Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
27.06.2007., srijeda
Savjeti za orguljaše... V.
|
Zbor Posebnu i pravu liturgijsku službu vrši također i zbor pjevača, jer njihovo pjevanje “omogućuje sudjelovanje u bogoslužju višim i suptilnijim glazbenim oblicima, pa makar ga neposredno i ne pjevaju svi, ono svojom ljepotom sve zanosi i u svima stvara ono ushićenje što pogoduje radosnom prinosu samoga sebe Bogu.” Zadaća je zbora “da pravilno izvode dijelove koji na njih spadaju, već prema tome kakve je vrste pjevanje, te da promiču djelatno sudjelovanje vjernika u pjevanju”. Postoji tri načina na koja zbor svojim pjevanjem djelatno promiče sudjelovanje vjernika u bogoslužju. Ponajprije, zbor predvodi i potiče zajedničko pjevanje, i to uglavnom onih pjesama koje su svima ili većini poznate, te usklika i odgovora. Neke teže pjesme i pjesme kod kojih se tekst mijenja prema dotičnoj nedjelji ili blagdanu, pjeva zbor naizmjence zajedno sa pukom, tako da zbor pjeva one teže dijelove, a puk pripjeve ili zazive. I treći način je kada zbor sam pjeva teže skladbe, ponajprije polifone - višeglasne koje su puku nepoznate ili za izvođenje preteške, te koje zahtijevaju puno više vježbanja da bi se mogle dobro i lijepo izvesti. I ovim zadnjim načinom, zbor potiče puk na djelatno sudjelovanje tako što puk sluša ono što se pjeva, nastoji nutarnjim sudjelovanjem svoju pamet dizati k Bogu. No, u svakom slučaju ne bi se smjelo dogoditi da zbor preuzme svo pjevanje u bogoslužju, da se bogoslužno pjevanje pretvori u koncertno pjevanje, a da se puk isključi iz sudjelovanja u pjevanju. Odnosno, i to “nije u duhu obnovljenog bogoslužja kada se prekomjerno podržava ili čak razvija izdvojeno zborno pjevanje”. Što se tiče izbora osoba za obavljanje liturgijskog čina s pjevanjem “prikladno je da se prednost dade onima za koje se zna da su vještiji pjevanju. Na to posebno treba paziti kod svečanijih bogoslužnih čina i kod onih kod kojih treba izvoditi teže napjeve, ili se prenose putem radija ili televizije.” A zborovi mogu biti, već prema odobrenim običajima naroda i drugim okolnostima muški, dječji, ženski ili mješoviti. “Vodeći računa o rasporedu svake pojedine crkve, neka se zbor pjevača smjesti tako: a) da se jasno vidi njegov značaj, to jest da je dio okupljene zajednice vjernika i da ima posebnu ulogu, b) da lakše obavlja svoju liturgijsku službu, c) da njegovim članovima bude omogućeno puno, tj. sakramentalno sudjelovanje kod mise.” Danas su zbor i kor uglavnom smješteni odostraga, ponad ulaza u crkvu. U prošlosti su postojali pjevači-laici koji su pomagali svećenstvu kod težih pjesama u crkvenom koru, a kasnije su postali i samostalna skupina pjevača. Njihovo je mjesto bilo na povišenoj pregradi između oltara i glavne lađe. No, kad je barok tu pregradu uklonio, uređeno je za njih pjevalište odostraga, što se i do danas tako održalo. Ipak najprikladnije mjesto za pjevački zbor je “između svetišta i lađe, kao istaknuti dio okupljene zajednice, kao most koji povezuje svećenika i puk i tako stvara koheziju među svima koji u crkvi djeluju.” Kad usporedimo gornje smjernice iz “Instrukcije Musicam sacram”, koje govore o mjestu gdje se zbor ima nalaziti u crkvi, i današnju praksu, vidimo da je današnja praksa, naslijeđena iz prošlosti, uvelike manjkava, jer otežava članovima zbora da se dožive kao dio sabrane zajednice i dekoncentrira ih u pobožnosti. Oni često puta teže čuju što se dolje u crkvi govori, a zbog tehničkih razloga onemogućeno im je “puno sakramentalno sudjelovanje kod mise”, tj. da prime pričest. Naposljetku, okupljeni vjernici zbor doživljavaju strano, nadređeno, “iznad njihovih glava”, pogotovo kad puku potpuno preuzmu zadaću pjevanja. Da bi se donekle ispravili gore spomenuti pastoralni i tehnički nedostaci potrebno je vjernicima-pjevačima u zboru “uz glazbeni odgoj pružiti i prikladnu liturgijsku i duhovnu pouku tako da pravilnim izvođenjem svoje liturgijske uloge ne samo pružaju veći sjaj svetom činu i vrlo dobar primjer vjernicima, nego da iz tog proistječe i duhovno dobro samih članova.” Dužnost Crkve, ponajprije njenih biskupa i ostalih pastira duša je da se brinu za crkvene pjevačke zborove, njihova osnivanja, čuvanje i promicanje, naročito kod stolnih crkava, kako bi i vjernicima i bogoslužju bilo na korist njihovo pjevanje. Psalmisti i kantori Psalmisti i kantori su poslije svećenika i đakona prvi pjevači u bogoslužju. Pogotovo ako u nekoj crkvi “ne postoji mogućnost da se ustanovi niti malen pjevački zbor treba se naročito pobrinuti da budu barem jedan ili dva čestito izvježbana pjevača (kantori ili pretpjevači) koji će predvoditi barem jednostavnije napjeve, a puk će onda sa svoje strane prihvaćati. Na taj će način oni vjernike zgodno voditi i podržavati. Dobro bi bilo da takav pjevač bude i u crkvama koje imaju svoje zborove, i to za one obrede kod kojih zbor ne može sudjelovati, a ipak dolikuje da se obave nekom svečanošću, dakle i pjevanjem.” Konkretnije, kantor ili pretpjevač “svojom važnom službom u zajednici može i mora pridonijeti da se bogoslužje, kojemu bitno pripada i pjevanje, odvija pravilno. Predvodi pjevanje u zajednici, usklađuje poklike i pjesme, pretpjeva zazive u litanijama, prošnje i slične dijelove i na taj način omogućava raznovrsno i živo izmjenično pjevanje. Ako nedostaje službeni psalmist, preuzima i pripjevni psalam; ako nema zbora, pjeva naizmjence s ostalom zajednicom psalme i himne u liturgiji časova i misne pjesme, primjerice Slavu. Zato je napose potreban prilikom običnih svagdanjih bogoslužja. Važna je zadaća stručnih crkvenih glazbenika odgojiti prikladne kantore za bogoslužje.” Pjevač psalma ili psalmist je onaj koji na ambonu ili drugom zgodnom mjestu pravilno i razgovijetno izgovara ili pjeva retke psalma ili drugu koju biblijsku pjesmu između čitanja, dok zajednica redovito sudjeluje svojim odgovorom - antifonom. Ulogu kantora ili psalmiste često puta obavlja voditelj crkvenog pjevanja ili sam orguljaš. Prenosimo:Savjeti za orguljaše |
