prijatelju dade autić, a ovaj drugi taj autić onda spremi na najljepše mjesto u svojoj kući. Onda taj drugi prijatelj dade onom prvom pravi bicikl kako bi onaj mogao sretno stići doma.) ZAVRŠNA PJESMA: i nije toliko nužna, pogotovo ako je malo vjernika kod bogoslužja. Zapravo, sve je već rečeno na misi, pa čak i pozdrav i blagoslov, i možemo doma (sa Isusom kojeg nosimo u sebi). Zato na kraju može samo zbor otpjevati pjesmu, ili samo orguljaš nešto (u duhu bogoslužja) otsvirati. No, kako vjernici ipak ne mogu sakriti radost što su s Bogom-prijateljem razmijenili darove, ova završna pjesma ipak ima smisla: po njoj si vjernici još jedamput promisle što se to sada tako divnoga dogodilo, ili po toj pjesmi vjernici još jedamput obečaju Bogu sve ono što su već na misi Bogu obečavali (da budu dobri), po toj pjesmi izražavaju osjećaje koje su na tom bogoslužju doživjeli, po toj pjesmi vjernici se prisječaju kako se u ovoj Svetoj i sveopćoj Katoličkoj Crkvi dogodilo toliko puno Božjih velebnih djela, i kako je to dokaz da nas Bog ne ostavlja... Završna pjesma može biti i pjesma iz pobožnosti, tj. ako dočarava pojedine pobožnosti koje su u tom vremenu posebno vjernicima aktualne: npr. u svibnju pjevamo rado “Marijo, svibnja kraljice”, ili u listopadu pjevamo “Kraljice svete krunice” (jer je to mjesec krunice), ili u lipnju na kraju mise možemo pjevati i pjesme Srcu Isusovu zato jer je to mjesec Srca Isusova (tj. spomena njegove velike dobrote), u ožujku pjesme Sv. Josipu, na dane svetaca - ako znamo pjesme koje govore o njima - prigodne pjesme... I tu još naravno dolaze PJEVANI DIJELOVI MISE: Gospodine, Slava, (Vjerovanje), Svet (+Blagoslovljen) i Jaganjče. Ponekad se umjesto ovih nekih dijelova mogu pjevati i neke druge pjesme, npr. u Božićno vrijeme uobičava se umjesto svih tih pjevanih dijelova mise pjevati Božićne pjesme. Ponekad se rado uzimaju i u drugim vremenima neke druge pjesme umjesto tih liturgijskih tekstova pjevanih dijelova mise, npr. umjesto Jaganjče zna se pjevati neka pjesma koja nas poziva na mir... (No, preporuča se pjevati one originalne liturgijske tekstove.) Pjesme Srcu Isusovu se ponekad mogu uzeti i za ulazne pjesme. “Himni” se mogu otpjevati ponekad za ulaznu pjesmu, završnu, a možda i za psalam. Marijanske i druge svetačke pjesme mogu se pjevati na početku Mise i na kraju pogotovo onda kada se i slavi tog dana taj svetac. Marijanske pjesme iz došašća pjevaju se i 25. 3. na blagovijest!!! Orguljaši, ili voditelji pjevanja, zbora trebali bi, poželjno je i korisno, voditi dnevnike pjevanja: tj. uvijek zapisati (u neku posebnu bilježnicu) što se i kada se nešto pjevalo. Ovo je korisno zato što: lakše je planirati pjevanje za slijedeća bogoslužja jer se vidi kada je koja pjesma bila i onda se takve pjesme ne ponavljaju prečesto, a opet neke pjesme koje su lijepe, a lako se na njih zaboravi, lakše ih se sjetiti na njih; slijedeće godine lakše je planirati pjevanje kad se vidi u bilježnici točno što se lani pjevalo i što je najprikladnije pjevati za dotična bogoslužja; i na kraju: lakše je uvidjeti značaj bogoslužja/blagdana ako se u dnevniku pjevanja zapiše ponešto i o značaju samog pojedinog (manje poznatog) bogoslužnog slavlja: i po ovome bit će lakše ubuduće planirati pjevanja; tako da po ovome dnevnik pjevanja postane i mali liturgijski vodić za voditelje pjevanja za ubuduće. Prenosimo:Savjeti za orguljaše |
