Glazbenici imaju veći mali mozak
Moć glazbe
Glazba i ponašanje
Glazbeno obrazovanje poboljšava pamćenje
O glazbi
Glazba spaja neurone</a>
Mozak kao koncertna dvorana
Glazbena poduka može povećati dječji IQ za nekoliko bodova
Moć glazbe II
Romantizam
Savjeti za bolje učenje
Umjetnost kao simbol
Bubnjanje-ritmovi zdravlja
Provedite na odmoru barem jedan dan - u šutnjiIvan Cerovac, dirigent, Dugo Selo
23.06.2007., subota
Savjeti za orguljaše... I.
|
k.hublin 14.11.2001 -------------------------------------------------------------------------------- Neke teorijske smjernice o crkvenoj glazbi tj. o pjevanju i sviranju u crkvi... kriteriji liturgijske glazbe Polazeći od liturgijskih i pastoralnih uputa službenih crkvenih dokumenata, dobivamo najvažnije kriterije za svetu glazbu u liturgiji: - Tekst crkvene pjesme je duhovnog, a ne svjetovnog sadržaja. Pjesma govori “o Bogu i našem odnosu prema Bogu s ciljem da potakne na vjeru, ufanje i ljubav, molitvu i kršćansko ponašanje.” Drugim riječima, glazba za crkvu mora biti “sveta”. - Riječi određene za sveto pjevanje “treba da budu u skladu s katoličkom naukom i neka se najradije uzimaju iz Svetog pisma i liturgijskih vrela.” - Osobito je važno da crkvena pučka popijevka “bude na narodnom jeziku... Poneka strana riječ u crkvenoj popijevci neće biti nikakva smetnja tome. Nekad je puk učio latinske himne i pritom, vjerojatno, doživljavao liturgijski zanos, iako ne potpuno. Nužnost i korist narodnog jezika u liturgiji uvidio je i opravdao zadnji Sabor Crkve.” Ako se radi o prevođenju pjesama na narodni jezik, dopušteno je učiniti i neke izmjene u samom tekstu, ali ne i u smislu, tako da se te pjesme mogu pjevati i na narodnom melosu skladno i normalno. - Pjesma treba biti pravilna s jezične i literarne strane. - U pjesničkom izražavanju treba se držati jasnoće i jednostavnosti, tj. treba izbjegavati svaku pretjeranost i preobilje u upotrebi riječi. Tekst dobre crkvene pjesme ne želi puno reći, već jednostavno izreći istinu i to sažeto i bitno. Osim toga, jednostavan tekst se i lako pamti. - Melodija i ritam pjesme moraju biti jednostavni. Jer, “samo jednostavni ritam lako upošljava okupljeno mnoštvo, tako da svi zaista isto govore, isto čine, isto osjećaju”. Isto tako jednostavna melodija doprinosi tome da se melodija pjesme lako zapamti i rado pjeva. - Melodija pjesme po obliku i izrazu mora odgovarati duhovnom značenju teksta i situaciji u kojoj se pjeva. - U liturgiji nije dopušteno koristiti glazbu koja nema nikakve umjetničke vrijednosti. Sve pjesme moraju imati glazbeno-lit. vrijednost. - Svaka crkvena pjesma mora moći ostvariti i to aktivno sudjelovanje zajednice u liturgijskom činu. A to znači da dobra crkvena pjesma mora istom biti u stanju pomoći vjernicima da bolje izraze svoje osjećaje i vjeru, vjernike oraspoložiti za slavljenje otajstava. Pomoći vjernicima da bolje shvate same obrede i otajstva koje slave. - Da bi pjesma stvorila zajedništvo okupljenih vjernika, a što je jedan od preduvjeta za djelatno sudjelovanje svih vjernika, važno je da su pjesme po svom sadržaju objektivne, odnosno “općenite”, a ne subjektivne. Da ne idu za forsiranjem nekih osjećaja koji nikako ne mogu odgovarati većini okupljenih vjernika, već da vjerskoj stvarnosti prilaze objektivno, što će uvijek svima više odgovarati. - Nadalje, pjesma mora biti prikladna za liturgiju. Mora odgovarati misteriju koji slavimo, vremenu u liturgijskoj godini, liturgijskom činu koji se obavlja. Budući da je glazba na pomoć liturgiji, u službi liturgije, ona se liturgiji mora prilagoditi i podrediti, a ne obratno. Ne smije se dogoditi da se zbog raskošnije glazbene izvedbe prikraćuju važniji dijelovi liturgije ili da pojedini službenici bivaju ometani u svom liturgijskom činu. - Svaka pjesma koja se upotrebljava u liturgiji, odnosno koja ulazi u crkvene liturgijske pjesmarice, treba biti pregledana i odobrena od zakonite crkvene vlasti. - Glazba i pjevanje neka budu dostojanstveni i pobožni da bi odgovarali dostojanstvu i svetosti mjesta i kulta, da stvaraju “pobožno dostojanstvo i svetu ozbiljnost”, da služe pobožnosti vjernika, a njihovu pozornost i osjećaj upravljaju prema svetom činu koji se vrši. U suprotnom, ako će glazba i pjevanje biti neozbiljno i nepobožno, rastresat će vjernike i narušavati dostojanstvo trenutka i mjesta. Ukoliko djelima "svete glazbe" nedostaje neki od ovih elemenata, ta se djela ne bi smjela upotrebljavati u liturgiji. Ona se svrstavaju u “religioznu ili duhovnu glazbu”, te se kao takva mogu upotrebljavati samo na raznim katehetskim sastancima, kućnim i obiteljskim slavljima, hodočašćima te u slavlju pučkih pobožnosti. Primjerice, takve pjesme nalazimo u pjesmarici "Pjevajte Gospodinu pjesmu novu" u poglavlju VIII. pod naslovom: "Dodatak - skladbe za neliturgijsku uporabu". (poslije broja 752) U ovom kontekstu nužno je spomenuti i problem duhovnih šansona našega vremena. Najčešći nedostatak za liturgičnost tih šansona jest to što podliježu subjektivnosti i afektivnosti, melodijski i ritmički često su neobične i teške. K tomu su najčešće stranog podrijetla i prijevodi. Nerijetko oponašaju ili se nadahnjuju na stranom melosu, dok im sadržaj teksta može biti čak dobar i poželjan. Najveća zamjerka šansonama je ta da one često potiskuju naše vrijedne i lijepe pučke popijevke koje su i liturgijski i pastoralno ispravnije. Potiskuju naše pjesme svojom zabavnošću, što jedna liturgijska pjesma i ne bi trebala biti! U razdoblju od II. Vatikanskog sabora do danas u našoj Crkvi “glazbeni amateri, glazbeni diletanti i ostali glazbenici nestručnjaci, nažalost vrlo često svećenici, prisvojili su si pravo da prema svome glazbeno-mediokratskom načinu 'usmjere' liturgijsku glazbu prema zabavnoj glazbi, zaboravljajući da crkve nisu zabavišta i da liturgija nije zabava.” Zato bi valjalo “stalno težiti da naša crkvena glazba bude izraz opće crkvene i naše specifične duhovno-kulturne baštine, i da istodobno uspije biti stvaralačka 'u trajnom dosluhu sa životom naših današnjih zajednica'. Ne bi li se usvajanjem takvih polazišta nadišao određeni sukob što je u našem crkvenom prostoru nastao u izboru pjevanja s jedne strane liturgijskih zajednica a s druge strane zajednica različitih duhovnih gibanja?” Prenosimo:Savjeti za orguljaše |
